Prije nešto više od 55 godina, točnije 3. kolovoza 1961. godine otvorena je u Zagrebu prva izložba pod nazivom Nove tendencije. S obzirom na to da hrvatska politika vodi gotovo nikakvu brigu o vlastitim kulturnim i znanstvenim dostignućima, i ovoga puta će nam tu povijesnu činjenicu u sadašnjosti podcrtati gost iz inozemstva.
Armin Medosch, austrijski umjetnik, kustos i teoretičar, ispisao je autorsku verziju povijesti globalno značajnog pokreta Nove tendencije u knjizi “New Tendencies. Art at the Threshold of the Information Revolution (1961 – 1978)”, koja je objavljena ove godine kod prestižnog nakladnika The MIT Press. Svoju knjigu Medosch je već predstavio u Hrvatskoj – u srpnju 2016. gostovao je u Sivoj zoni, prostoru suvremene i medijske umjetnosti koji već deset godina djeluje na otoku Korčuli, gdje ga je pokrenuo umjetnik i kustos Darko Fritz, brinući tako o slici, zvuku i oblicima suvremene kulture u najjužnjim krajevima lijepe naše.
Ovaj tekst je ujedno i najava predstavljanja Medoscheve knjige (LINK) 13. rujna ove godine u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, uz podršku Austrijskog kulturnog foruma. Nadam se da će svojim prisustvom Medoscheve napore uveličati veliki broj prijatelja, poznavatelja i štovatelja Novih tendencija, te tako pokazati da, eto, barem hrvatsko društvo i kulturna javnost brinu o povijesti suvremenosti, povijesti koja se lošim kulturnim politikama uporno nipodaštava.
Pokušati ću ukratko predstaviti vrlo dobre razloge za pažnju koju treba posvetiti ovom intelektualnom podvigu koji je proizašao iz Medoscheve doktorske dizertacije, obranjene na londonskom Goldsmiths Collegeu.
Medosch svojom knjigom osnažuje zaključak francuske kritičarke Catherine Millet: Nove tendencije bile su među najznačajnijim umjetničkim pokretima nakon 2. svjetskog rata. Danas to znači – među najznačajnijim pokretima 20. stoljeća uopće. Pokret je formalno krenuo iz Zagreba. Štono bi rekli Amerikanci: let us sink that in.
Točnije, pokret je krenuo iz zagrebačke Galerije suvremene umjetnosti, preteče današnjeg Muzeja suvremene umjetnosti, gdje su se igrom slučaja 1960. godine sreli brazilski slikar Almir Mavignier i hrvatski kritičar Matko Meštrović.
Medoscheva knjiga na izvanredan način kontekstualizira Nove tendencije u vremenu i društveno-političkim okolnostima u kojima su nastajali. Tako autor povlači paralele “promjene paradigmi od fordizma ka informatičkom društvu, s jedne strane, te od poslijeratnog modernizma ka dematerijaliziranim postmodernim novim umjetničkim praksama s druge strane“.
Nadalje, knjiga je stvarana na pretpostavci da su “umjetničke mreže koje su se počele formirati oko 1957. godine, a koje su se u toj naročitoj konstelaciji susrele u Zagrebu 1961. godine, artikulirale specifičan odnos s fordističkom paradigmom”. Svojevrsnu lekciju koju Nove tendencije, kao pokret umjetničke ljevice, nude kritičkim praksama u umjetnosti i znanosti danas, a koja se temelji na optimističkom pogledu na tehnološku civilizaciju, Medosch predstavlja sintagmom “kibernetski socijalizam”. Ta sintagma u njegovom tekstu postaje daleko više od pukog označitelja, jer nam autor minuciozno i strpljivo objašnjava i kako je ta budućnost pala u ralje povijesne (i historiografske) represije.
Nove tendencije motivirane su pojmom informatičke estetike (ili estetike informacije), na način kako je taj pojam uobličio Max Bense s jedne strane i Ambraham Moles s druge, ipak, Medosch naglašava i kako NT pokret proširuje taj pojam spajajući ga s etikom kolektivnog rada i kolektivnog autorstva.
postav izložbe Tendencije, 1961, Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb. Arhiv MSU, Zagreb
Svoju pomnu akribičnost Medosch može zahvaliti ogromnom nasljeđu NT pokreta, nasljeđu koje se sastoji od brojnih inovativnih umjetničkih radova, serije umjetničkih izložbi u Zagrebu (ali i npr. Veneciji i Parizu) koje su označile globalnu prekretnicu u poimanju suvremene umjetnosti i značaja umjetnika kao istraživača koji razvija svoju misao i u duhu znanosti, dokumentacije o javnim konferencijama, kataloga te devet izdanja časopisa Bit International (1968 – 1972).
Međutim, svjetska kulturna javnost mora biti zahvalna Arminu Medoschu što je jednaku pažnju posvetio globalnom kontekstu u kojem je NT pokret nastajao, pružajući nam tako bistar pogled ne samo na modernizacijske procese na tlu Jugoslavije, već omogućavajući nam i detour modernizacijskim procesima u Južnoj Americi i šire. Isto tako, Armin Medosch je svoje djelo ispisao svjestan značaja koji za umjetničke pokrete imaju zatvoreni sastanci, male publikacije te interni dokumenti kao što su privatna korespondencija i koncepcijski tekstovi.
*”Grupa Gorgona pozdravlja Nove tendencije”, (izvor:http://www.wikiwand.com/hr/Grupa_Gorgona
Najmanje što mi kao kulturna javnost možemo učiniti jest da nakon ovakve knjige pokušamo istrgnuti vlastitu povijest suvremenosti iz ralja povijesne (i povjesničarske) represije te se potrudimo upisati Nove tendencije u inovativne civilizacijske prekretnice vlastite kulture kakve bi, između ostalog, značajno mjesto trebale zauzeti i u promišljanju kurikularnih reformi.
Djeca sadašnjosti i budućnosti bi nam mogla na tome jednom biti zahvalna.
Knjiga New Tendencies – Art at the Threshold of the Information Revolution (1961-1978) bit će predstavljena u predvorju MSU Zagreb, 13. rujna u 18 sati. Više o predstavljanju i gostima sugovornicima pročitajte na linku
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
