Druga po redu izložba, koja će se od 25. travnja moći pogledati u galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb, zamišljena je poput prostorne grafike, a izvest će ju Marino Krstačić Furić i Ana Tomić (MKF&AT). O zamisli koju će realizirati u galeriji, ali i o prijašnjim projektima te načinu promišljanja dosadašnjih rješenja, s riječkim je dizajnerima razgovarala članica Savjeta, Jasminka Končić.
*Ana Tomić i Marino Krstačić Furić / foto: Maja Bosnić
Jasminka Končić: Svoj koncept rada, koji izlažete u galeriji Bernardo Bernardi, definirate kao oblik prostorne grafike. Možete li nam pobliže objasniti osnovne referentne točke od kojih polazite u oblikovanju iste te kako je dovodite u kontekst zadanog galerijskog prostora?
MKF&AT: Prostor nam je oduvijek preokupacija. Odnosno, mogućnosti, koje se otvaraju kada stvaramo neki novi prostor, za nas predstavljaju izazov. On je često zadan, ima određeni format ili medij u kojem nastaje, a interes je usmjeren na načine na koje njime možemo manipulirati, nadograđivati te kreirati unutar zadanih, realnih ili fiktivnih okvira. Kako se mogu stvarati nove dimenzije, koja su sredstva za to potrebna, koji je odnos crteža, boje, plohe te u konačnici, kakva je njegova percepcija i interpretacija?
Rad za galeriju Bernardo Bernardi prikaz je kontinuiteta u tom promišljanju, nastaje namjenski za taj prostor koji je specifičan, odnosno nije tipičan u smislu samostalnog ili odvojenog unutar veće cjeline. Granice nisu jasno vidljive, one su isprepletene s korisnicima i posjetiteljima, sam prostor služi kao mjesto prolaska, ali i povezivanja. Dinamika kretanja podsjeća nas na situaciju koju nalazimo u izvangalerijskom prostoru, na ulicama. Trenutak slučajnosti prolaznika i njihovih doživljaja. Stoga je i naš rad na tom tragu intervencije koja se poigrava sa svim tim referencama. Htjeli smo napraviti novi rad koji se poigrava s percepcijom i doživljajem prostora, koristeći samo grafičke elemente koji su printom preneseni na papire različitih dimenzija.
*Detalj rada (prostorne grafike) koju će Marino i Ana predstaviti u galeriji Bernardi
Jasminka Končić: Kao jednu od osnovnih karakteristika vašeg dosadašnjeg rada izdvojila bih fragmentarnost, kako u dvodimenzionalnom mediju tako i u prostornim objektima. Dobar primjer za to projekt je (Od)uzmi 001 koji ste radili za Dan D, 2012. godine. Otkud potreba grafičkog dizajna za prostornom intervencijom?
Marino&Ana: Potreba za prostornom intervencijom proizlazi iz želje da se grafičkom dizajnu pristupi sa strane koja je suprotna multiplikaciji koju sam medij dopušta, kako bi se istaknulo vrijeme, mjesto i originalnost samog rada.
(Od)uzmi objekt 001 nam je jako drag samoinicirani projekt koji propituje mogućnosti grafike i printa. Kako dvodimenzionalni plakat (B1) može postati trodimenzionalni objekt s beskonačnim mogućnostima transformacije? Bitan segment nam je njegov participativni element u kojem posjetitelji sudjeluju u oduzimanju, i samom nestajanju objekta. Kako je objekt napravljen od kutija šibica i svaka nosi isječak grafike, tako posjetitelj odnosi svoj “unikat” u neki drugi prostor.
*(Od)uzmi objekt 001
Kod Žute sobe u Muzeju Apoksiomena (autori koncepta i dizajna sobe: MKF&AT, Maja Bosnić i Ivan Dorotić) zadatak je bio ispričati medijsku stranu priče o slavi brončane skulpture. U forenzičkoj maniri zidovi sobe obloženi su nepreglednom količinom originalnih ili printanih materijala, vezanih uz tematiku, uključujući članke, fotografije, novinske naslove, plakate. Simulira se radni prostor čovjeka koji nadzire i kontrolira muzej putem kamera, a istovremeno je opsjednut likom vrijedne skulpture. Ovaj rad potiče muzejske djelatnike da medijske objave tretiraju kao materijal s kojim nastavljaju njegovu nadogradnju. Posjetitelji su pozvani da interpretiraju i stvaraju novi sadržaj koji je neophodan za koncept Žute sobe.
Fragmentiranost u jeziku i radu vidljiva je kada proizlazi iz određenog scenarija, metodologije, zadatka. Zanimljivo nam je kako pojedini elementi zajedno čine cjelinu, određeni sustav i jezik, no istodobno mogu funkcionirati i samostalno.
*Žuta soba u Muzeju Apoksiomena
Jasminka Končić: Veliki dio opusa temeljite na idejnim rješenjima za institucije u kulturi (kazališta, galerije, umjetničke monografije…). Kako tumačite taj interes? Radi li se o obostranom prepoznavanju?
Marino&Ana: Držimo da se rad u kulturi i za kulturu temelji na zajedničkim vrijednostima, entuzijazmu i doprinosu društvenoj promjeni. Interes za rad u tom polju nije slučajan, već proizlazi kako iz izbora, tako i iz našeg formalnog obrazovanja (Akademija primijenjenih umjetnosti u Rijeci). Umjetnost je jedan od temeljnih elemenata naše svakodnevice i strastveni smo konzumenti iste. Istovremeno smo i aktivni sudionici kulturno-umjetničke scene, sudjelujemo u raznim kreativnim procesima koji uključuju dizajn. A i naš radni prostor podrazumijeva suživot s umjetnicama i umjetnicima (Delta 5 – artist run space).
S vremenom smo ostvarili mnogobrojne suradnje s institucijama u kulturi (z/k/m/, HNK Ivan pl. Zajc, Art-kino Croatia, MMSU) i radili nainspirativnim projektima. Jedna takva je i ona s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Uvijek je iznova izazovno surađivati s kustosima i umjetnicima, stvarati identitete izložbi, kao i sustav komuniciranja. Rad na interpretaciji u kojem je, po našem mišljenju, dizajn u službi prezentacije nečijeg umjetničkog rada. Isto tako, format knjige je dodatna dimenzija interpretacije i kao takva iziskuje interes i razumijevanje za daljnje oblikovanje.
*Katalog izložbe “Tomislav Gotovac: Anticipator kriza”, izdavači: MMSU i Rijeka 2020, 2017. / foto: Doris Fatur
*Naslovnice publikacija/umjetničkih knjiga, izdavač: MMSU / foto: Doris Fatur
Kod nekih samostalnih umjetničkih projekata involvirani smo od samog početka, prolazimo kroz sve faze kreativnog procesa i propitujemo mogućnosti prezentacije, na neki način sukreiramo i prilagođavamo određene segmente koji su sastavni dio većeg projekta. Svakako je zanimljivo sudjelovati u takvim procesima i vidjeti konačan rezultat.
Naš autorski rukopis vidljiv je na projektima koji su vezani za izvedbene umjetnosti, a oni su najčešće povezani s nezavisnom scenom. Formati festivala koji se bave eksperimentalnijim sadržajem (Zoom festival, Blitz) dopuštaju nam slobodniji pristup, mogućnost odabira stila i interpretacije teme.
*Milijana Babić: Mudre misli, 2016. / foto: Tanja Kanazir
*Vizual za Blitz festival
*Vizual za Zoom festival
Jasminka Končić: Vaš blog doživljavam kao svojevrsni oblik foto dnevnika. Objasnite njegovu ulogu u kontekstu konceptualizacije vašeg rada.
Marino&Ana: Blog smo pokrenuli s namjerom da, osim prezentacije vlastitih radova, bilježimo različita zapažanja koja se događaju “po putu”. Nerijetko istražujemo određene teme ili motive koje kasnije implementiramo u daljnji proces. Dio njih tako prati skice, nastajanje ili slučajnost u specifičnom trenu koji ne želimo odbaciti. Bilježimo ih individualno, a ponekad se iznenadimo kako je svatko u svojoj okolini uočio sličan detalj. Te fotografije spajamo u serije, parove, uljeze, i prikazujemo ih kao refleksiju na određeno mjesto, situaciju, društvo… Kako rad u polju grafičkog dizajna, od koncepta do realizacije, smatramo zajedničkim, podudaranje naših zapažanja bitno nam je i za dijalog, i koncepte koji nas tek čekaju. Zanimljivo nam je da svi oni zajedno koegzistiraju u svojevrsnom virtualnom bilježenju vremena.
*iz fotodnevnika/bloga mkfandat.tumblr.com
Marinov i Anin blog možete pratiti ovdje: mkfandat.tumblr.com
*Marino Krstačić Furić i Ana Tomić / foto: Maja Bosnić
Novosti vezane uz galeriju Bernardi pratite putem Facebook stranice www.facebook.com/galerijabernardi/.
Savjet galerije Bernardo Bernardi čine: Ivana Fabrio, Damir Gamulin, Sven Jonke, Jasminka Končić, Maša Milovac, Ana Mušćet
Intervju priredila: Ana Mušćet
Intervjue iz serije “Savjet pita” možete pronaći ovdje.
