Rane 2000-e označile su svojevrsnu prekretnicu razvoja udruga u kulturi. Jedna od udruga koja je nastala u to vrijeme, točnije 2002. godine, zajedno s npr. udrugama BLOK i WHW, jest udruga KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse. Domena u kojoj djeluje KONTEJNER obilježena je snažnim interesom za progresivnu suvremenu intermedijsku umjetnost, umjetnost zvuka i eksperimentalnu glazbu, a naročito težište stavlja na presjecišta znanosti, tehnologija i tijela u suvremenom društvu, istovremeno korespondirajući s aktualnim fenomenima i društvenim tabuima.
Tako su nastali i njihovi poznati tematski festivali kao što su Device_art, Touch Me i Ekstravagantna tijela koje je autorski osmislila Sunčica Ostojić, uz Olgu Majcen Linn osnivačica KONTEJNERA. Danas ova organizacija okuplja čitav tim ljudi koji uključuje i muzikologinju Davorku Begović te povjesničarku umjetnosti i germanisticu Terezu Teklić kao kustosice i projektne menadžerice, Enu Hodžić kao koordinatoricu, a tu su još i programska suradnica Ana Bedenko, voditelj ureda Mario Gracin, suradnica za marketing Jadrana Ćurković … Radi se o ozbiljnom timu, odista pravom birou koji je kapacitiran za provedbu zahtjevnih EU programa. Izdavaštvo nikako nije zapostavljeno u njihovom radu, pa se tako mogu pohvaliti s više od 20 izdanja koje su uredili i objavili u posljednjih 20 godina.
KONTEJNER (Olga Majcen Linn, Tereza Teklić) je također organizirao i producirao zahtjevni rad Tome Savića Gecana Bez naziva (Hrvatski paviljon) na Venecijanskom bijenalu 2022. (kustosica Elena Filipović, producent u Veneciji Diego Carpentiero, a voditeljica koreografske produkcije bila je Irma Omerzo). Radilo se o umjetničkom djelu koncipiranom za doba „post-istine“, u kojem više ne postoje čvrsti centri iz kojih se distribuiraju vjerodostojne informacije, te u kojem društvene mreže i brojne virtualne platforme pumpaju inflaciju informacija. Što je to konkretno značilo u ovom umjetničkom radu? Projekt Tome Savića Gecana omogućio je da umjetna inteligencija svakodnevno analizira tekstualne informacije dobivene iz tzv. „glavnih“ odnosno „udarnih“ vijesti koje su objavljene u nekom nasumično odabranom medijskom servisu globalnog dosega (npr. Arab News, Le Monde, The Bangkok Post, The New York Times, i sl.). Umjetna inteligencija bila je programirana da prepozna i potom razvrsta zadani fond tema koje su varirale u začaranom krugu onoga čime mediji u posljednjih nekoliko godina okupiraju čula svojih ljudskih recipijenata: od klimatskih promjena preko migracija i kriptovaluta do militarističkih operacija, ljudskih prava i tome slično. Na taj način generiran je skup algoritamski izvedenih uputa koje su bile namijenjene grupi od petero izvođača kojima je na taj način zadano vrijeme početka, trajanje, lokacija u Veneciji i koreografski detalji svake od izvedbi čiji je broj varirao ovisno o danu. Podaci iz medija također su dirigirali i u koje će se nacionalne paviljone unutar i izvan Giardina infiltrirati izvođači te formacije u kakvima će se kretati pri ulasku i izlasku iz prostora. Savić Gecan otišao je čak i korak dalje u provociranju poimanja „umjetne inteligencije“ pa je konceptualizirao kako će ista izvođačima čak i propisati što da misle tijekom izvođenja. Upute izvođačima (koji su se također mijenjali), mijenjale su se ovisno o vijestima tijekom sedam mjeseci trajanja Bijenala. Možda se esencija ovog umjetničkog rada može komprimirati u citatu kojim se na početku svog teksta Algorithmic Dispossession u katalogu projekta poslužila kustosica: The true effectiveness of power is all the more savage for its invisibility. // Istinska učinkovitost moći sve je brutalnija u svojoj nevidljivosti. (Gilles Châtelet, preuzeto iz knjige To Live and Think Like Pigs: The Incitement of Envy and Boredom in Market Democracies). Svakako je dobar primjer za angažman koji KONTEJNER želi isprovocirati u onome tko promišlja (nikako ne želim reći konzumira, jer ne vjerujem da je umjetničko djelo moguće konzumirati) umjetnost koju potiču i proizvode.
Ovaj tekst osvrnut će se na recentne programe i projekte koje provodi organizacija KONTEJNER te činjenicu da su nedavno otvorili i vrata publici u svom vlastitom prostoru u Odranskoj ulici.
Novi prostor otvoren je prije manje od mjesec dana, a čast prve izložbe u njemu imala je njemačka umjetnica Agnes Meyer-Brandis, dvostruka dobitnica nagrada Ars Electronica te europske Kairos nagrade, koja je predstavila instalaciju One Tree ID – kako postati drvo za drugo drvo. Radi se o biokemijskoj i biopoetičnoj instalaciji proizašloj iz dugogodišnjeg istraživanja mogućnosti neverbalne komunikacije između ljudi i drveća i to – putem mirisa. Ako osvijestimo da dišemo kisik upravo zahvaljujući stablima, ili ako pomislimo kako je divno udahnuti miris česmine na svjež proljetni mediteranski dan, takav projekt će nas posvema zaintrigirati. Naime, umjetnica je pažljivo ekstrahirala i prikupljala hlapljive organske spojeve, plinove i molekule koje svako stablo ispušta u atmosferu (možemo reći – emitira), te ih sintetizirala u parfem koji su posjetitelji mogli nanijeti na svoje tijelo. Divan način stupanja u olfaktorni dijalog sa svijetom stabala koja nam doslovce život znače.
U nedjelju, 29. listopada kustosice Olga Majcen Linn i Tereza Teklić provele su nas kroz dvije izložbe koje su bile postavljene u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, a obje su dio međunarodnog događanja KONTEJNER 3.0 koje se od 17. do 29. listopada odvijalo na nekoliko lokacija u Zagrebu, predstavivši aktualne i eksperimentalne umjetničke prakse kroz tri programske cjeline. Prva cjelina je međunarodna izložba Živi sustavi – koncepti prirodne i umjetne drugosti u kolektivnim habitatima o kojoj će više riječi biti u nastavku, druga je treće izdanje Gibanja – eksperimentalnog zvučnog događanja koje otvara prostor za zvuk, razne poetike i pristupe u načinu rada sa zvukom kao umjetničkim medijem, pri čemu je dio predstavljenih projekata i radova realiziran u sklopu EU projekta New Perspectives for Action međunarodne mreže Re-Imagine Europe, što je aktivnost za koju je u KONTEJNERU zadužena Davorka Begović. Treća je Realities in transition XR Camp – Prošireni svjetovi o čemu također više u nastavku.
Izložba Živi sustavi – koncepti prirodne i umjetne drugosti u kolektivnim habitatima predstavila je selekciju radova koji su u posljednje tri godine producirani u sklopu europske mreže EMAP – European Media Art Platform. Ovu medijsku platformu inicirala je organizacija werkleitz, osnovana 1993. u Tornitz/Werkleitzu s ciljem podrške, realizacije i prezentacije filmske kulture i medijske umjetnosti, a od 2003. godine sjedište ima u Halleu. EMAP je konzorcijum od 16 organizacija kojima pripada i KONTEJNER, a koje su specijalizirane za bio, digitalnu, medijsku i robotičku umjetnost. Putem otvorenog poziva, EMAP članice omogućuju dvomjesečne umjetničke rezidencije koje su utemeljene na tradiciji EMARE (European Media Artist in Residence Exchange) koja postoji od 1995. godine. Osobno me se najviše dojmio rad pod nazivom Protej 4.0 (inače, Protej je po grčkom mitu morski bog, Posejdonov sin, starac prorok, koji je mogao preuzimati različite oblike), arhitekata Marie Smigielske i ComMonks, koji žive i rade u Zürichu. Protej 4.0 je serija inspirirana kompleksnim ponašanjem ferofluidnog materijala koji također ima sposobnost metamorfoze. Prijašnje serije osmišljavale su interakcije za jedan određeni fizički prostor, no u MSU-u smo imali prilike vidjeti verziju koja se usmjerava i na konkretan fizički prostor u kojem se nalazi i na internetske interakcije u kojima sudjeluju osobni uređaji poput mobitela i tableta. Ta najnovija verzija producirana je u okviru EMAP rezidencije upravo u Kontejneru, sa suradnicima Mihaelom Gibom, Jurajem Komeričkim i Williamom Linnom.
Druga izložba kojom nas je zadnjeg dana trajanja postava u MSU proveo KONTEJNER jest izložba Realities in Transition XR Camp – Prošireni svjetovi. Ona je pak ponudila neke odgovore na početno kustosko pitanje: “kako možemo postati aktivni su-stvaratelji cijele palete novih stvarnosti koje se pred nama rastvaraju?” Umjetnički projekti na ovoj izložbi, koje su odabrale kustosice Ana Bedenko i Tereza Teklić, na različite načine su se bavili novim tehnologijama, predstavljajući razne oblike proširenih svjetova: od 3D ispisa skulptura baziraih na biometrijskim podacima posjetitelja do imerzije u svijet video-igara ili pak prodaje fragmentiranog vlastitog tijela u formi NFT-a.
KONTEJNER nam ovih dana ponovo otvara svoja vrata u Odranskoj 1/1 kako bi prijateljski ugostio ZEZ – Zavod za eksperimentalni zvuk, program eksperimentalne glazbe u koncepciji i organizaciji KSET-a, nenadmašivog Kluba studenata elektrotehnike koji je već desetljećima spiritus movens dobrog zvuka u Zagrebu, a čiji se prostor trenutno preuređuje. Ovogodišnji postav uključuje audio rad plutonizmi (Utvarne konfuzije) Luane Lojić u produkciji ZEZ-a, multimedijske instalacije Glas divljeg oraha II Ivane Papić i More tuge Manje Ristić i Aleksandra Lazara, zvučnu skulpturu Zvuk, prostor, tijelo Petre Patafte te interaktivnu zvučnu instalaciju IN/VISIBLE Nike Erjavac. U sklopu suradnje s Muzičkom akademijom, na otvorenju 9. studenog nastupit će četvero studenata/ica Muzičke akademije s kolegija Stvaranje zvuka i glazbe računalnim programiranjem (nositelji kolegija: Gordan Kreković, Antonio Pošćić): Mia Đogić, Silvia Klinar, Juraj Rebernjak i Lovro Stipčević. Izložbu će 16. studenog zatvoriti izvedba Digitalni Dvojnik Ivara Robana Križića u koprodukciji KONTEJNER-a.
Vidimo se u KONTEJNERU, Odranska 1/1!
Autorica: Sonja Leboš / tekstove ove autorice za Vizkulturu potražite na linku
Programe KONTEJNER-a možete pratiti na službenoj web stranici www.kontejner.org.
