Nakon niza scenografija koje se unazad nekoliko godina radili u teatrima širom Europe, od Madrida, preko Ljubljane i Berlina pa sve do Atene, Numen/ForUse su opet zaslužni za jednu sjajnu scenografsku izvedbu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Nakon arhitektonski minimalističke no istovremeno momunentalne, pompozne, velike i prave kazališne scenografije za HNK-ovu predstavu Rat i Mir (link) iz 2011., dizajnerski kolektiv Numen/ForUse u nacionalnom teatru ovog puta stvaraju kontekstom, dispozicijom i upotrebljenim elementima jednu sasvim drugačiju scenografsku priču, autentičnu i za domaće scenografske prilike izvanserijsku.
Riječ je o predstavi Bella Figura koju je po djelu spisateljice Yasmine Reze režirao srpski redatelj Boris Liješević. Numen/ForUse scenografiju potpisuju zajedno s Ivanom Jonke. Ono što scenografijom dominira, osim svojevrsnog pozorničkog pijedestala za glumce, jest gotovo hipnotička yves kleinovska plava boja koja pozornicu okružuje. Predstava Bella Figura ne održava se u glavnoj dvorani najvećeg domaćeg kazališta, već u manjoj dvorani na sjevernoj strani zgrade, na drugom katu, što je vidljivo i plavo ‘obojanim’ prozorima na prepoznatljivoj i kontrastnoj žutoj fasadi HNK.
Čitava dvorana u kojoj se predstava održava, njezin čitav strop i okružujući zidovi, obučeni su u spomenutu plavu boju, koja je majstorskim svjetlom dozirana tako da prema podu odlazi u tamu. U sredini prostorije pozicionirana je tamna pozornica na kojoj se odvija čitava predstava. Kako Numenovci naglašavaju opisujući svoj novi rad, ovdje se formalno radi o jasnom polaritetu osmišljene scenografije; iznad je plavi bezdan, nebo, ocean, noć, a dolje je otok, sprud, splav, Alcatraz, koji je zajedno s glumcima ukopan u zatamljeni, ugašeni pod. Scenografiju predstave ujedno je i svaka scena koja ostaje identična tijekom cijele predstave.
Numen/ForUse opisali su nam njihov autorski stav i opis scenografije;
“Svi su akteri zaglavili u tenziji između dva ekstrema navedena ekstremiteta, iznad i dolje – između vlastite uljepljenosti u egzistencijalnu žabokrečinu i latentnih težnji za bijegom. Beskraj i njegova nedohvatljivost – škriputanje zubima na toj napetoj osovini.
Ovaj plavi screen je pritom i njihovo ništavilo, projekcijska ploha za key-anje površinskih fenomena, praznina ispod slike. Oni su nasukani, zaglavili su ovdje na razne načine, stalno nekamo odlaze, a nikako da odu, neprestano se ponovo sudaraju na tom splavu Meduze, na toj naplavini okruženoj barom punom žaba (publika ih promatra iz žablje/groteskne perspektive), iznad svemir, ispod kaljuža, nema više vode, samo boce šampanjca, školjke, komarci i barbiturati i gledanje preko ruba u middle distance.”
*Klikom na jednu fotografiju otvara se cijela galerija
Predstava Bella figura događa se jedne večeri koja započinje fatalnom pogreškom. Yasmina Reza, po čijoj je knjizi nastala predstava, francuska je spisateljica, dramatičarka, glumica i scenaristica čiji su komadi prevedeni na više od 35 jezika i igraju se na pozornicama širom svijeta. Redatelj predstave, Boris Liješević, jedan je od najtalentiranijih srpskih redatelja srednje generacije, a njegov rad najbolje karakterizira umjetnička znatiželja. U njegovu iznimno bogatom i nagrađivanu opusu mogu se nabrojati vrlo raznorodna djela klasičnih pisaca i predložaka, ali i komadi te adaptacije najsuvremenijih autora.
Ostale dizajnerske, prostorne i scenografske radove kolektiva Numen/ForUse koje smo predstavili na Vizkulturi pogledajte na linku
Fotografije: HNK i Numen/ForUse
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
