Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Čitalačka grupa u Galeriji Spot
Ured za fotografiju i Galerija Spot pozivaju na čitalačku grupu Materijalnost medija u sklopu izložbe Nula je bila u zraku Davora Sanvincentija. Čitalačka grupa okupit će se u utorak, 4. prosinca u 19 sati u Galeriji Spot u Zagrebu.
Prirodi filmskog medija svojstveni su postupci namotavanja/odmotavanja, montažni rezovi, loopovi i preplitanja, kao i specifičan odnos prema vremenu i trajanju, a na njegovoj površini – bilo da se radi o filmskoj vrpci ili pak o projiciranom filmu – ovi obrasci materijaliziraju se u jednu specifičnu ekspresiju, u zaseban vizualno-vremenski univerzum.
Analizirajući svijet procesualnosti unutar filmskog medija do njegovih krajnjih (meta)fizičkih instanci, Davor Sanvincenti u izložbi Nula je bila u zraku tematizira krhkost pojavnosti, sjećanja i filma. Na temelju kraćih tekstualnih ulomaka Giuliane Bruno, Friedricha Kittlera i Pavla Levija te uzimajući kao ishodište predstavljene Sanvincentijeve radove, koji uključuju i autorov eksperimentalni film Skoro ništa: i dalje noć, na čitalačkoj grupi raspravljat ćemo o materijalnosti filmskoga medija, o njegovim optičkim, ali i haptičkim emanacijama, o moći filma da na vlastitoj površini vrijeme pretvara u prostor – o filmskoj “heterotopiji” i “heterokroniji”.
Sudjelovanje na čitalačkoj grupi potrebno je prijaviti na e-mail adresu [email protected], najkasnije u ponedjeljak, 3. prosinca (do kraja dana). Nakon prijave svakom sudioniku/ci bit će poslano nekoliko odabranih tekstova koje je potrebno pročitati prije održavanja čitalačke grupe.
Izložbu Nula je bila u zraku, koja je bila otvorena do 30. studenog, bit će moguće pogledati i na dan održavanja panela/čitalačke grupe, 4. prosinca.
Mia Marković u Živom Ateljeu DK
U srijedu, 5. prosinca u 19 sati u Galeriji Živi Atelje DK u Zagrebu otvara se izložba Kut mlade umjetnice Mie Maraković.
“Okrećući se od dovršenog i stavljajući naglasak na proces, mijenu, promišljanje, kontinuitet, Mia Maraković svojim djelima pristupa na drugačiji način, preispitujući sebe i svoju umjetnost. Suočava se s vlastitim očekivanjima intervenirajući u specifičan medij, koji nadograđuje mapirajući svoju realnost na nekoliko razina, transformirajući neželjene knjige i bolne uspomene u svoje dnevnike. Mjestimično prozračan spoj književnosti i likovnosti pretače se u crnilo brutalne doslovnosti, neposrednosti i autorefleksije.
Umjetnica likovne dnevnike radi posljednjih pet godina, a odlukom da ih javno izloži nepovratno se ogoljava pred galerijskom publikom, nepatvoreno iznoseći svoje strahove, nesigurnosti, bol, radosti i sanjarenja. Ispreplitanjem dviju nominalno dominantnih formi, poigrava se semantikom i uvodi promatrača u sferu intimističkog, navodeći ga na suočavanje sa samim sobom kroz svojevrsni terapijski proces, koji prilikom stvaranja dnevnika proživljava i umjetnica. U istinskoj i sirovoj formi ona progovara o svojoj ranjivosti, oslikava, šara, postavlja dovitljiva pitanja o ljubavi i prolaznosti, savjetuje se i ispisuje motivacijske poruke, nadvijajući se svojom osobnošću nad svakom stranicom, tako pobuđujući iluzornu bliskost s promatračem, spram svakodnevice obilježene emocionalnom otuđenošću.” (tekst Petre Šarin)
Izložba je otvorena do 8. prosinca, radnim danom od 18 do 20 sati, a subotom od 11 do 14 sati.
Simpozij Kontrasti bijega u MMSU-u
U riječkom MMSU-u u srijedu, 5. prosinca od 17 do 20 sati održat će se simpozij pod nazivom Kontrasti bijega.
Simpozij Kontrasti bijega progovara o psihološkoj, društvenoj i povijesnoj perspektivi bijega. Propituje ga kao nužnost, izbor ili povlasticu naspram društvenih mehanizama kontrole, osobito u europskom prostoru. Izlaganje Gordana Bosanca bavi se razvojem metoda kontrole u 21. stoljeću uslijed rapidnog razvoja tehnologije. Razmatra legitimnost sustava nadzora i njegov utjecaj na čovjekovo pravo na privatnost. Predavanje Ane Dane Beroš i Matije Kralja obuhvaća prikaz eksperimentalnog filma Geotrauma, a bazira se na višegodišnjem istraživanju graničnih područja i izbjegličkih logora u Europi, te pitanju njihove percepcije u široj javnoj sferi. Sanja Janović predstavlja bijeg kao mehanizam preživljavanja uzimajući u obzir različite kliničke uzorke bijega – bijeg u zdravlje, bolest, u nesvjesno. Predavanje Dragana Markovine tematizira kulturno-političku ulogu mediteranskog i balkanskog područja u odnosu na Europsku Uniju, fokusirajući se na pitanje što se dogodilo s Europom bez granica i humanističkoj perspektivi o ujedinjenoj Europi.
Predavači: Gordan Bosanac, aktivist za ljudska prava; Ana Dana Beroš, arhitektica, istraživačica i Matija Kralj, umjetnik; Sanja Janović, psihijatrica, grupna analitičarka; Dragan Markovina, povjesničar i pisac
Razgovor s Bojanom Muckom u GMK
U zagrebačkoj Galeriji Miroslav Kraljević (GMK) u srijedu, 5. prosinca u 19 sati održat će se vodstvo kroz izložbu i razgovor o projektu Točka komunikacije s njenim voditeljem umjetnikom Bojanom Muckom.
“Vrtni put je neslužbeni naziv romskog naselja smještenog na jugoistočnom dijelu Zagreba (područje Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak, mjesni odbor Savica – Šanci). Naselje je smješteno uz bočni rub obrtničke zone, omeđeno ogradama različitih privatnih i poslovnih subjekata s jedne, a nadzemnom cijevi toplane s druge strane.
Petnaestak kućanstava u naselju prijavljeno je na tri različite adrese. Organsko središte naselja su edukacijski i higijenski kontejner koje je Grad postavio u predizbornom kontekstu 2012. godine. Iako je tada najavljeno da će se programski koristiti za edukacijski rad s djecom u naselju, plan nikad nije ostvaren pa u edukacijskom kontejneru, iz praktičnih razloga, posljednjih nekoliko godina živi deseteročlana obitelj.
Edukacijski kontejner je pritom i jedini izvor struje za trinaest baraka. Strujna sklopka radi preopterećenosti mreže pada ponekad i više od desetak puta dnevno. Higijenski kontejner je izvan funkcije. Ne zna se tko točno plaća struju naselju niti tko je nadležan za rad higijenskog kontejnera. Ispred njega izgrađeno je i betonsko korito sa slavinom. Ta slavina jedini je izvor vode za šezdesetak stanovnika, uključujući i četrdesetak maloljetne djece.
Ne postoji kategorija predstavnika romskog naselja, a velik dio stanovnika naselja je nepismen, pa se pitanje odgovornosti i zastupanja komplicira i politizira komunikacijskim šumovima između raznih gradskih i predstavljačkih tijela romske nacionalne manjine. Posljedica je oblik svakodnevnice u kojoj se taktička inventivnost suprotstavlja strateškoj nebrizi: rublje se u perilici za rublje može oprati i bez vodovoda, a baraka s periferije može biti čišća i od stana iz centra.” (tekst Bojana Mucka)
Izložba je zamišljena kao eksperimentalna etnografija romskog naselja Vrtni put koju je provodio umjetnik i kulturni antropolog Bojan Mucko. Sadržajno je fokusirana na kolektivne stambene i infrastrukturne probleme stanovnika ovog getoiziranog naselja, a teme iz njihove svakodnevnice zahvaćene su različitim medijima: video i fotografija nadopunjuju se različitim grafičkim prilozima – mapama i dijagramima. Galerijski postav djeluje poput video/tekstualne reportaže razlomljene u različite segmente kojima se život naselja gledateljima približava iz različitih perspektiva.
James Bridle izlaže u Rijeci
Nakon što je u ožujku bio kustos diskurzivnog programa festivala Moje, tvoje, naše i pripadajuće izložbe Transnacionalizmi u Malom salonu, nagrađivani britanski umjetnik i publicist James Bridle ponovno stiže u Rijeku. Bridle ovog puta dolazi sa samostalnom izložbom My delight on a shining night, koja će se u riječkoj galeriji Filodrammatica otvoriti u četvrtak, 6. prosinca u 20 sati.
Tijekom Drugog svjetskog rata, inženjeri koji su razvijali novu i strogo čuvanu tehnologiju radara ponekad bi na ekranima uočili tajanstvene oblike kako se u dugačkim nizovima kreću i premještaju nebom. U nedostatku boljeg objašnjenja, te su fenomene nazvali “anđelima”. Ornitolozi koji su u radu koristili radar kako bi naučili više o prirodnom svijetu, tek su kasnije uspjeli dokazati kako su te sjene zapravo jata ptica.
My delight on a shining night je stih iz tradicionalne engleske narodne pjesme The Lincolnshire Poacher (Lovokradica iz Lincolnshirea), koja opisuje užitak koji lovokradica osjeća prilikom otimanja divljači bogatim zemljoposjednicima. Uvodni taktovi pjesme korišteni su kao oznaka za početak svake poruke koju je emitirala brojevna radio postaja instalirana u RAF-ovoj zrakoplovnoj bazi nedaleko Akrotirija na Cipru, od sredine 1970-ih do 2008. godine, za koju se vjerovalo da je povezana sa špijunskim aktivnostima.
U vojnoj bazi Akrotiri nalazi se jedna od najvećih vojnih radarskih postaja u Europi i Bliskom Istoku, koja prikuplja obavještajne podatke o Bliskom Istoku i Rusiji s poprilično velike udaljenosti. Akrotiri je također stanište ružičastog plamenca, koji se prilikom godišnjih migracija kreće diljem Mediterana. Biološka stanica istraživačkog instituta Tour de Valat, koji se nalazi na jugu Francuske, od 1970-ih godina prati spomenute populacije plamenca. Njihova baza, koja broji pola milijuna slučajeva promatranja tijekom trideset godina, uključuje više od dvadeset tisuća ptica.
James Bridle se u svojem radu bavi načinima na koje politički i društveni stavovi oblikuju tehnologiju, i načinima na koje nove tehnologije povratno oblikuju naše razumijevanje svijeta. Izložba My delight on a shining night povezuje povijest nadzora i tajne komunikacije, podatke i vizualnost, migracije i nacionalizam – kroz formu pripovijedanja, video radove, tiskovine i baze podataka. Izloženi radovi propituju odnose između računalnog razmišljanja, podataka i nadzora s jedne, i ekologije i “prirodnog svijeta” s druge strane.
Izložba će biti otvorena do 21. prosinca, radnim danima od 17 do 20 sati.
Izložba Muhameda Baručije u Galeriji Siva
U Galeriji Siva u AKC Medika u Zagrebu do 6. prosinca može se pogledati izožba sarajevskog art umjetnika Muhameda Baručije pod nazivom Think Twice.
Think twice obuhvaća radove nastale u pričama za vrijeme crtanja grafita, na relaciji Zagreb – Sarajevo. Upravo na toj relaciji najviše se znanja akumuliralo, dok su najveći utjecaj na autora imala sva dešavanja, ljudi koji sudjeluju u graffiti sceni, neprestana putovanja i druženja.
Autorov umjetnički put traje od ’98. Kada, on ulazi u svijet graffiti umjetnosti i od tada ostaje na ovoj sceni. Autora ne opterećuju svakodnevni narativi, prezagušeni politikama i pogrešnim ideologijama. Želi skrenuti pozornost i podignuti javnu svijest o temama vezanim za klimatske promjene, zaštiti ugroženih vrsta životinja i biljaka uz prikazivanje trenutaka koji prikazuju današnje suvremeno društvo i odnose u njemu. Think twice upravo treba ponuditi mogućnost za formiranja mišljenja i kao takav je slobodan za kritike.
Muhamed Baručija slika i crta u različitim formama još od 1998. Veliki je prijatelj prirode i kao takav se često u svojim radovima bavi problematikom okoliša i prirode. Završio je studij Pejsažne arhitekture i trenutno živi u Sarajevu. Svoje uzore pronalazi u prijateljima i poznanicima s kojima voli da radi i kao takve često spominje ELAH, MANE MEI, HOLICK, ZIPO, HERZIE, CHEZ, SARME, FUCK1, JAZZ, RULOF, WAMZONE, BOJAN STOJCIC, JASAOSA, SANA i mnogi drugi.
Skupna izložba u Galeriji 90-60-90
U Galeriji 90-60-90 u zagrebačkom POGONU Jedinstvo otvorena je izložba Okoliš sjećanja – umjetnost protiv represije koju je moguće pogledati i 9. prosinca od 16 do 20 h.
Izložba se sastoji od radova 40-tak umjetnika koji su nakon posjete logoru na Golom otoku kao reakciju na viđeno izveli svoj umjetnički rad. Umjetnici su svojim radovima, performansima i instalacijama in situ poslali poruku da mjesta na kojima su počinjeni zločini trebaju postati mjesta sjećanja, učenja i pamćenja.
Od 2016. do 2018. u sklopu projketa Okoliš sjećanja sudjelovali su umjetnici: Darko Bavoljak, Damir Bartol Indoš, Katija Bušlje, Marijan Crtalić, Boris Cvjetanović, Damir Čargonja Čarli, Tajči Čekada, Petar Dabac, Darko Fritz, Boris Greiner, Petar Grimani, Igor Grubić, Tea Hatadi, Josip Pino Ivančić, Đo Janrić, Duje Jurić, Josip Klarica, Igor Kuduz, Jelena Lovec, Milomir Kovačević Strašni, Siniša Labrović, Toni Meštrović, Davor Mezak, Kata Mijatović, Marijan Molnar, Maja Moro, Ana Mušćet, Predrag Pavić, Zoran Pavelić,Vesna Pokas, Ivan Posavec, Jasenko Rasol, Frane Rogić, Marijana Stanić, Sandra Sterle, Sven Stilinović, Mio Vesović, Vlatko Vincek, Mirjana Vodopija, Tanja Vrvilo, Borko Vukosav, Vlasta Žanić, Jakov Žaper.
Autor projekta Okoliš sjećanja – umjetnost protiv represije je Darko Bavoljak.
Postav izložbe: Darko Bavoljak, Jasmina Bavoljak, Marijana Stanić
Vedran Kasap u Galeriji Bernardo Bernardi
Izložbu dizajnera Vedrana Kasapa pod nazivom Zauzeto. Kasap u galeriji Bernardo Bernardi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb moguće je pogledati do 17. prosinca.
“Dizajner Vedran Kasap ulaskom u galeriju Bernardo Bernardi provocira samim imenom izložbe: ZAUZETO. KASAP. I time preuzima odgovornost za taj prostor u izvjesnom razdoblju (trajanja izložbe). Sugerira postavke svog stvaralaštva, implicirajući pozitivne odjeke dizajna, intervencije koje su mnogo više od vizualnog pomaka; traži aktivnost sudionika, potiče na razmišljanje, istraživanje.
Sam prostor galerije djeluje poput niše na vrlo prolaznom mjestu; ‘u kutu, svakome na putu’ često naglašava jedna od začetnika galerije, povjesničarka umjetnosti Mirna Vukotić.
Upravo tu poziciju koristi i Vedran Kasap. U predstavljanju svojih radova postavlja vizualnu zagonetku za one koji prolaze, intrigu koja zaustavlja i traži odgonetavanje.
Zidovi galerije postaju podlogom za elemente smještene u prostoru, zamišljene kao promjenjiva cjelina koja korisniku nudi stvaranje vlastitih kompozicija promjenom točke gledišta, poziva na obilazak, poziva one koji prolaze da zastanu, uđu u nišu galerije, da se zadrže.” (iz predgovora Ksenije Foretić)
Izložba Igora Eškinje u Splitu
Do 27. siječnja u Galeriji Kula u Splitu može se pogledati izložba Zlatni prsti Louvrea Igora Eškinje. Kustos izložbe je Dalibor Prančević.
“Muzej u kojemu se artikulira ovaj rad Igora Eškinje jedna je od destinacija velikog broja posjetitelja koji, potaknuti različitim pobudama, dolaze vidjeti remek djela svjetske umjetnosti, ali i povijesnu arhitekturu te njezine prepoznatljive suvremenije dodatke. Kada ih se pokuša svrstati pod nekakve medijske kategorizacije i uokviriti jednoobraznim definicijama, većina tih remek djela zapravo je tradicionalne provenijencije. Izgleda kako je osvještavanje upravo takvog podatka ishodišno mjesto umjetničkog čina Igora Eškinje pa on boraveći u poznatome muzeju istražuje njegove prostore te otkriva i fokusira se na posve drugačije muzejske topose i načine umjetničkog angažmana. Naime, kao početnu poziciju artikulacije svoga rada odabire jedan naizgled efemeran, no intenzivan punkt, mjesto svojevrsnog razgraničenja → izlaz iz muzeja. Dakako, valja napomenuti kako nije riječ o bilo kojem ili bilo kakvom muzeju već onome koji zarana markira početke ozbiljne muzejske prakse i svrstava se u jedan od najstarijih i ‘najvažnijih’ svjetskih muzeja, pariškom Louvreu. Poradi toga njegova prisutnost u naslovu Igorovog rada itekako ima jaku rezonancu.” (iz teksta Dalibora Prančevića)
