Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Izložba Laure Martinović u galeriji CEKAO
U ponedjeljak, 10. lipnja u 19 sati u galeriji CEKAO u Zagrebu otvara se izložba mlade umjetnice Laure Martinović (1993.), magistrice grafike, iz klase Svjetlana Junakovića. Martinović je 2015. godine jedan semestar provela na Ulster sveučilištu u Belfastu (Ujedinjeno kraljevstvo) na smjeru – Ilustracija. Jedna je od finalistica Erste Fragmenata za 2018. godinu. 2017. i 2018. provela je u Barceloni, gdje je prošla stručnu praksu u Metafora privatnoj umjetničkoj školi, kao ilustratorica, animatorica i video umjetnica.
“(…) Jezik koji nam je stran odjednom postaje dio naše subjektivnosti, vežemo se za njega i tetošimo ga, stvaramo utiske i interpretacije, ali ga isto vodimo kudikamo i na krivi put, ispravljamo ga i puštamo da učini pogrešku. U tom razigranom periodu shvaćanja jezika naše igre riječima nas vode do izravnog kontakta s jezikom i kulturom u kojima opisujemo sebe i time postajemo neizostavni dio tog jezika. Oko tih jezičnih igara upoznavanja novog jezika pozicionirala se Laura Martinović svojim umjetničkim radom Rječnik katalonskih i španjolskih interpretacija u kojem svoje utiske frazema oblikuje u crteže, kolaže ili skulpture, donoseći tako iz svojih putovanja sjećanja na vizure Barcelone kroz jedinstvenu jezičnu igru koju bilježi u svojim djelima. Grabeći zvučne frazeme ili zgodne pjesničke slike po putu, umjetnica asocijativno bilježi ono što vidi i čuje, interpretira to i reproducira u svojim djelima poput kakve lingvistkinje koja želi ući u trag neviđenim ili neshvaćenim jezičnim pojavama. (…)” (iz teksta Leopolda Rupnika)
Izložba Laure Martinović može se pogledati do 4. srpnja.
Kobeiagi Kilims u Botaničaru
U ponedjeljak, 10. lipnja u 19.30 sati u zagrebačkom Botaničaru otvara se izložba brenda Kobeiagi Kilims iza kojeg stoje dvije autorice, Ivana Blaž i Nina Mršnik, koje tradicionalnom ručnom tkanju ćilima u Bosni i Hercegovini pristupaju modernim dizajnom.
“U doba eksploatacije globalizirane radne snage u tekstilnoj industriji i masovne proizvodnje jeftinih sagova, arhitektica Ivana Blaž iz Bosne i dizajnerica-ilustratorica Nina Mršnik iz Slovenije odlučile su revitalizirati izumiruću praksu staroga obrta i osnovati svoj brend ćilima Kobeiagi Kilims. Iza ovog regionalnog brenda stoji suradnja s malom ženskom radionicom ćilima pod vodstvom gospođe Lejle u mjestu Visoko u središnjoj Bosni. Tamo je, za razliku od velikog dijela Bosne i Hercegovine, tradicionalan zanat ručnog tkanja prirodnim materijalima još uvijek živ. Na taj način, a s ciljem repopularizacije bosanskih ćilima i očuvanja tradicije, Kobeiagi Kilims predstavlja ne samo ćilime visoke kvalitete, suvremenim dizajnom adaptirane modernim interijerima, nego i vrijedne ženske zajednice okupljene oko tkalačkog stola.
Ćilimi nose imena žena koje su Ivani i Nini inspiracija, neka su imena žena koje poznaju, a neka onih koje nikada nisu upoznale: Neda, Lejla, Baja, Stana, Milena.. Svaki je ovaj ćilim jedna priča, arhiv u koji je upisano određeno znanje, vještina i identitet na razmeđi tradicije, zanatstva i suvremenog dizajna. Ova, najčešće ‘rodno’ određena disciplina ručnoga rada predstavlja regionalni narativ kao otpor zapadnim, muškim kulturnim kanonima i preživljavanje lokalnih povijesti u globalnim tekstilnim industrijama.” (iz teksta Karle Lebhaft)
Predavanje o afričkim radovima hrvatskih arhitekata
Drugo predavanje iz ciklusa Protuvrijeme/Contretemps održat će dr.sc. Mojca Smode Cvitanović na temu “Afrički radovi hrvatskih arhitekata”. Predavanje će se održati u četvrtak, 13. lipnja s početkom u 19 sati u prostorima Udruženja hvatskih arhitekata/Društva arhitekata Zagreba.
Sveobuhvatan prikaz djelovanja hrvatskih arhitekata u zemljama afričkoga kontinenta postavljen je u geopolitički kontekst Hladnoga rata, dekolonizacije i Pokreta nesvrstanih. Detaljan uvid u posredne okolnosti uspostavljenih komunikacijskih sustava transfera, te neposredne okolnosti konkretnog projektantskog rada ostvaruje se analizom nekoliko izdvojenih primjera pojedinačnih, odnosno grupnih stručnih angažmana. Djelovanje hrvatskih arhitekata u afričkim zemljama razmatra se kroz aspekte translacije ekspertnoga znanja profiliranog unutar domicilnog stanja profesije, povratne sprege istoga procesa, te diseminacije moderne arhitekture u globalnim relacijama čije je ono vrijedan integralni dio.
Mojca Smode Cvitanović poslijedoktorandica je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Djelovanje hrvatskih arhitekata u afričkim i azijskim zemljama u razvoju predmet je njezinog višegodišnjeg istraživačkog rada unutar čijih je tematskih okvira, u različitim autorskim suradnjama, objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Ista tema sintetski je formulirana u doktorskoj disertaciji s naslovom „Modaliteti djelovanja hrvatskih arhitekata u zemljama Afrike i Jugozapadne Azije od 1950. do 1991.“, iz 2018. godine.
Ciklus predavanja održava se u suradnji s Udruženjem hrvatskih arhitekata (UHA), a organiziran je u sklopu projekta Motel Trogir.
Tea Hatadi izlaže u Galeriji PM
U četvrtak, 13. lipnja u 20 sati, u Galeriji PM u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, otvorit će se samostalna izložba multimedijalne umjetnice Tee Hatadi – In Loop, uz glazbeni performans Josipa Konfica, diplomiranog udaraljkaša.
Na izložbi u Galeriji PM Tea Hatadi će se predstaviti interaktivnom in situ instalacijom, te jednom videoradom i 7 digitalnih ispisa, isječaka iz video rada.
“Odluka da dio rada postavi u paralelu s postojećom ogradom u paviljonu, dovodi Teu Hatadi ponovno pred njezine poznate dileme, odnosno sve one ograde i prijelaze s kojima je i dosad vodila dijalog, promotrivši ih, bilježeći i transformirajući ih, prenoseći ih u različite izlagačke ili javne prostore. Tea ovaj put ogradi pristupa kao okidaču za reminiscencije na djetinjstvo; ona je za nju znak za nedostižno, izvan dosega pozicionirano mjesto, ispred kojeg se odlučuje za igru-glazbu. Praćenje ograde, koju je Tea formirala u obliku udaraljki, rasporedivši cijevi različitih dimenzija u zvučno tijelo ili plašt, aktiviranjem dovodi u stav obrane, ali i odvajanja od svega nepoželjnoga ili, rječnikom umjetnice, ostvarenja zaštite u obliku neprekidne, kružno formirane igre.” (iz teksta predgovora Ane Mušćet)
Izložba posvećena animiranim filmovima u Galeriji Galženica
U petak, 14. lipnja u 20 sati, u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici, otvara se izložba Paradigme animacije, nastala prema kustoskoj koncepciji Marte Kiš i u suradnji s Ivom Gašparović i Tanjom Masnec Šoškić. Izlažu sljedeći autori/ce: Draško Ivezić, Chintis Lundgren, Martina Meštrović, Jelena Oroz, Veljko Popović, Tanja Vujasinović; posebni gosti: Vasko Lipovac i Marija Ujević Galetović.
“Unatoč tvrdnji pojedinih teoretičara kako se animirani film logično svrstava u likovne grane, u kustoskoj i galerijskoj praksi upravo ta poveznica često nedostaje. Hrvoje Turković ustvrdio je još 2008. godine kako su usprkos kvalitetnoj produkciji teorijski i kritički radovi na temu animacije rijetki. Vođeni vlastitim interesom, izuzetnom slojevitošću suvremenih metoda animiranja te obligacijom koju kao povjesničari umjetnosti imamo, pogotovo u kontekstu hrvatske animacijske povijesti, moramo promijeniti ovu činjenicu. Radovi na izložbi prikazuju odabir iz produkcije u posljednje dvije godine i ukazuju na pokretačke uzore, inspiraciju ili primjere koji prethode njihovu nastanku: vezu animacijskog i likovnog svijeta kroz jasnu inspiraciju radovima drugog umjetnika koji određuje stilski razvoj filma (Biciklisti), dokumentaristički pristup i naslanjanje na radove kroz koje se razvija vlastita redateljska priča (Mačka je uvijek ženska) i samostalno stilsko određenje koje pratimo kroz razradu predprodukcijskih faza. Domaćim radovima pridružen je i jedan emblematski primjer strane produkcije iz 2017. godine, za čije ćemo originalne predloške morati pričekati razvoj i financiranje likovnih i kulturnih programa unutar kojih djelujemo. (…) U želji da se pridonese stručnom vrednovanju animiranog filma unutar vizualnih teorija, na izložbi je naglašen likovni segment animacije. Ne smijemo, doduše, zaboraviti da je animirani film splet različitih umjetničkih disciplina te je upravo umjetnička suradnja jedna od najbitnijih karakteristika ove umjetnosti, umjetnosti oživljenih slika. Razrada i analiza pojedinih segmenata animiranog filma pomažu nam u propitivanju postojećih paradigmi, a gledanje na velikom platnu čine novim, bogatijim iskustvom.” (iz teksta Marte Kiš)
Izložba ostaje otvorena do 13. srpnja.
Stručno vodstvo kroz arhitekturu i svakodnevicu Zapruđa
Centar oblikovanja svakodnevice poziva sve zainteresirane na besplatno vodstvo novozagrebačkim naseljem Zapruđe s kojima će sudionike pobliže upoznati Maroje Mrduljaš, Bojan Krištofić i Boris Vidaković.
Izvedbe svakodnevice u Zapruđu su vodstva kroz svakodnevni život u naselju, zgradi i privatnom stanu namijenjena široj publici s ciljem upoznavanja građana i stručnjaka o svakodnevnom životu u jednoj specifičnoj arhitekturi, te uzajamnoj vezi arhitekture i života; na koji način arhitektura definira život, a na koji način život definira arhitekturu. Vođene šetnje kroz Zapruđe otkrivaju kako se arhitektura naselja razvijala — od ideje “srebrnog grada” do nebodera, koje su žarišne točke naselja, kako Zapruđe živi danas i zašto je upravo ono značajno u kontekstu arhitekture Novog Zagreba.
Voditelji: Maroje Mrduljaš (arhitekt i kritičar arhitekture i dizajna), Bojan Krištofić (dizajner i pisac, likovni kritičar i kustos) i Boris Vidaković (arhitekt, kustos i pisac)
Polaznici/e: Vodstva su namijenjena svim zainteresiranim građanima i građankama
Broj polaznika/ca: Zbog ograničenog broja polaznika, vodstvo se ponavlja tri puta.
Termini:
Ponedjeljak 10. lipnja 2019. u 17.30 sati
Srijeda 12. lipnja 2019. u 17.30 sati
Petak 14. lipnja 2019. u 17.30 sati
Vodstva su besplatna.
Predviđeno trajanje jednog vodstva je 3 sata.
Prijaviti se možete na tri načina:
1. Putem obrasca prijavnice: https://
2. Telefonski na (0)1 4846874
3. putem emaila: [email protected]
* Sudionici će na svoju e-mail adresu ili telefon dobiti informacije i uputstva o okupljanju.
Tematska šetnja po Črnomercu
U sklopu projekta Kvartovski objektiv, u čijem je fokusu zagrebački kvart Črnomerec, Ured za fotografiju organizira tematsku šetnju po kvartu. Šetnju pod nazivom Grad, stabla i druga javna dobra vodit će analitičar prostora, publicist i aktivist Saša Šimpraga, osnivač i voditelj platforme 1POSTOZAGRAD koja se volonterski bavi poboljšanjima Zagreba, a zakazana je za subotu, 15. lipnja s početkom u 10.30.
U urbanom prostoru, osobito onom koji pretendira biti gradom, stabla načešće nisu samonikla, već su odraz kulture. Na nekoliko primjera postojećih, recentnijih ili tek poželjnih gradskih drvoreda, pojedinačnih stabala, parkova i zelenih zona, skrenut ćemo pažnju na zelene i druge zagrebačke osobitosti, fokusirati javna dobra i mogućnosti za grad.
Šetnja će započeti na uglu Prilaza Gjure Deželića i Primorske u 10.30, a završiti na okretištu Črnomerec oko 12.30.
Broj sudionika je ograničen, a prijave se primaju na adresu [email protected].
Izložba Žarka Vijatovića u Atelijeru Kožarić u MSU-u
Do 2. rujna u Atelijeru Kožarić, smještenom u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti, može se pogledati izložba Zagreb – Pariz Žarka Vijatovića. Vijatović je obilježio je hrvatsku suvremenu umjetnost spajajući, posredovanjem fotografije, dokumentarističku srast, arhivsku posvećenost i življenje umjetnosti, pomno prateći pojedine ključne protagoniste naše scene. Atmosfera prijateljske prisnosti, spontanosti i povjerenja koju potiče ili provocira svojom prisutnošću s neizostavnim foto-aparatom, otponac su novim akcijama, kojima Vijatović nije samo svjedok i dokumentarist nego ponekad i suautor.
Cikluse fotografija koji nastaju u interakciji s umjetnicima i njihovim djelima, Žarko Vijatović počinje stvarati od osamdesetih godina prošloga stoljeća, u vrijeme intenzivnog druženja s članovima grupe Gorgona, ali i s drugim važnim predstavnicima hrvatske suvremene umjetnosti. Prijateljske se veze ne prekidaju ni u razdoblju nakon devedesetih, kada odlazi živjeti u Pariz. Fotografije koje nastaju u atmosferi prijateljske prisnosti, ipak nisu samo dokumenti trenutka, nego mnogo više od toga. U vrijeme kada otkriva fotografsku strast, privučen alkemijskim prostorom Kožarićeva atelijera, često ga posjećuje i u tim prigodama ne fotografira samo njegovo okruženje, nego inspiriran Man Rayovim fotografskim portretima Kurta Schwittersa – i samog umjetnika. U atelijer Ivana Kožarića u Medulićevoj 12, u društvu Tomislava Gotovca odlazi i početkom devedesetih i tada nastaje ciklus Skulptor i skulptura – fotoperformans u kojemu je golo tijelo Tomislava Gotovca živa skulptura (ready-made) dok se Ivan Kožarić u bijeloj radnoj kuti pojavljuje kao otjelovljenje kipara, “mitskog demijurga”. Bliski susreti s Ivanom Kožarićem nastavit će se i poslije, u Parizu, u prigodi njegove samostalne izložbe u Musée d’Art Moderne de la Ville de Paris 2002. kada nastaje antologijska fotografija posljednjeg gorgonaškog performansa Ljubljenje ruke majstora.
Kustosica izložbe je Radmila Iva Janković, a izložba se održava u povodu 98. rođendana Ivana Kožarića, koji je 10. lipnja.
