Povodom Svjetskog festivala animiranog filma – Animafest Zagreb donosimo vam razgovor s mladim hrvatskim autorima čiji su filmovi uvršteni u natjecateljski program.
Film Jelene Oroz Dva na dva prvi je autoričin rad nastao izvan matične Akademije Likovnih umjetnosti te je uvršten u prestižno Veliko natjecanje kratkometražnog filma. U međunarodnoj konkurenciji Natjecanja studentskog filma su Katarina Jukić (Paranoja paranoje) i Marko Belić (Flimflam), oboje diplomanti zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, dok su mjesto u hrvatskoj konkurenciji izborili mladi multimedijalni umjetnici Smelly Feet Dog i Die Zoone (Vizita) iz umjetničkog kolektiva Trash Will Smash.
S autorima i autoricama popričali smo o filmovima, kreativnom procesu, tehnikalijama, obrazovanju i slobodnom vremenu, a tu su i filmske preporuke koje svakako preporučamo pogledati!
*Jelena Oroz: Dva na dva
► Predstavite nam ukratko svoj film: kako ste dobili ideju? Što vas je inspiriralo, kako je tekao kreativni proces od ideje do realizacije?
Jelena Oroz: Ideja za Dva na dva nastala je iz jednog crteža koji prikazuje glavne aktere filma. Dizajn je bio drugačiji, no kompozicijski vrlo sličan onom iz filma, muški i ženski lik na stolcima maze zečeve. Inspiracija i ideja su nastajale paralelno, iako je crtež nastao spontano, kroz daljnju razradu povezala sam ga inspiracijom vezanom uz priču, a to su iskustva prethodnih veza i stanja u koja smo zapadali kada nam je veza postala utočište koje smo doživljavali zdravo za gotovo. Realizaciji je prethodilo mnoštvo skica, ilustracija, dizajna, nekoliko različitih knjiga snimanja i animatika koji su osim različitih struktura imali i potpuno drugačije atmosfere i dizajn. Iako su konceptualni crteži bili ”bogatiji” vizualnim informacijama, odlučila sam se za minimalistički prikaz likova na ogoljenim pozadinama. Činilo mi se bitnim prikazati stanje u kojem se nalaze likovi, stoga je naglasak na njima. Odluka mi je pomalo teško pala s obzirom da volim ispunjavati kadar raznim detaljima, ali razmišljala sam o cjelini i ostala dosljedna ideji minimalizma. I tu ”prazninu” u slici je savršeno dopunio zvuk.
Marko Belić: Flimflam je kratkometražni animirani film, inače diplomski rad sa studija animiranog filma Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. Mentor filma je bio profesor Darko Kreč. Film je kompletiran sa zvukom u siječnju 2018. Govori o potrebi za kontrolom, iskorištavanju, povjerenju i prevari, o iluziji savršenog svijeta, o potrebi za dominacijom… Ideja je proizašla iz osobnog promatranja pojedinaca i društva u globalu, te mom dojmu svijeta u kojem živim. Ne mislim da govori o nečemu što već niste čuli, samo to izbacujem iz sebe na neki drugi način. Što se tiče kreativnog procesa, najveći sam problem imao s pričom. Dugo sam je krojio u glavi i pokušavao sve povezati u jednu cjelinu. Glavni cilj mi je bio da narativno bude “čitak”. Nakon posložene priče, animirati i sastaviti film je bilo puno lakši dio. Još moram nadodati kako meni osobno najveće oduševljenje tokom procesa izrade filma predstavlja trenutak spajanja slike i zvuka. A za zvuk su se pobrinuli Ivor Plužarić i Gordan Tomić. Zvukovi i šumovi su uživo snimani što se osjeti u atmosferi filma.
Die Zoone: Proces realizacije Vizite tekao je potpuno suprotno od uobičajenog slijeda faza izrade filma. Smelly Feet Dog i ja smo do sada radili kratke animirane isječke pa nam se skupilo nekoliko nedovršenih radova. U jednom trenutku smo odlučili da bi bila dobra ideja napraviti cijeli animirani film. Skupili smo gotove scene i uz pomoć foley-a i procesa montiranja dobili smo nešto što je bila naša vizija priče, a nakon toga je uslijedilo snimanje naracije te animacija nekolicine dodatnih scena na kraju. Film je nastao metodom improvizacije pa su i ideje dolazile na licu mjesta i bez previše razmišljanja unaprijed. Scene se ponavljaju tri puta, ali zvukom smo pokušali dobiti to da je svaki sljedeći dan iskustvo sve intenzivnije.
Smelly Feet Dog: Film Vizita je nastao sasvim slučajno, ja sam napravio par kratkih animacija bez puno razmišljanja koje je kasnije Die Zoone spojio u jednu animaciju i za to napravio sound. Naraciju i još par dijelova animacije smo dodali naknadno, tako da je i sama priča nastala negdje između svega toga.
Katarina Jukić: U samom početku osmišljavanja filma glavna tematika su bile paranoje. Kasnije se svelo samo na strah od nemogućnosti završavanja rada na vrijeme, “pronalaženja” drugih bržih načina rada koji s vremenom će doći na vidjelo.
► Možete li reći nešto o tehnici animacije u filmu? Zašto ste odabrali baš tu tehniku i kako doprinosi priči?
Jelena Oroz: 2D kompjuterska animacija tehnika je kojom se kao crtač likovno i idejno mogu najbolje izraziti. Odabirom motiva, vizuala, dizajna i stilom animacije, namjera mi je bila postići nešto što rezonira sa ugodom koja bi trebala biti na granici ugodnog i meditativnog, ali i blago uznemirujućeg.
Marko Belić: Film je rađen u digitalnoj 2D tehnici. Što se estetike filma tiče nemam nekog posebnog obrazloženja zašto baš izgleda tako kako izgleda… Svidjelo mi se. Vizual je dosta skicozan i otprilike imitira nešto što bih ja crtao u svom sketchbooku, pa je na taj način to nekakav osobni pečat na filmu. Ali to ne bih nazvao svojim stilom. Nemam ga. Osim ako se kaotičnost ne vodi pod stil.
Die Zoone: Tehnika je digitalna frame-by-frame 2D animacija, a kod nje mi se sviđa fluidnost i topljenje koje podsjeća na tradicionalnu 2D animaciju, ali ipak ima brži workflow i pruža više slobode. Ja se bavim dizajnom zvuka i montažom, a Smelly Feet Dog animacijom, pa je on birao tehniku. Sviđa mi se rad u manjim timovima jer je onda sve agilnije i veća je mogućnost improvizacije.
Smelly Feet Dog: Animacija je jako kratka i ponavlja se par puta u krug, najveću ulogu ovdje igra zvuk koji stvara različite atmosfere u filmu, nismo razmišljali o tehnici već smo na temelju toga što imamo smišljali priču.
Katarina Jukić: Sama izrada filma bila je dosta slična tematici, sve od “imam dovoljno vremena” pa do nesanica u pokušaju da se stigne ispoštovati rok rada. Film je rađen digitalno kao klasična animacija, jer ubrzava proces izrade.
*Marko Belić: Flimflam
► Koji su vam najdraži trenuci u filmu?
Jelena Oroz: Jedan od dražih trenutaka u filmu mi je kada pred kraj filma zečevi ulaze u kadar na luftićima. I kadar nakon toga, kada pozivaju sa ”Dođi”.
Marko Belić: Sviđa mi se atmosfera koju film dočarava. Vizualno, narativno, auditivno… Sviđa mi se što sam uspio dobiti slatko-gorki “okus” filma. Smatram da taj kontrast pojačava poruku o kojoj priča film
Die Zoone: Najdraža mi je scena kapljice iz oka, jer me prostor koji sam dobio sa zvukom podsjeća na fluidni, britki i razigrani trenutak spokoja.
Smelly Feet Dog: Najdraži dio filma mi je kada se glava okreće oko svoje osi, sve sam crtao frame po frame i prvu put sam uopće radio nešto ovakvo, nemam baš neko znanje na kompu pa mi je to bio fini izazov.
Katarina Jukić: Izdvojila bih “psihodelični” dio gdje je lik po utjecajem jače kave.
*Katarina Jukić: Paranoja paranoje
► U kojoj mjeri je na vaš rad utjecalo formalno obrazovanje, a koliko osobno iskustvo?
Jelena Oroz: Formalno obrazovanje na Umjetničkoj akademiji u Osijeku i Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu je bitno utjecalo s obzirom da sam u tom periodu imala svo vrijeme za istraživanje medija. Osobno iskustvo je također neizostavno. Način na koji promatram svijet oko sebe od malih nogu je znatno doprinijelo pristupu, stilu i temama koje obrađujem. Marko Belić: Obrazovanje mi je dalo neke dobre smjernice, ali i proširilo poznanstva ljudi iz struke. S obzirom da sam dosta godina bio u potrazi za obrazovanjem koje sam želio, i put do njega je bio dug, mislim da osobno iskustvo igra veliku ulogu u mom radu. Mnogo vremena provodim promatrajući svijet oko sebe, promišljam o njemu, crtam o njemu i iz njega. Skiciram ljude, životinje, biljke, detalje, događaje… Pa je na neki način osobno iskustvo veliki faktor.
Die Zoone: Psihologija i programsko inženjerstvo mi nije puno pomoglo u trenutnom radu, ali me obrazovanje naučilo korisnim metodama rada na projektima, rada u timu i korištenju tehnologije. Veći dio utjecaja dolazi iz osobnog iskustva i želje za eksperimentiranjem sa slikom, svjetlom i zvukom.
Smelly Feet Dog: Animacija me zanima već dugo ali, kao i sa stripom, imam taj problem da nemam dovoljno strpljenja za nešto veće ili duže, vjerujem da se to može istrenirati. Die Zoone me sa svojom glazbom i željom da radi zvuk za animacije i filmove dodatno potaknuo i sad se već pripremam za nešto novo.
Katarina Jukić: Najviše je došlo iz razgovara s kolegama i osobnog iskustva.
► Možete li izdvojiti neke domaće i strane autore koje posebno cijenite ili vas inspiriraju u radu?
Jelena Oroz: Mnogo je autora čije radove cijenim i smatram inspirativnim, vjerojatno bih ispunila karticu teksta, a pri tome mislim i na hrvatske autore. Lynch, Herzog, John Waters, Yorgos Lanthimos su neka imena iz filmskog svijeta koja su konstanta. Zadnjih par godina na Animafestu pratim radove Borisa Labbea i svaki od njih me hipnotizirao. Mislim da je to u pitanju. Postoje filmovi koje vas u nešto mogu uvjeriti i oni koji, iako su vam se svidjeli, neće ostaviti dojam koji ćete pamtiti duže vremena. Filmovi koji su uvjerljivi nisu nužno razumljivi niti ”realni”, već dosljedni onome u što autor vjeruje kada stvara koliko god bizarna ili nepojmljiva ideja bila.
Marko Belić: Hm… Ne volim to pitanje. Vidio sam radove mnogih autora koji mi se sviđaju i čije radove cijenim, i teško mi je izdvojiti samo njih par.
Die Zoone: Hrvoje Nikšić je autor kojeg izrazito cijenim i koji mi je pružio hrpu kvalitetnih savjeta i pomoći kada mi je to trebalo. A od stranih autora mi je zanimljiv Chad VanGaalen (majstor improvizacije), Felix Colgrave (čiji mi se vizualni stil ustvari ne sviđa toliko koliko volim njegovu razradu priče i same ideje), Andreas Hykade (Love & Theft mi je zakon), Michèle Lemieux (Le grand ailleurs et le petit ici je stvarno fenomenalan), James i John Whitney…
Smelly Feet Dog: Prije par godina sam bio u Beogradu kod prijatelja Linncha koji je taman tada s ekipom završavao animirani spot za pjesmu Dinamida od grupe Who See, do tada mi je animacija bila neki treći svijet o kojem nisam previše razmišljao, ali kad sam vidio Linncheve ilustracije u pokretu odmah sam se zapalio.
*Die Zoone; Smelly Feet Dog
*Die Zoone i Smelly Feet Dog: Vizita
► Čime se bavite dok ne radite filmove?
Jelena Oroz: Zadnjih 7 mjeseci se nalazim u ulozi mame i to mi zbilja ispunjava cijele dane, a i noći. Osim toga, puno razmišljam.
Marko Belić: Uf… Svega tu ima.
Die Zoone: Član sam kolektiva Pero Zloba i Tinu Ninu, bavim se dizajnom zvuka, svjetlom, interaktivnim instalacijama, novim medijima i sviram u Psećoj Plaži.
Smelly Feet Dog: U zadnje vrijeme me jako zanima strip, ilustracijom se bavim oduvijek i volio bih se baciti u izradu igračaka.
Katarina Jukić: Trenutno radim u gaming industriji na vizualima.
► Za kraj: što nakon Animafesta? Koji su vam planovi za dalje, imate li već neki novi projekt ili ideju za film?
Jelena Oroz: Postoje ideje koje su kao neki fragmenti, situacije, osjećaji. Potreban je period promišljana i istraživanja da bi navedeno postalo forma spremna za realizaciju. Ali to je period kada se događaju uzbudljive stvari.
Marko Belić: Nakon Animafesta… Pustiti dojmove da se slegnu. A što dalje? Trenutno je u razradi nekoliko potencijalnih ideja za idući film. Nadam se da ću do jeseni dovršiti scenarij i knjigu snimanja.
Katarina Jukić: Trenutno sam još u procesu smišljanja priče za novi projekt.
Die Zoone: Pa zasigurno bih volio otići na još neki filmski festival sa filmom Vizita ove godine. Smelly Feet Dog već priprema nešto novo, a ono što sam vidio do sada mi se jako sviđa i jedva čekam raditi zvuk. Vjerujem da će do jeseni nešto biti spremno. Uz to pripremam jedan eksperimentalni film baziran na parametrijskim jednadžbama i superformuli.
Smelly Feet Dog: Što se tiče novih animiranih projekata, nemamo neki konkretan plan, ali sigurno će nešto biti uskoro.
Katarina Jukić: Trenutno sam još u procesu smišljanja priče za novi projekt.
Ove filmove možete pogledati na Animafestu u subotu, 9. lipnja u dva bloka hrvatskog natjecateljskog programa u 13 i u 15:30 sati u Kinu Europa. Sve informacije o programu Animafesta potražite ovdje.
*Vizkulturin projekt “Kratki, animirani i eksperimentalni film u medijima” je sufinanciran sredstvima Hrvatskog audiovizualnog centra – HAVC
