Znaju to svi koji su ga barem jednom posjetili ― uvijek je zadovoljstvo vratiti se u Beograd. Posebno ako je razlog sudjelovanje u jubilarnom, petom izdanju obnovljene konferencije (Grafički) dizajner: Autor ili univerzalni vojnik, ovaj put održane pod znakovitom egidom Veza. “Popularni ‘Vojnik’ odvijao se kontinuirano od 2010. do 2013. godine u organizaciji NGO Blokovi pod vodstvom Boruta Vilda i Isidore Nikolić, profesora Odsjeka za digitalne umetnosti i nove medije Fakulteta za medije i komunikacije u Beogradu (partnera projekta skupa s Kulturnim centrom Beograd), kao i Mije David (trećeg člana organizacijskog trijumvirata) te brojnih suradnika/ica.”
Kao student treće godine Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, prvi put sam uopće stigao u Beograd kako bih na prvom Vojniku slušao i upoznavao starije kolege iz svih krajeva regije, ali i svoje vršnjake, učeći, upijajući i shvaćajući imanentnu povezanost svih nas koji se bavimo proizvodnjom i promišljanjem vizualnih komunikacija, nadajući se da svojim radom možemo progresivno utjecati na šire društveno polje. Gledao sam tada taj veliki grad velikim očima, a premda sam ga nadalje posjećivao sve više i sve češće, stekavši među njegovim građanima i građankama (odnosno, možda baš zato) mnoga trajna prijateljstva, djelomično me ne prestaje iznova fascinirati pri svakom idućem posjetu. Na ovaj ili onaj način, u pozitivnom ili negativnom smjeru, Beograd je grad koji se neprekidno mijenja. Čak i kad je period između dvije vizite samo godinu dana, sasvim je moguće da mjesto koje je svojedobno bilo “špica” grada u međuvremenu nestane, a pojave se dva nova koja će svoje uloge dogodine prepustiti nekom drugom. Ipak, i ondje određena mjesta predstavljaju hvalevrijednu konstantu svakodnevnog života, a među njima su dvije od tri središnje točke svakog Vojnika ― Kulturni centar Beograd nadomak Trga Republike (u čijoj se (kino)dvorani redovito odvijaju predavanja, panel diskusije i projekcije filmova), Kulturni centar Grad u kultnoj beogradskoj četvrti Savamala, svojedobno kolijevci lokalne privrede i građanske kulture, a danas kvartu koji već nekoliko godina slovi za kreativni epicentar grada, mada je sa svih strana ugrožen kontroverznim građevinskim projektom Beograd na vodi (u KC Gradu odvija se Menjaža, tradicionalna izložba i žurka za zatvaranje svake konferencije). Treća točka podrazumijeva sam Fakultet za medije i komunikacije, lociran također u Savamali, u živopisnoj Karađorđevoj ulici, gdje se odvijaju radionice i njihove prezentacije.
Nesretna trogodišnja pauza u održavanju Vojnika uglavnom je bila uvjetovana nevoljama financijske prirode (a čime bi drugim bila?), no organizatori su nakon faze konsolidacije uspjeli ponovno “zbiti redove” i oživjeti konferenciju koja se tako iznova upisala na mapu “dizajnerskih” događanja u regiji namijenjenih prvenstveno studentima/icama, njihovom međusobnom upoznavanju i edukaciji, ali i profesionalcima iz svih područja vizualnih komunikacija, koji u ubrzanom programskom tempu pronalaze inspiraciju za kreativno djelovanje. Uostalom, najčešće nas na rad ponajbolje potiče pozitivna energija ljudi oko nas, a toga na Vojniku zaista nikad nije manjkalo. Tako je ono što je par godina bilo duo takvih regionalnih događanja, u sastavu zagrebačkog Dana D (sada Plana D) i Fluid dizajn foruma u Cetinju (Crna Gora), ponovno postalo trolist (nažalost, četvrti list ― SOS Dizajn festival u Sarajevu ― u međuvremenu se prestao održavati, ipak ne permanentno, nadamo se). Nužnost intenzivnog povezivanja naprednih komunikacijskih i kulturnih gibanja u regiji, apostrofirana egidom petog Vojnika, svoje je djelatno uprizorenje dobila u kvalitetnom i radno organiziranom programu konferencije, tijekom kojeg su mnoge stare veze učvršćene i uspostavljene nove, posebno među studentima/icama, pristiglih sa svih krajeva bivše Jugoslavije.
Kako nikako nismo mogli poći za Beograd prije četvrtka ujutro, Sven i ja smo nažalost propustili samo otvaranje konferencije, obilježeno projekcijom dokumentarnog filma Design Is One: The Vignellis, redateljskog dua Kathy Brew i Roberta Guerre, posvećenog zajedničkom životu i radu sjajnih američko-talijanskih dizajnera Lelle i Massima Vignellija, poslije čega je uslijedio tzv. “ping-pong razgovor s publikom” pod vodstvom Boruta Vilda, dizajnera, publicista i profesora Dejana Kršića te Marka Goluba, likovnog kritičara i kustosa zagrebačke HDD galerije. Čuli smo da je bilo nezaboravno od svih koji su nazočili! Također, zbog istog razloga nismo prisustvovali prvom bloku predavanja i prezentacija u četvrtak prijepodne, no popodne smo se napokon “uštekali” u program ukratko poprativši što su radili studenti i studentice prvog dana odvijanja sedam radionica (zapravo je bila riječ o dobroj izlici za nezaobilaznu rakiju dobrodošlice). Za informaciju, zbog kasnog dolaska fulali smo izlaganja profesora Jovana Čekića, Golubovo predavanje “Ovaj plakat nije dobar plakat” ― Grafički dizajn i suvremena umjetnost, samostalno predstavljanje umjetnika Miloša Tomića, prezentaciju rada digitalnih dizajnerica i umjetnica Teyosh (Sofije Stanković i Teodore Stojković) te pretpostavljeno dinamični razgovor između troje regionalnih ilustratora/ica mlađe generacije ― Srđe Dragovića, Bratislava Milenkovića i Jane Vuković s Dušanom Petričićem, doajenom srpske grafike, ilustracije i karikature (autoru ovog teksta to je ujedno najnemiliji propust ove godine).
Na radionicama nije nedostajalo svijeta, budući da ih je polazilo čak 92 studenata/ica stiglih s beogradskih Fakulteta za medije i komunikacije, Fakulteta primenjenih umetnosti, Beogradske politehnike, ITS-a, SAE Instituta, Džona Nezbita, Arhitektonskog fakulteta, Metropolitena, Više poslovne škole te Više škole likovnih i primenjenih umetnosti; zatim s novosadskog Fakulteta tehničkih nauka, cetinjskog Fakulteta likovnih umetnosti, zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta (i Studija dizajna) te splitske Umjetničke akademije (UMAS), a sudjelovalo je i nekoliko učenika I beogradske i Kruševačke gimnazije. Radionice su vodili renomirani regionalni dizajneri/ce i umjetnici/e mlađe i srednje generacije: Slavimir Stojanović (ujedno autor vizualnog identiteta ovogodišnje konferencije); Miloš Tomić; Mane Radmanović; Slobodan Jovanović Coba; Dario Dević; Damir Bralić i Lana Grahek te Uroš Krčadinac. Prezentacije radova nastalih na radionicama održale su se u subotu popodne, a može se slobodno reći da su publici predstavile kreativno nesputanu generaciju budućih profesionalnih stvaraoca, koja će biti tim uspješnija što bolje izbjegne da njezinu urođenu, sadašnju maštovitost i duh pragmatični zahtjevi suvremenog života ne ukalupe u uobičajene tržišne okvire. Posebnu pozornost izazvale su prezentacije posljednje dvije radionice, čiji su polaznici pod vodstvom iskusnih mentora i mentorice na originalan način premostili jaz između dvodimenzionalnog dizajniranja i obrade podataka s jedne strane te vrlo opipljivog izvedbenog iskustva s druge, pokazujući kako međuljudska interakcija može funkcionirati mimo standardnih, unaprijed zadatih kanala (digitalne) komunikacije.
Petak ujutro bio je pak rezerviran za predstavljanja regionalnih dizajnerskih inicijativa i manifestacija, među kojima su ovaj put bili Fluid dizajn forum iz Cetinja, u čije je ime nastupila jedna od njegovih osnivačica ― dizajnerica, umjetnica i profesorica Ana Matić. Zatim su jake snage organizacijskog tima zagrebačkog Plana D (“apgrejdani” Dan D) ― dizajnerica Petra Milički, kustosica Morana Matković te dizajner i edukator Luka Borčić ― upoznali publiku s novim projektom čije nam festivalsko izdanje slijedi u rujnu ove godine. Jedva čekamo! Cjelinu su zaključile dizajnerice Bernarda Cesar i Marija Juza prezentirajući brojne uspješne projekte saveza udruga Organizam, koji vode skupa s Filipom Pintarićem, arhitektom i profesorom na Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu, upravo s fokusom na rad realiziran u sklopu Udruge bivših učenika ŠPUD-a, zaslužne za rapidan napredak programa škole u posljednjih nekoliko godina i novu fazu njezinog entuzijastičnog otvaranja prema svijetu. Lucidno izlaganje začinjeno projekcijom urnebesnog video-rada izmamilo je osmijeh na lica svih prisutnih.
Prije prigodne završne riječi Boruta Vilda, bilo je preostalo poslušati interesantna pojedinačna izlaganja Metaklinike (jedan od najboljih i najproduktivnijih studija za dizajn u Srbiji i regiji, koji su predstavljali njegovi osnivači Nenad Trifunović i Lazar Bodroža, osvrnuvši se na svoj recentni rad pomoću prezentacije osmišljene posebno za Vojnika), Bratislava Milenkovića (sjajnog i sveprisutnog srpskog ilustratora mlađe generacije, objavljivanog širom globusa, među ostalim u publikacijama poput The New York Timesa, Guardiana i mnogih drugih) i Sandre Kassenar (dizajnerice i umjetničke direktorice nizozemskog magazina MacGuffin, projekta posvećenog dizajnu interijera i opremanju doma koji ne nalikuje ničemu drugom u tom polju, opredijelivši se za kulturološki i antropološki pristup tumačenju predmeta umjesto njihove površne i počesto samo reklamno orijentirane estetizacije ― čitanje: obavezno! Ako ste voljeli nezaboravni časopis Colors Tibora Kalmana (a tko nije?), onda je MacGuffin štivo za vas). Večernje sate tog proljetnog petka obilježilo je vodstvo dizajnerice, kustosice i kritičarke Ane Radovanović njezinom izložbom Jugoslavenski neoavangardni umjetnički časopisi (1960―1990), čija se premijera zbila prošle godine u HDD galeriji u Zagrebu, no beogradsko izdanje predstavilo je prošireni postav ovog izuzetno zanimljivog projekta, koji znači začetak ozbiljnog budućeg regionalnog arhiva na temu poslijeratnih umjetničkih publikacija. Prema vlastitom priznanju, za neke od časopisa koje je Ana “iskopala” ranije nisu znali ni mnogi sveučilišni profesori! Izložba se održala u zgodnoj, prostranoj Galeriji Pro3or u Ulici Koče Popovića (u blizini željezničkog kolodvora), mjestu pogodnom ne samo za edukaciju, nego i za bleju, kako vele naši domaćini…
Nakon neprospavane noći s petka na subotu i cjelodnevnog minglanja te blejanja s dragim ljudima, grand finale konferencije održalo se u KC Gradu gdje smo na Menjaži razmijenili svoje radove s onima naših prijatelja i prijateljica (ja sam primio divan plakat na kojem kerubin s licem Bajage ulijeće u kadar kako bi sretnom dobitniku uručio dvije karte za vlastiti koncert :). Uslijedila je još jedna tvrda cjelonoćna žurka podebljana znalačkim izborom glazbe Mileta koji voli disko (top plesač i plesačica: Srđa Dragović i Senja Vild, fotografkinja konferencije). Nekome je ostala u sjećanju, a nekome nije, ovisno o količini popijenih rakijica… Vaš reporter bio je među onima koji nisu izdržali do kraja, ali samo zato što se ujutro rano ustao kako bi napokon posjetio zemunski buvljak, no to je neka druga priča…
Zahvaljujemo orgranizatorima konferencije na ustupljenim vizualnim materijalima
fotografije: Senja Vild, Aleksa Vitorović, Viktorija Jovanović, Nikola Milošević
