Donosimo vam pregled najzanimljivijih izložbi koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Mario Romoda izlaže u galeriji Šira
Samostalna izložba Maria Romode pod nazivom Intuitivne mape otvorit će se u utorak, 25. rujna u 19 h u galeriji Šira u Zagrebu.
“Mape kao intuitvni način bilježenja i arhiviranja nepoznatih signala podsvjesti.
Tijekom kreativnog procesa često sam odveden u situaciju da dotok određenih ideja ne pronalazi svoj put . Tražeći konkretan odgovor stimulacije određenih parafraza misli, moje ideje su zatočene u jednom zamršenom stanju gdje se vidljivost gubi u nesvjesnosti ponuđenog. Stanje koje na prvu nije definirano već podložno razbijanju šifre koju ni sam nisam spoznao. Kao umjetnik svjestan sam da ideje često uzimaju onaj transfomacijski oblik koji možda nije ni bio planiran te da u samom procesu dolazimo do raznih prečica koji su nastali zbog određenih vanjskih utjecaja. Naš subjektivni memoar misli podložan je novom obliku koji nam govori nešto drugo. Upravo zbog tih razloga umjetnik stvara puteve koje ga vode na novi cilj iako on nije nužan. Nužan je proces razrade misli gdje možemo sami sebi olakšati put. Ne odstupajući od prvotnih načela postajem svjestan da razradom svojih misli koje pretačem na mape dolazim do stanja izuzetne mentalne lakoće.
Mape u sebi imaju put. Put koji se ne ponavlja iz dana u dan te nam omogučuje noviju razradu misli te dolazimo do psihološko neuvjetovanog procesa dotoka svijesti gdje smo u mogućnosti izraziti sebe u potpunom smislu. Iako je uvjetovanost gledanja na linearno rješavanje problema koje nam omogućuje samo jedan oblik rješenja svjestan sam da se problem treba sagledati iz više perspektiva.
Put iliti putovanje po nekoj svojoj definiciji je odlazak i dolazak iz jedne točke odredišta na drugu. No ono što često nismo svjesni je da smo povezani sa svojim unutarnjim putovanjem koji traži mnoge druge odgovore,da li se to povezuje sa našim vanjskom okolinom , da li trebamo biti tu gdje pripadamo ili naše bitstvo zapravo pripada nekom drugom cilju. Intuitivne mape koje bilježim na stiroporu su jedan mali početak rješavanja mog traženja. Bilježim putove koje ne poznajem , crtam mape koje nisam nikad vidio a one ipak postoje jer ih ja stvaram. U određenom paralelnom svemiru one postoje kao akumulacijski prostor svijesti mojeg bića.” (tekst Maria Romode)
Izložbu možete pogledati do 9. listopada u radnom vremenu Galerije, radnim danima od 17 do 21 h, vikendom od 10 do 20 h.
Izložba turskog arhitekta Hana Tümertekina u Orisu
U utorak, 25. rujna u 19 sati, u Oris Kući arhitekture otvara se izložba renomiranog turskog arhitekta i dobitnika Aga Khan nagrade Hana Tümertekina pod nazivom Kompleksnost jednostavnog. Tema izložbe recentno je arhitektovo ostvarenje Angelos Organic Olive Oil Mill.
Uljara Angelos građevina je koja se konceptom uklapa u arhitektonski opus Hana Tümertekina. Smještena je u naselju Bademli Mahallesi blizu grada Izmira u Turskoj i usidrena u impozantnu plantažu maslina (250.000 m2) s koje pogled seže do Egejskog mora. Lokacija je svojstvena egejskom krajobrazu, obogaćena je simbiozom mora, maslina i kamenih struktura. Problematika implementiranja industrijske građevine u prirodan okoliš postala je premisa za misao vodilju tijekom svih faza procesa arhitektonskog stvaranja; od početne faze skiciranja, preko projektiranja, sve do realizacije projekta, u kojem se očituje arhitektovo osluškivanje i razumijevanje prostora.
Andrej Beštak u Kiosku SC
Otvorenje izložbe Mamino zlato Andreja Beštaka zakazano je u utorak, 25. rujna u 20 sati u Kiosku SC (istočni ulaz u zagrebački Studentski centar). Izložba je otvorena do 20. listopada.
Andrej Beštak rođen je 1993 u Zagrebu. 2011. završio je X. Gimnaziju Ivan Supek. Nakon završene srednje škole upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 2012. gdje trenutačno studira na prvoj godini diplomskoga studija pod mentorstvom profesorice Mirjane Vodopije. Početkom 2016. odlazi na studentsku razmjenu u Prag na Akademie vytvarnych umeni v Praze. Kasnije te godine sudjeluje na projektima Transformation of image, MSU Zagreb i ARThoc, Galerija Klovićevi dvori, u sklopu kolegija Kustoski praktikum pod vodstvom prof. Leonide Kovač i as. Ivana Skvrce. Urednik je jedne od rubrika u studentskom časopisu Akademije likovnih umjetnosti Skica. Projekt časopis Skica nagrađen je Rektorovom nagradom.
Prezentacija rezultata rezidencije VR umjetnosti
U Galeriji Siva u zagrebačkoj Medici u utorak, 25. rujna s početkom u 18 sati održat će se događanje pod nazivom VR inkubator 2018 — DEMO / TALK (predstavljanje projekta). Riječ je o diskurzivnom i pokaznom predstavljanju djela i rezultata suradničke produkcijske rezidencije VR umjetnosti, realizirane u srpnju/kolovozu 2018. u Podstrani.
VR inkubator multidisciplinaran je, umjetnički i suradnički produkcijski koncept otvorenog laboratorija umjetnosti virtualne zbilje, s naglaskom na istraživanju njezinih potencijala i raznolikih konteksta njezina nastanka.
Prva, pilot #VR_inc instanca realizirana je u formi produkcijske rezidencije (namijenjene kreaciji niza virtualnih umjetničkih djela-objekata-prototipa-krajolika), praćene dijalogom usmjerenim kritičkom razvoju VR tehnologije i pripadajućih proizvodnih modela u kulturnoj produkciji RH. Tijekom rezidencijalnog boravka, na jednoj suradničkoj lokaciji, odabrani/e autori/ce sudjelovali/e su u kreiranju virtualnih krajolika, uz podršku i mentorstvo multimedijskih, primijenjenih i izvedbenih umjetnika i umjetnica, te profesionalaca/ki u kulturi, tehnologiji i znanosti.
Toni Mijač u Galeriji PM
U petak, 28. rujna u 19 sati, u Galeriji PM Doma hrvatskih likovnih umjetnika otvorit će se samostalna izložba multimedijalnog umjetnika Tonija Mijača, nazvana KATARZA.
Kao što i sam naziv projekta govori polazišna točka stvaranje rada kojim će se Toni predstaviti u Galeriji PM bilo je promišljanja pojma “katarza”. Katarza, prevedena s grčkog, označava pročišćenje – primarno duha. Pročišćenje od snažnih emocija, emocija koje nas, neovisno o svom predznaku, preplavljuju. Istoimeni multimedijalni projekt, sastavljen od 54 fotografija, 3 video rada, 6 zvučnih instalacija, 10 tekstualnih radova, 10 slikarskih radova I 6 objekta, bavi se specifičnim aspektom psihoanalize – introspekcijom muškaraca. Motivacija za Katarzu pronađena je u popularnom arhetipu – “muškarci ne plaču”.
Prostorna instalacija Vesne Pokas na Lokrumu
U subotu, 29. rujna od 14 h do zadnjeg broda na Lokrumu, u Maksimilijanovim vrtovovima, u sklopu projekta Domaći rad: O nama – 30 godina ARL bit će postavljen rad Vesne Pokas iz 1996. godine.
“U umjetničkom radu Vesne Pokas uvijek je riječ o prostoru. Ova tvrdnja zvuči tautološki ako se zna da su njezini radovi uglavnom prostorne instalacije i to one specifično vezane za određeno mjesto. No, osim kao žanrovsko određenje i polazište, prostor je kod Vesne Pokas i mnogo više: ‘materijal’ koji ona oblikuje i tema o kojoj govori.
Promatrajući konkretne zadatosti mjesta, mikro lokacije u eksterijeru ili interijeru, nastavljajući se na pojedine prostorne osobitosti koje tu zatiče, umjetnica svojim, uvijek krajnje minimalističkim, intervencijama (pre)oblikuje posjetiteljev doživljaj prostora. Ili, malo preciznije rečeno, svojim intervencijama, ponekad jedva vidljivima, ona usmjerava ili zaustavlja kretanje kroz odabrani prostorni segment i time utječe na njegovu percepciju. No, nije riječ samo o vizualnoj percepciji i fizički drugačijem doživljaju prostora, samo o osvještavanju trenutnog mjesta ili pokreta promatrača-‘korisnika’, nego ujedno i o njegovim znakovitim psihičkim doživljajima: osjećaju osujećene želje, vlastitih mogućnosti ili nemogućnosti u prekoračenju zadatosti; ili pak, stvarnosti ili imaginaciji granica i prepreka.
Usto, iako je ovaj rad izvorno postavljen 1996., iz današnje perspektive, s iskustvom velikih problema u javnom prostoru i s konstantnom prijetnjom daljnjeg ograničavanja dotupnosti javnih mjesta za građanstvo, ovu instalaciju Vesne Pokas ne može se ne promatrati s dodatnim simboličkim konotacijama: kao prizor oduzetog prostora, izgubljenog prava na jedan svima dostupan prekrasan vrt.” (tekst Eveline Turković)
ARL (Art radionica Lazareti) ove godine obilježava 30 godina djelovanja. Proslava će biti radna i puna zadataka. Za početak će se preslagivati, reorganizirati i reinterpretirati dokumentacija i građa koja postoji u arhivu ARL; a potom analizirati tekstove, uspoređivati ono nekad i ovo sad; razgovarati s nekima od ključnih osoba i organizacija koje su sudjelovale u procesu kroz koji smo prošli od 1988. godine. Paralelno s dokumentacijskim i istraživačkim aktivnostima, pozivaju se umjetnici i suradnici da predlože radove (svoje, tuđe, nikad realizirane, one koje bi popravili…), da radove ponove, reinterpretiraju ili da na temelju istraživanja dokumentacije naprave nove radove. Prvi od radova i prva umjetnica s kojom će se krenuti u proslavu prvih 30 godina ARL-a je Vesna Pokas, a rad koji će ponoviti je rad u Maksimilijanovim vrtovima na Lokrumu postavljen za vrijeme izložbe Otok 1996. godine.
Marijan Crtalić izlaže u Galeriji Prozori
Do 5. listopada u Galeriji Prozori u Zagrebu može se pogledati izložba Marijana Crtalića pod nazivom Izložba u pripremi.
“Metamorfoze i destrukcije gradskih prostora što uključuju propadanje tvorničkih kompleksa, javnih prostora i javne plastike uslijed tranzicijskih politika aproprijacije, gentrifikacije i privatnih interesa u posljednjih nekoliko godina u fokusu su umjetničkih istraživanja Marijana Crtalića. Baveći se najviše gradom Siskom te propalom sisačkom Željezarom, Crtalić je ovu temu elaborirao kroz nekoliko projekata, primjerice, Nevidljivi Sisak, Festival Željezara, Aktivna memorija itd. No rad koji radi za Galeriju Prozori Izložba u pripremi, iako se u njegovoj podlozi i dalje iščitava tranzicijski i neoliberalni kontekst urbanih transformacija, u odmaku je od prethodnih projekata. Naime Crtalić, ovaj put, poseže za plakatima, letcima i natpisima zalijepljenima na izlozima ili vratima. To su tekstovi koji obavještavaju prolaznike o razlozima zatečena stanja prostora na koji se odnose (‘Zatvoreno zbog preseljenja’), upozoravaju (‘Pada fasada’), zabranjuju (‘Ne odlažite reklame’) ili se na neki drugi način obraćaju primateljima (‘Čitajte Marteka’). Nastali u kućnoj radinosti, ispisani rukom ili u široko dostupnim kompjutorskim programima, ova jednostavna rješenja, s jedne strane prezentiraju neizmjerno polje svakodnevnih estetika, dok s druge upućuju na komunikacijsku supkulturu koja usprkos otklonima i osobnim invencijama pošiljatelja, ukazuje na strukturna i proceduralna pravila koja je ocrtavaju. Dok s jedne strane posreduju u definiranju poželjnih okvira ponašanja u zajednici, pravu na osobne distinkcije ili vlasništvo, s druge uspostavljaju paralelnu ekonomiju, uključujući se, podražavajući ili opirući se neoliberalnim procesima transformacija javne sfere. Ukratko, radi se o privatnom diskursu unutar javnog prostora ulice, međuzoni koja se ispisuje i iscrtava na vrata i izloge iz koje je moguće izvesti antropologiju grada. To su aspekti koji zanimaju Crtalića.” (iz predgovora Irene Bekić)
Marijan Crtalić multimedijalni je umjetnik, rođen 1968. godine u Sisku. Diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1992. godine. Živi i radi u Zagrebu i Sisku.
Novi rad Maje Marković u Zbirci Richter
U Zbirci Richter, odnosno prostoru kuće Richter, do 20. listopada izlažen je novi rad Maje Marković pod nazivom Gradilište forme, nastao u sklopu projekta SintArt.
Istraživanje umjetnice Maje Marković u sklopu otvorenog studija u prostoru Zbirke Vjenceslava i Nade Kareš Richter na Vrhovcu 38 vodilo se kroz dva osnovna postupka: istraživanjem povijesti i forenzikom nekih osnovnih formi i oblika kojima se Richter koristio u svojim arhitektonskim projektima, te sintezom tih osnovnih vizualnih elemenata, slijedeći primjer Richterovih prostornih slika i milenijskih rozeta. Maja Marković u svojim prostornim instalacijama i site-specific projektima koristi prefabricirane materijale i efemernu građu, slažući ih u apstraktne prostorne kompozicije koje se izravno pozivaju na konstruktivističko naslijeđe. No, tu modernističku kristalnu jasnoću remete efemerni, privremeni elementi, zaboravljeni i zanemareni uzorci zbilje koje umjetnica izvlači iz dodanih i često zamjenjivih dijelova arhitektonske opreme poput popločenja ili prozorskih okvira. Iz privremenog, efemernog i zaboravljenog, kroz sintezu zametenih tragova i zaboravljenih priča, autorica u svojoj instalaciji, koju gradi kroz cjeloviti prostor Zbirke Richter, nastoji učiniti vidljivima upravo one izgubljene emocionalne spone i sjećanja koje vežu i privatno i javno, kao i umjetničku gestu i svakodnevno kretanje. Kustosica izložbe je Jasna Jakšić.
Maja Marković vizualna je umjetnica iz Zagreba. U svom radu naglasak stavlja na stvaranje (ne)specifičnog mjesta odigravanja neplaniranih i privremenih odnosa pomoću prostornih instalacija proširenim objektima od papira i drva, crtežima u kojima prikazuje arheološke lokacije, tlocrte interijera i tlocrte zemljišta, neizgrađene objekte i ruševine, koristeći ih kao prizore u kojima je naznačena nemogućnost daljnje interpretacije događaja. Uglavnom stvarajući u tehnici crteža koje proširuje u prostorne instalacije i scenografije, posvećena je estetici modernizma i dvojakom karakteru arhitekture i urbanizma toga doba. Za svoj rad primila je nekoliko priznanja i boravila na više rezidencijalnih programa.
