Dok je kulturna produkcija Osijeka tijekom posljednjih mjeseci svedena na sporadične događaje ili ustaljene kulturološko-manifestacijske obrasce, likovna scena nastavlja osiguravati izložbeni kontinuitet unatoč nezahvalnim restrikcijskim uvjetima. Štoviše, uz četiri postojeća galerijska prostora (Galeriju Knifer, Muzej likovnih umjetnosti, Galeriju Waldinger i Galeriju Kazamat), Osijek je prije šest mjeseci dobio i novi – Galeriju Kat koja djeluje u sklopu Kulturnoga centra. Podsjetimo, Kulturni je centar javna ustanova u kulturi čiji je osnivač Grad Osijek, a koja je s radom, nakon višegodišnje izgradnje i uređenja interijera koje se dovodilo u vezu s nejasnim i netransparentnim financijama, započela 2019. godine.
*Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
Galerija Kat svoje ime duguje smještaju u zgradi Kulturnog centra jer predstavlja svojevrsni međuprostor do kojega se dolazi stepenicama iz širokog foajea. Ona inicijalno nije namijenjena galerijskom izlaganju jer ima strop neravnih ploha i visina te na prvi pogled podsjeća na hodnik. Posjeduje veliku izlagačku plohu (pogodnu za izloške velikih formata) i široku ostakljenu površinu koja ju osvjetljava dnevnim svjetlom. Unatoč maloj površini i spomenutim nepravilnostima, ona posjeduje izložbeni potencijal za određene eksponate kojima se može transformirati u galerijsku „pozornicu“ ambijentalnog ugođaja.
Galerija je svečano otvorena u lipnju ove godine izložbom članova Hrvatskog društva likovnih umjetnosti koja je i nazvana Na Kat, a čime se na određeni način i odredio programski smjer budućih izložbenih aktivnosti. Naime, HDLU središnja je strukovna udruga ne samo na području Osijeka, već i istočne Slavonije u kojoj se okupljaju likovni i vizualni umjetnici te koja se osim tradicije može pohvaliti i aktivnim umjetničkim djelovanjem kojim nadilazi regionalne okvire. Grad Osijek ustupio joj je na korištenje Galeriju Kazamat (iako ni nakon dvadesetak godina taj čin nije administrativno potkrijepljen ugovorom ili „papirnatim“ rješenjem) koja se nalazi u sklopu baroknog fortifikacijskog kompleksa Tvrđe, a površina samog prostora kao i uvjeti njezina korištenja često su bili predmetom spora pa i žustrih rasprava koje su eskalirale u veljači 2017. kada je Grad Osijek ulaz spomenute galerije nenamjenski iznajmio jednoj političkoj stranci, a multimedijalnu dvoranu sportsko-rekreativnoj udruzi. Na taj način onemogućen je ulaz u galerijski prostor što je rezultiralo javnim apelom i peticijom Kulturom protiv nekulture članova osječkog HDLU-a te žestokim reperkusijama na nacionalnoj razini kao i potporom šire kulturne javnosti nakon kojih su se tenzije smirile, a ulazni prostor ponovo je pripojen ostatku Galerije Kazamat. Ipak, čini se kako je odnos gradskih vlasti i HDLU-a spomenute animozitete ostavio u prošlosti te je uspostavljena suradnja koja optimistično kroči prema novim projektima i događanjima.
To nam je potvrdio i Vinko Vidmar, predsjednik osječkog HDLU-a, koji tvrdi kako njihova suradnja s Gradom postaje sve šira i kvalitetnija. Tome u prilog govori i činjenica da je većina izlagačkih sadržaja HDLU-a realizirana upravo u Galeriji Kat u sklopu Kulturnog centra i to kao jedini likovni programi novootvorene galerije. Iako je suradnja KC-a i HDLU-a zaživjela u obliku konkretnih projekata, odnosno izložaba, neobično je kako do današnjega dana ona nije pravno regulirana ili definirana. Vidmar to objašnjava tvrdnjom kako su realizirane suradničke aktivnosti poslužile kao „probni rok“ u kojemu se stvorila realna slika partnerskih potreba i mogućnosti te izbistrio potencijalni tijek razvoja same suradnje. U pripremi je i potpisivanje ugovora o programskoj suradnji u području vizualnih umjetnosti koje bi uključivalo kulturno-umjetničko i izdavačko djelovanje. Kulturni centar tako bi sudjelovao ustupanjem galerijskog prostora, logističkom potporom te javnim oglašavanjem dok bi HDLU-Osijek u spomenutom prostoru realizirao svoj godišnji izlagački program, edukativne radionice, stručne skupove te izdavačku djelatnost. Godišnji izlagački program HDLU-a donosi Umjetnički savjet (stručno tijelo sastavljeno od pet članova iz redova umjetnika, povjesničara umjetnosti i srodnih zvanja) koje ima potpunu autonomiju u njegovu kreiranju i kao takvo nije podložno izmjenama drugih subjekata. No, istovremeno Vidmar pojašnjava kako će predmetom dogovora biti i praksa da stručna osoba koja zastupa Kulturni centar sudjeluje kao suradničko tijelo u provedbi planiranog programa te ima pravo upozoriti na potencijalni nedostatak ili tehničku komplikaciju koja se može pojaviti pri provedbi određenog dijela programa. Važno je napomenuti kako stručna tijela HDLU-a Osijek (ona koja se bave kvalitetom, upravljanjem, programom, financijama, strategijom te zastupanjem umjetnika) zadržavaju samostalnost u donošenju odluka, a još je značajnije kako se udruga nastavlja samostalno prijavljivati na natječaje i sredstvima raspolagati namjenski, bez financijskog opterećenja uprave Kulturnog centra.
*Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
S druge strane, HDLU načelno ne odustaje od Galerije Kazamat unatoč brojnim manjkavostima koje se godinama umnožavaju i utječu na realizaciju planiranih programa. Naime, Galerija Kazamat sastoji se od četiriju velikih prostora bačvastog oblika, zaobljenih zidova (prosječne visine od tri i po metra) te bez znatnije prisutnosti dnevnog svjetla. Od samih početaka svojeg djelovanja imala je problema s vlagom koja je uvjetovala određene produkcijske preinake, skraćivala trajanje postava kao i načine realizacije gostujućih manifestacija. Osim toga, zidovi zbog svoga bačvastog oblika nisu primjereni za određene izloške, a dimenzije kazamatskih prostora često ne odgovaraju kustoskim i umjetničkim zahtjevima. S druge strane, takav je izlagački prostor izrazito rijedak, vrlo je dojmljiv i zanimljiv pa je dvadesetak godina bio domaćinom brojnim respektabilnim izložbama, stručnim skupovima i kulturno umjetničkim manifestacijama. Upravo iz opisanih razloga HDLU namjerava koristiti oba galerijska prostora, ovisno o potrebama izlagača pri čemu vjeruju kako će na taj način privući više umjetnika i ponuditi raznolike umjetničke koncepte i vrijednosti kulturnoj sceni Osijeka.
Ovakva suradnička konstelacija na prvi pogled izgleda kao win-win situacija; oba kulturna dionika zadržavaju autonomiju, a dobivaju ono što im inicijalno nedostaje ili osigurava realizaciju umjetničkih programa. Dok su za HDLU to bolji izlagački uvjeti i kvalitetnija logistika, za Kulturni centar to je jednostavno rečeno program koji sami ne mogu „proizvesti“. Ova javna ustanova u kulturi do sada se profilirala kao kvalitetna podrška lokalnim umjetničkim inicijativama te im je osiguravala i prostor i tehničku potporu. U gradu u kojemu su upravo navedene stavke krucijalni problem brojnih udruga i organizacija, to je više no dobrodošla podrška. No, u isto vrijeme treba ukazati i na vidljivo nelogičnu činjenicu da javna ustanova u kulturi nema ni programsku strategiju ni vlastite programske sadržaje, odnosno produkciju. U dokumentima koji su dostupni na njihovim službenim stranicama moguće je pronaći financijska izvješća i planove, no ne i konkretne kulturne programske planove ili nacrte. Osvrnemo li se na dvogodišnje programe koji su se izvodili u Kulturnom centru, pošteno bi bilo ustvrditi kako je stvoreno mjesto kulturne živosti, mjesto u kojemu je moguće pogledati različite programe i sudjelovati u različitim aktivnostima. Najveću zaslugu za osiguravanje takve dinamike ima ravnatelj Ivan Kristijan Majić. Njegov „tim“ u Kulturnom centru, nažalost, čine još samo dvije osobe (stručni suradnik i asistentica na projektima) što je najblaže rečeno skromno za ustanovu ovakvih kapaciteta i mogućnosti. Ivan Kristijan Majić angažiran je i na ostalim projektima u organizaciji Grada Osijeka tako da i u tome treba tražiti razloge izostanka dugoročne i jasne kulturne strategije samoga Centra. Ipak, ostaje pitanje zašto osnivač javne ustanove u kulturi prepušta njezinu egzistenciju i uopće opstanak stihiji, odnosno zašto ne ulaže u osnaživanje njegove pozicije ulaganjem u ljudske resurse i širenjem stručnoga kadra. Pitanja su to kojima bi se prioritetno trebalo baviti u godini koja dolazi ukoliko zaista postoji želja za stvaranjem kvalitetne, vidljive i značajne kulturne jezgre čija bi zadaća bila okupljati raznorodne silnice i predstavljati mjesto trajne umjetničke dinamike ovoga grada.
*Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
Osvrnemo li se, konačno, i na prikazane likovne sadržaje u Galeriji Kat, ustanovit ćemo kako su do sada postavljene četiri izložbe; uz „inauguracijsku“ izložbu članova HDLU-a, predstavljeni su i radovi Hrvoja Hiršla (Limit reprezentacije), projekt umjetničkog dvojca Andree Zrno i Chrisa Van der Vekena (Zemlja meda i mlijeka) te godišnja izložba članova HDLU-a nazvana Govor (ob)lika. Upravo ovom posljednjom, već tradicionalno, zaokružuje se kalendarska izlagačka godina i predstavlja presjek umjetničkog djelovanja članova udruge s naglaskom na određeni medij. Ovogodišnja izložba posvećena je mediju proširenoga kiparstva, a prvotni koncept proizašao je iz parafraze naslova djela Henrija Focillona Život oblika u kojemu ovaj povjesničar umjetnosti oblik predstavlja iz biološke perspektive objašnjavajući ga kao živu formu koja se civilizacijski mijenja osiguravajući na taj način vlastitu vitalnost i životnost. Koncept kustosa Igora Loinjaka kiparstvo predstavlja izvan tradicionalno shvaćenih granica jer postav uključuje proširenu skulpturu, instalaciju i ambijent kao varijante suvremenog kiparstva. Izlošci trinaestero umjetnika kreću se od tradicionalnih materijala i izvedbi do onih koji oblik ne doživljavaju kao materijalnu i čvrstu strukturu jasnih dimenzija. Radovi rječito pokazuju kako je upravo ideja ili misao nadrasla oblikotvornu opipljivost likovnog djela i na taj način odredila njegovo „značenje“ ili „tumačenje“. Loinjakovim riječima radovi promišljaju o obliku kao jednom živom fenomenu koji i danas nastavlja svoj civilizacijski hod.
*Godišnja izložba članova HDLU-a Osijek, Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
Umjetnički eksponati ove izložbe heterogeni su u svom pristupu temi kao i tehnici tako da je moguće pronaći radove izvedene u terakoti, gipsu, drvetu, tekstilu, papiru, ali i grafičke listove, video kao i svjetlosne instalacije. U tom pričljivom panoptikumu jednako je tako moguće iščitati slojevite pristupe obliku, njegovim opipljivim i zamišljenim granicama kao i taktilnim, odnosno mislenim manifestacijama. Autorske izvedbe kreću se od propitkivanja prostora, točnije svjetlosne igre plohama i bojama (Ivana Škvorčević), definiranja oblika repetitivnim pokretima koji ispituju promjenjivost njihove forme (Mia Štark), dosjetke s christovskim predznakom o vidljivosti oblika čiju materijalnu zapremninu određuje omot ili ambalaža (Marko Babić) do duhovitog tumačenja ready-made oblika (Margareta Lekić i Josipa Stojanović). Upravo ovaj posljednji dvojac možda najaktualnije odgovara na društveni trenutak unutar zadanog koncepta jer njihovi radovi Ideal i Sastaviti prije uporabe istovremeno su ironijska i gorka umjetnička opaska o dominantnim oblicima konzumerističkog društva kao i prožimanju uporabnog i umjetničkog. Sastaviti prije uporabe prikazuje dijelove kišobrana na crnoj podlozi i uokvirenog u formu likovnog eksponata. Izložak je to kojim se rugalački „redefinira“ pojam umjetničkoga rada pa iako ideja nije ni nova ni revolucionarna, riječ je o zanimljivoj dosjetki u okvirima kustoskoga koncepta. Instalacija Ideal, pak, prikazuje pilates loptu naguranu u kolica za kupovinu što otvara složenije interpretacije o potrošačkom mentalitetu koji postaje ne samo općeprihvaćeni obrazac ili način života, već radikalno mijenja i ljudsko stanje duha, njegove navike, prioritete, vrijednosti pa i pogled na umjetnost. Ništa od nabrojanoga nije lišeno merkantilne oštrice koja već dugo zasijeca znatno dublje u čovjeka i društvo no što to čini s njegovim novčanikom.
*Godišnja izložba članova HDLU-a Osijek, Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
Godišnja izložba članova HDLU-a pokazala je, dakle, ne samo izlagački kontinuitet, već i svježinu autorskih pristupa, neka novija umjetnička imena, ali i otvorenost u pristupu zanimljivom krovnom konceptu. Na samom kraju godine veseli i činjenica kako novi galerijski prostor nije napunjen isključivo obećanjima i planovima o boljitku koji nas očekuje, već i radovima te energijom koja bi zaista mogla doprinijeti značajnijem ubrzanju kulturnoga pulsa istočne Hrvatske.
*Godišnja izložba članova HDLU-a Osijek, Galerija Kat / foto: Mirela Blažević
Autorica: Ivana Đerđ – Dunđerović / sve tekstove ove autorice za Vizkulturu pročitajte na linku
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva 2021.” koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
