Posjetitelje Festivala 25 FPS ove godine očekuje visokokalorična porcija najkvalitetnije recentne i klasične eksperimentalne produkcije. Sve novo, svježe i zanimljivo što se događa u svijetu filmskih eksperimenata pogledajte u sedam festivalskih konkurencija. Popratni programi ove godine posebno su zanimljivi jer se u njima prikazuju kultna i gotovo izgubljena filmska remek-djela.
Program Kino 23 u netopirskom terminu (23 sata) donosi dva ostvarenja za nazahtjevnija filmofilska nepca. Prvi, Poslije tame svjetlost djelo je kontroverznog meksičkog filmaša Carlosa Reygadasa, nagrađen za režiju na prošlogodišnjem Festivalu u Cannesu. Prošlost, sadašnjost i budućnost isprepiću se u ovoj poluautobiografskoj priči o urbanoj obitelji izgubljenoj u bespućima meksičkog sela ispripovijedanoj na opasno nelinearan način. Drugi je poetična biografija armenskog trubadura Sajat-Nove Boja nara u režiji Sergeja Paradžanova. Zašto je Jean Luc Goddard Paradžanova nazvao vrhovnim svećenikom filmskoga hrama u kojemu caruju slike, svjetlo i zbilja, provjerite na 25 FPS-u.

U programu Žiri predstavlja, članovi ovogodišnjeg Velikog žirija 25 FPS-a, mladi i uzbudljivi umjetnici Beatrice Gibson, Laida Lertxundi i Takashi Makino svoje filmove stavili uz bok ostvarenjima koja su na neki način utjecala na njihov rad. Jedan od tih radova po izboru Laide Lertxundi je Venusville. Riječ je o američkom ostvarenju iz 1973. koji je sve donedavno živio u opskurnosti američkih katedri o eksperimentalnom filmu gdje ga se često nazivalo prvim američkim punk-filmom.
Autori, Fred Worden i Chris Langdon tadašnji studenti filma CalArts u filmu se satirički i s puno nepoštovanja osvrću na filmske škole i surf kulturu 70-ih. Izbor Beatrice Gibson, Symbiopsychotaxiplasm: Take One Williama Greavesa iz 1968. ponovno je ”otkriven” krajem tisućljeća zahvaljujući producentima Steveu Buscemiju i Stevenu Soderberghu koji su početkom tisućljeća osigurali snimanje nastavka i konkretnu distribuciju. Riječ je o jedinstvenom i duhovitom metafilmskom djelu inspiriranom Heisenbergovim načelom neodređenosti.
Laida Lertxundi Španjolska je umjetnica koja je svoj dom pronašla u Los Angelesu. Riječ je o autorici izražena stila i opusa čiji su filmovi prekrasne melankolične posvete propalim i budućim ljubavima te američkoj pop kulturi 60-ih. Kao i u ostalim njenim filmovima u kojima radi s ne-glumcima i u Footnotes to a House of Love koji ćemo vidjeti na 25 FPS-u, posebnu ulogu u njenim filmovima ima glazba. Zavodljivi zvukovi srcedrapateljnih pop balada trešte iz kazetofona i rastapaju se na vrućem kalifornijskom suncu, topeći istovremeno ustaljeno poimanje ”soundtracka” kao puke glazbene podloge slici.

Uz filmove oca i kuma američke filmske avangarde – Stana Brakhagea i Brucea Bailliea, u program Ode filmu uvršten je i Ah te lubenice Roberta Nelsona, svojedobno učitelja gorespomenutog punk dvojca Worden-Langdon. Riječ je o velikom klasiku američkog undergrounda, urnebesnom i apsurdnom zabadanju u lubenicu kao u iscrpljeni crni stereotip uz pomoć divlje kombinacije kolaža, animacije i nepoštovanja.
Iz Konkurencija izdvajamo i nekoliko radova nagrađivanih i cijenjenih autorica. Francuska glumica i redateljica Mati Diop, filmskim znalcima poznata po briljantnim glumačkim ostvarenjima u filmovima Claire Denis i Antonia Camposa autorica je filma Tisuću sunaca nagrađenog Grand prixom festivala FID Marseille. U filmu Diop istražuje osobno i zajedničko naslijeđe koje je ostavio igrani film Touki Bouki, a koji je 1972. u Dakaru snimio njezin ujak, filmaš Djibril Diop Mambéty.

Animirani film Futon japanske filmašice Yoriko Mizushiri, nagrađen na prestižnom festivalu u Hirošimi, nježan je film senzualnih vizuala koji prati pustolovine ženskog tijela uronjenog u futon.

Kao i u svojim prethodnim nagrađivanim filmovima (Plac, 2006. i Ručak, 2008), jedna od najznačajnijih domaćih eksperimentatorica, Ana Hušman u svom novom filmu pozabavila se jednim domaćim klišejem. U Razglednicama koje će se prikazati u konkurenciji 25 FPS-a za razradu improviziranih i performativnih situacija s profesionalnim i neprofesionalnim glumcima poslužio joj je priručnik za učenje hrvatskog kao stranog jezika Hrvatski u razgovoru Mladena Engelsfelda.

Više o programu i događanjima festivala 25 FPS pratite na stranicama festivala 25fps.hr