[ Predsjednik Odbora za urbanizam Hrvatske komore arhitekata, Nikša Božić, piše o nedavno usvojenoj Novoj povelji iz Lepziga i poticajima koje može imati za urbanističko planiranje u Hrvatskoj ]
Njemačko predsjedništvo Vijećem Europske unije ispunilo je obećanje da će obnoviti načela razvoja održivih europskih gradova putem obnove Povelje iz Leipziga. Na neformalnom sastanku europskih ministara nadležnih za urbani razvoj održanom 30. studenoga 2020. usvojena je Nova povelja iz Leipziga (New Leipzig Charter – NLC). Ona je nastala na temeljima izvorne Povelje iz Leipziga koja je usvojena tijekom prethodnog njemačkog predsjedanja Vijećem EU 2007. godine. Izvorna je povelja pomogla uspostaviti koncept integriranog urbanog razvoja na razini EU-a i utjecala je na razvoj naknadnih inicijativa poput Urbane agende za EU koja je definirala politiku urbanog razvoja Europske Unije.
Tijekom priprema za izradu Nove povelje dogovoreno je kako novi dokument mora uključiti specifične odgovore na suvremene globalne izazove koji imaju izravan utjecaj na europske gradove i mogu pojačati razlike u našim društvima poput klimatskih promjena, nestašice resursa, migracija, demografskih promjena, pandemija i gospodarstva koja se brzo mijenjaju. Razmatranje digitalnih izazova, poput porasta digitalnih tehnologija, digitalne podjele i tržišnih ovisnosti još je jedan novi element koji utječe na europske gradove. Naglašeno je i kako su lokalna i globalna razina danas povezane više nego ikad prije. Stoga se od novog dokumenta tražilo da pruži okvir urbane politike za postizanje globalnih i europskih sporazuma poput Europskog zelenog plana (čiji je cilj Europu učiniti prvim klimatski neutralnim kontinentom), Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, Nove urbane agende Ujedinjenih naroda te UN-ovih Globalnih ciljeva održivog razvoja gdje je između ostalog postavljen cilj da se gradovi i naselja učine uključivim, sigurnim, prilagodljivim i održivim.
U ovom širokom kontekstu, Nova povelja iz Leipziga ima jasan i praktičan cilj: pružiti okvir politike koji će omogućiti ostvarenje ovih europskih i globalnih sporazuma na razini gradova i urbanih područja Europske unije. Ključna je značajka Nove povelje iz Leipziga da promiče ideju urbane politike za opće dobro. Naglašava “preobražajnu snagu gradova” da se pronađu odgovori na suvremene izazove s kojima se gradovi suočavaju u njihovim socijalnim, okolišnim i gospodarskim okruženjima.
Ističe se kako se provedbom ključnih načela dobrog upravljanja mogu ostvariti tri cilja Povelje usmjerena na društvenu, okolišnu i gospodarsku dimenziju gradova. To su:
Pravedni grad – koji mora pružati jednake mogućnosti i okolišnu jednakost svima, bez obzira na spol, socioekonomski status, dob i podrijetlo.
Zeleni grad – koji doprinosi borbi protiv globalnog zatopljenja i visokoj kvaliteti okoliša u pogledu korištenja zraka, vode, tla i korištenja zemljišta, kao i pristup zelenim i rekreacijskim površinama.
Proizvodni grad – kroz osiguravanje radnih mjesta uz istovremeno osiguravanje zdrave financijske osnove za održivi urbani razvoj kroz raznolika lokalna gospodarstva i poticajno okruženje za inovacije.
Ističe se i digitalizacija s njenim sveobuhvatnim transformativnim utjecajem na sve sektore urbanog života i gospodarskog razvoja, ali i izazovi koje ona donosi od pitanja zaštite privatnosti do daljnjih društvenih raslojavanja.
I za Hrvatsku bi ovaj usvojeni dokument trebao biti poticaj za promjene, osobito u sustavu prostornog planiranja koji predstavlja osnovu koja osigurava održivi razvoj prostora. Dok na strateškoj razini Strategija prostornog razvoja Republike Hrvatske, usvojena 2017. godine, u svojoj koncepciji prostornog razvoja sagledava većinu tema koje su obrađene u Novoj povelji iz Leipziga, niže od strateške razine hrvatski sustav prostornog planiranja traži brojne prilagodbe novim izazovima kojima se bavi ovaj dokument. Prilika je ovo da još jednom podsjetimo na glavne Teze za izmjenu zakonodavnog okvira iz područja prostornog planiranja koje su usvojene na Danima arhitekata 4.0. u Šibeniku u rujnu 2020. godine, a koje se pokazuju kao mogući smjer za postizanje ciljeva zacrtanih u upravo usvojenoj Novoj povelji iz Leipziga.
U Hrvatskoj je nužno uvođenje nove generacije prostornih planova koja zabrinjavajuće kasni zbog kašnjenja donošenja novog Državnog plana prostornog razvoja kao i kašnjenja donošenja novog Pravilnika o standardu prostornih planova. Prostorni planovi regionalne i lokalne razine sada su prosječno stari preko dvadeset godina, njihova rješenja temeljena su na stručnim podlogama od prije više od dva desetljeća i više ne odgovaraju današnjem društvenom trenutku, a pogotovo novim razvojnim izazovima kojima se bavi Nova povelja iz Leipziga.
Postoji i velika potreba za prilagodbom našeg sustava prostornog planiranja na razini susjedstva kojoj Nova povelja iz Leipziga pridaje veliku pozornost. Razina urbanističkog planiranja u Hrvatskoj danas je neadekvatno riješena te treba korjenite promjene kao i razvoj standarda i metodologije potpuno novih tipova planova koji mogu odgovoriti na izazove koji se navode u Povelji.
Ponovo ukazujemo na potrebu kako je za stvarni integrirani urbani razvoj potrebno stvoriti komunikacijsku kulturu i suradnju među svim dionicima koji utječu na prostorni razvoj. Osobito se to odnosi na sustave koji omogućuju direktno korištenje EU financijskih instrumenata. Preduvjet za ostvarenje proklamiranih ciljeva održivog prostornog razvoja ostaje uvažavanje integriteta discipline prostornog planiranja koja mora ostati osnova koja garantira održivi razvoj prostora i njegovu zaštitu.
Teze za izmjenu zakonodavnog okvira iz područja prostornog planiranja, usvojene nedavno na Danima arhitekata 4.0., možete pronaći ovdje, a dokument Nova povelja iz Leipziga možete preuzeti na poveznici www.bmi.bund.de/neue-leipzig-charta.
