Startati jednu novu suradnju – autorski angažman pisanja o arhitekturi, za jedan novi medij i još k tome u novoj godini, najlogičnije mi je započeti sumiranjem najvažnijeg iz ove protekle, definiranjem što bi bilo arhitektonski najvažnije zdanje završeno u 2015? Skoro pa jednostavan odgovor na ovo pitanje jest Muzej vučedolske kulture koji je lani konačno otvoren na važnom arheološkom lokalitetu 5 kilometara udaljenom od grada Vukovara. Muzej potpisuje arhitektonski biro Gorana Rake Radionica arhitekture u suradnji s arhitekticom Vanjom Ilić, koja je na projektu bila zaslužna za interijere Muzeja.
Za sve koji ne znaju, Vučedolska kultura nazvana je po lokalitetu Vučedol na kojem se nalaze ostatci velikog naselja koje datira iz bakrenog doba. Ovo važno arheološko nalazište već predugi niz godina vapilo je za izgradnjom arhitektonskog objekta i institucije koja će, uz samu lokaciju nalaska, ugostiti posjetitelje, formalno uobličiti čitavo nasljeđe lokaliteta te sadržajno ispričati bogatu povijest nalazišta i kulture koja je na njemu nastala. Za arhitektonski projekt direktno je angažiran tim arhitekata iz biroa Radionica arhitekture. Premda neobična praksa u kontekstu arhitektonskih natječaja kojima se obično dolazi do idejnih rješenja za ovakve projekte, za ovu usmjerenu narudžbu projekta Muzeja od Radionice arhitekture, od strane Ministarstva kulture kao investitora, kao jamac izvrsnosti poslužio je raniji projekt Gorana Rake i njegovih suradnika – Arheološki muzej Narona u Vidu, hvaljen od strane struke, kako arhitektonske tako i arheološke te muzeološke.
Kao osnovna inspiracija za ciglenu zgradu u Vučedolu arhitektima je poslužio jedinstven ambijent lokacije, njezina prostorna dispozicija – visinska razlika od dvadesetak metara između obale Dunava gdje posjetitelji pristupaju lokaciji te iznad toga pozicioniranog lokaliteta nalazišta. Arhitekti su dvije razdvojene točke, dva visinski razdvojena terena, povezali samom kućom Muzeja – koja se zmijoliko, u formi kontinuirane serpentine, spušta niz brijeg, odnosno diže uz njega, spajajući tako dva spomenuta nivoa, suptilno se uklapajući u okoliš. Rješenje Radionice arhitekture arhitektonski je logična, ali i projektantski izvrsno realizirana zgrada, originalna tipologija izričito vezana za samu lokaciju, jedinstvena po svojem obliku i kontekstu iz kojeg je sazdana. Radi se o drugačijem, odvažnom i arhitektonski specifičnom objektu – kući koja je apsolutno prilagođena i ‘skrojena’ prema terenu na kojem nastaje. Uzduž nivoa, rampi i ‘terasa’ koje se unutar Muzeja nižu jedna na drugu, posjetitelji se kroz postav upoznaju s čitavom vučedolskom pričom, da bi završili obilazak izlaskom na arheološko nalazište. Osim interijerskim segmentom zgrade Muzeja, gdje uspinjući se prolaze kroz postav Muzeja, posjetitelji ‘istu’ rutu mogu proći i eksterijerskim dijelom Muzeja, po prohodnom zelenom krovu.
No kako to obično biva kod odličnih priča u Hrvatskoj, na završetak samog Muzeja i njegovo otvorenje dugo se čekalo. Premda arhitektonski završen 2013. godine, proces kompletiranja čitavog Muzeja, njegovih interijera i postava, odužio se i rastegao, što je projekt “umalo” koštalo njegove zaslužene arhitektonske slave. No unatoč sporom razvoju epiloga uokolo osiguravanja financija za finalni završetak objekta po otvorenju je Muzej ponovno nanizao hvalu od strane struke, pa je tako na jesenas održanom 50. Zagrebačkom Salonu arhitekture nagrađen Velikom nagradom Salona. U ogromnoj konkurenciji svih prijavljenih arhitektonskih projekata iz Hrvatske, realiziranih, konceptualno zamišljenih i idejno projektiranih unazad tri godine, selektor Salona arhitekt Hrvoje Njirić dodijelio je tu najvažniju domaću strukovnu nagradu upravo Muzeju u Vučedolu. Ovakva odluka definitivno je zaslužena, ali je, naravno, bila i očekivana, kako zbog arhitektonske izvrsnosti projekta, tako i zbog činjenice da se arhitektonske nagrade u Hrvatskoj znatno ‘lakše’ dodjeljuju projektima iz sfere kulture, javnih prostora i edukacije – svih redom financiranih javnim novcem, negoli projektima privatnih investitora koji su Muzeju možda mogli biti dostojna konkurencija.
Ostatak članka pročitajte na Buro247.hr
fotografije: Boris Cvjetanović, Miljenko Bernfest i Darko Puharić
