Na današnji dan prije točno godinu dana, 18. srpnja 2016. preminuo je jedan od najznačajnijih hrvatskih umjetnika i jedan od najistaknutijih i najprepoznatljivijih imena domaće umjetničke scene na globalnoj razini, Mladen Stilinović. Začetak njegovog izrazito plodnog umjetničkog djelovanja neraskidivo je povezan sa stasanjem konceptualne struje u domaćoj umjetničkoj produkciji krajem 1960-ih i početkom 1970-ih.
*M. Stilinović: Umjetnik na radu (1978.) / foto: mladenstilinovic.com
Rođen u Beogradu 1947. godine, svoje najranije djetinjstvo Stilinović provodi u Pragu, a potom u Buenos Airesu, gdje je njegov otac obavljao ambasadorsku funkciju. Kao cjeloživotni autodidakt (školovanje je svojevoljno prekinuo u drugom razredu gimnazije), vrlo rano dolazi u doticaj s umjetničkim i filozofskim antologijskim djelima, kao i aktualnim događanjima na području vizualnih i izvedbenih umjetnosti, teatra i književnsti. Svoju životnu i profesionalnu suputnicu, povjesničarku umjetnosti i kustosicu Branku Stipančić, upoznaje 1970., u vrijeme kada se aktivno počinje baviti umjetničkim radom. Jedan je od članova Grupe šestorice, skupine umjetnika i bliskih prijatelja kojoj su – uz Stilinovića – pripadali Vlado Martek, Željko Jerman, Boris Demur, Fedor Vučemilović te njegov brat Sven Stilinović. Njihovo je područje umjetničkog djelovanja bila ulica koja je pogodovala izravnom kontaktu s publikom. Svoje akcije i izlaganja vršili su na javnim mjestima u Zagrebu, Beogradu, Veneciji i dr.
*M. Stilinović: Uvjeti za moj rad… (1979.) / foto: mladenstilinovic.com
Stilinovićevi su radovi najčešće teksutalno-vizualnog karaktera – kratke izjave sa izrazito snažnim porukama grafički su podrobno promišljene, a vrlo često eksperimentira sa simbolima: ne samo riječima i tekstom, već i matematičkim znakovima, reklamama, zastavama. Tematski raspon njegova opusa obuhvaća raznovrsne, no konzistentne cjeline: od anarhije, ekonomije, rada i (ne)rada, moći, boli, pa do kraja i smrti – kako svijeta, tako i autora/umjetnika i umjetnosti. Sveprisutan je i njegov interes za grafičku i simboličku moć boje: bijele, crne, crvene i roze (koju je smatrao bojom malograđanštine, razblaženom varijantom snažne crvene). Jezik kao temeljni sustav za manipulaciju i moć, čija je uloga u kreiranju dominantne politike i ideologije presudna, od primarnog je Stilinovićeva interesa, a posebno ga je interesirala distribucija ideologije unutar svakodnevnog života. Pozicionirajući se neprestano na samoj granici provokativnog i zalazeći bezrezervno u polje subverzije, Stilinović nudi vrlo oštru i nedvosmislenu kritiku političkih, društvenih i umjetničkih sustava.
*M. Stilinović: Čujem da se govori o smrti umjetnosti (1977.) / foto: mladenstilinovic.com
Njegov je rad čvrsto utemeljen na filozofskoj misli zapadne civilizacije, dadaističkoj tradiciji odbacivanja i radikalnog raskidanja s dogmatičim društvenim i umjetničkim sustavom, te – nimalo manje važno – na dosljednom humoru koji je bez sumnje odraz Stilinovićevog shvaćanja svijeta. U čast umjetniku koji će ostati zapamćen po rečenicama poput “nema umjetnosti bez lijenosti”, “kao što je novac papir, tako je i galerija soba” te “nema umjetnosti bez posljedica”, da spomenemo samo neke, kustoski kolektiv WHW posvetio je čitav niz izložbi pod krovnim naslovom Janje moje malo, koje su se odvijale od prošle jeseni pa do proljeća ove godine, i u sklopu koje se početkom studenoga odvilo i komemorativno događanje Juriš kolači – serija dirljivih hommagea brojnih Stilinovićevih prijatelja i kolega.
*M. Stilinović: Umjetnik na radu – ponovno (2011.) / foto: mladenstilinovic.com
Njegov je rad izložen i na središnjoj međunarodnoj izložbi aktualnog Venecijanskog bijenalea, VIVA ARTE VIVA, koja okuplja radove 120 umjetnika, a njegov Rječnik Bol predstavljen je bio na centralnoj izložbi 50. Venecijanskog bijenalea 2003. godine. Stilinović je izlagao na svim ključnim međunarodnim izložbama – osim na Venecijanskom bijenaleu, njegovi su radovi bili uključeni i u kaselsku Documentu 2007. te Istanbulsko bijenale 2009. godine, a pojedini njegovi radovi nalaze se u zbirkama najprestižnijih svjetskih muzeja poput MoMA-e u New Yorku, Centra Georges Pompidou u Parizu, Victoria and Albert Museuma, Moderna Museeta u Stockholmu i dr.
Naš je prijedlog za danas – juriš na kolače i budite (malo) lijeni!
