Utorkom predstavljamo fotografski autorski projekt, foto esej ili seriju fotografija
Ivana Perić – ‘Nomadi koji to nisu’
O projektu:
Beduini i Romi stoljećima su poznati po svom nomadskom stilu života, neukrotivoj prirodi, želji za istraživanjem i novim krajolicima, uvijek na putu, uvijek u potrazi, nikad negdje dugo, nikad negdje zauvijek.
Tako nam je barem oduvijek bilo prezentirano. Međutim, moderno doba piše neke druge scenarije. Ovim fotografijama, snimljenima u Wadi Rumu (Jordan) i Šutki (Makedonija) želim preispitati mainstream narative koji često selidbe beduina i Roma romantično prikazuju, predstavljajući preseljavanja kao nešto što su oni sami izbrali, često ih opisujući kao nemirne i slobodne duše, željne istraživanja bijelog svijeta. U takvim prikazima često nedostaju pozadinske priče, ignoriraju se i potiskuju.
Suočavajući se sa diskriminacijom i deportacijom diljem država Europske Unije, Romi i Romkinje često su u nemogućnosti pronaći vlastito mjesto pod zvijezdama (na duže vrijeme). Oni su, na mnogo načina, neželjeni ljudi Europe. Ipak, postoji mjesto gdje to nije slučaj – Suto Orizari, ili Šutka, jedina općina u Europi u kojoj je romski službeni jezik. Udaljena samo devet kilometara od centra Skoplja, Šutka je dom za oko pedest tisuća Roma i Romkinja, od kojih mnogi tamo žive već nekoliko desetljeća. Još uvijek je mnogo siromaštva vidljivo na ulicama Šutke, ali ljudi se bore – svi nastoje nešto raditi i održavati svoju zajednicu – od tržnica, trgovina odjećom i igrališta do uzgajanja golubova. Oni ne žele napustiti Šutku, to je njihov dom. Žele ostati vjerni svojim korijenima i svom identitetu, ali i pronaći svoje mjesto u novom, modernom dobu. „Mi nismo lijeni cigani i nismo prosjaci“, poručuju – „ali volimo se smijati i pjevati do zore“.
Wadi Rum, ili Dolina mjeseca, najveća jordanska dolina, mjesto beskrajnog pijeska i stijena, dom je brojnim beduinima. Smjestili su se u pustinjama Wadi Ruma i istoimenom selu. Wadi Rum polako postaje prava turistička atrakcija i većina beduina živi od turizma – neki rade kao turistički vodiči, neki imaju vlastite šatore za turiste, i sl. Wadi Rum je njihov dom, sunce i pijesak stari i vjerni pratitelji. Većina beduina ne smatra se Jordancima, iako u Jordanu žive desetljećima, neki i čitav život.
Oni su izbjeglice, u srcu još uvijek Saudijci, Palestinci, Sirijci. Bili su prisiljeni napustiti svoje domove i sa devama i šatorima krenuti u potragu za novim domom, a o tim selidbama mnogi još uvijek pričaju sa ciglama u grlu.
Ovim fotografijama i pričama iza njih želim pokazati kako ne postoji jedna, uvijek primjenjiva priča – kutija u koju možemo svrstati ljude samo zato što pripadaju određenoj grupi, određenom narodu, i sl. U slučaju Roma i beduina, često se nostalgično-romantičnim pristupom samo stvara dodatna šteta – jer, na primjeru današnje Europe – Romi su svima divni i inspirativni, dokle god ostaju u poemama Miroslava Antića i na ekranu – u Kusturičinim filmovima.
Što se beduina tiče – diljem Bliskog istoka i Sjeverne Afrike ostaju divna atrakcija za turiste koji će pričati o najfinijem čaju od mente i šarenim šatorima, sve dok sirijske izbjeglice ne potraže azil u njihovoj državi. Na taj se način površinski i glasno iskazuje divljenje (izdaleka i u prolazu), a u praksi egzistira dubinsko diskriminiranje (izbliza i trajno).
O autorici:
Ivana Perić rođena je 13. 04. 1990. Novinarka je Libele, a puno tipka i na svom blogu Middle East Revised. Tekstovi su joj objavljivani i na Your Middle East-u i Reorient-u. Završila je novinarstvo na FPZG-u u Zagrebu. Uglavnom piše o Bliskom istoku, malo uči arapski, puno i često sanja Palestinu. Ne vjeruje u krvne veze, samo u ljudske.
Više o autorici:
http://middleeastrevised.com
Kategorija FOTODROM otvorena je za prijave vaših fotografskih serija, projekata i radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
