Prošloga petka, 2. ožujka, u zagrebačkoj HDD galeriji (Boškovićeva 18) otvorena je izložba Kratka povijest stranputica Kreativnog kolektiva Kombinat iz Rijeke koji čini skupina mladih nezavisnih profesionalaca koji osmišljavaju i provode projekte na području kreativnih industrija. Izložbom Kombinat predstavlja svoj četverogodišnji rad kroz deset sadržajno i tipski različitih projekata koji uključuju kulturna i umjetnička događanja, društvene inicijative te vizualna i grafička rješenja.
Ako već niste, izložbu svakako pogledajte prije njezina zatvaranja 13. ožujka, radnim danom između 10 i 20 sati te subotom od 10 do 15 sati, a nas je zanimalo o njoj doznati nešto više od samih autora pa smo kratko porazgovarali s članovima Kombinata.
*Otvorenje izložbe “Kratka povijest stranputica” u HDD galeriji / foto: Ivan Vranjić
► Tko su članovi kreativnog kolektiva Kombinat? Kako je došlo do njegovog osnivanja i kojim se područjima i aktivnostima bavite unutar kolektiva?
Kombinat: Kombinat broji skoro 20 članova koji dolaze iz raznih područja kreativnih industrija (projektni menađeri, dizajneri, ilustratori, PR-ovci, fotografi, copywriteri, organizatori…). Do osnivanja je došlo vrlo spontano (točnije na jednoj kavi/limunadi/rakiji na terasi kafića Zlatna koka koji, nažalost, više ne postoji) kada je nas desetak zaključilo da je potrebno skupiti energiju u neku formu udruge kako bismo mogli krenuti razvijati sve projekte o kojima smo maštali. S vremenom su se članovi mijenjali, ali je bazična misija ostala ista – proizvoditi zanimljive i pristupačne kulturno-umjetničke projekte s kojima uključujemo zajednicu, razvijamo suradnju među raznim akterima, podržavamo komunikacijski i kreativno kvalitetne i bitne društvene razvoje, te činimo svoj okoliš, malo po malo, mjestom u kojem nam je ugodnije živjeti.
*Otvorenje izložbe “Kratka povijest stranputica” u HDD galeriji / foto: Ivan Vranjić
► Što predstavljate na izložbi u HDD-u?
Kombinat: Na izložbi HDD-a predstavljamo vlastite pogreške i prepreke, odnosno stranputice s kojima smo se suočavali u radu tijekom posljednje četiri godine. Napravili smo izbor nekoliko stranputica – bilo ih je svakako još. Željeli smo ih predstaviti vrlo elementarno, gotovo rudimentarno – ogoliti ih i od njih ne učiniti nešto veće od onoga što jesu. Upravo zato, pogreške i prepreke prikazane su kroz asocijativne predmete koji funkcioniraju kao svojevrsne metafore naših stranputica. Odnos predmet-pogreška/prepreka dodatno pojačavamo ili pojašnjavamo šapatom, tj. opisom svake pogreške i prepreke. Taj sraz, odnosno suprotstavljanje sramežljivosti (šapat) i očitosti (predmet) nam se čini posebno dobrom idejom za prikaz naših stranputica.
*Otvorenje izložbe “Kratka povijest stranputica” u HDD galeriji / foto: Ivan Vranjić
► Zašto se se odlučili upravo na takav pristup, kroz prizmu pogrešaka i prepreka?
Kombinat: Na takav smo se pristup odlučili zato jer nam je posebno zanimljivo demistificirati procese suradnje u kolektivima i među raznim suradnicima i partnerima. Od samoga početka smo fokusirani na pitanje suradnje, povjerenja i odgovornosti – na početku rada smo odaslali medijski poziv na suradnju. Razvijanje suradnje je, dakle, upisano u naše stvaralačke procese. Baš zbog toga, želimo suradnju prikazati kao kompliciran, neuredan proces pun pogrešaka i prepreka. Razvoj suradnje ne može biti temeljen na idealiziranju tog procesa, već na suočavanju s time da ćete svaki dan iznova pokušati izgraditi zajednički jezik, da ćete svaki dan iznova biti u situacijama koje su van vaš kontrole, da ćete svaki dan iznova morati napraviti najbolje što možete u vrlo nepovoljnim uvjetima. S druge strane, bitno nam je uz demistifikaciju, proces rada u takozvanim kreativnim industrijama donekle lišiti ozbiljnosti s kojom se inače prikazuje – jer realno, zajednički nam je rad, unatoč svim pogreškama i preprekama, veliki užitak. I to nije bitno samo zato jer želimo pokazati kako uživamo skupa (tako formulirano je to nebitno), već zato jer nam je bitno “izjaviti” da u tim nepovoljnim uvjetima možemo izgraditi nešto zajedno (u kolektivu, ali i sa širom zajednicom) i da ćemo to najučinkovitije izgraditi ako nam je užitak biti zajedno dok gradimo.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva, 2018.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
