Pomalo potaknuti aktualnim zbivanjima koja proteklih tjedan dana potresaju Istanbul, odlučili smo predstaviti rad jednog turskog autora, umjetnika i arhitekta Mehmeta Ali Uysala.
Ovaj izrazito zanimljiv mladi umjetnik diplomu je stekao s 22 godine na Odsjeku za prostorno uređenje na Arhitektonskom fakultetu u Ankari, i ta arhitektonska edukacija i poznavanje prostora od izuzetne su važnosti za samog autora, što osim same struke i diplome, svjedoči i njegov rad.
Za njega su proces stvaranja, izlaganja i percipiranja suvremene umjetnosti duboko isprepleteni s arhitektonskim mjestom, kao i s društvenim i kulturnim okruženjem. Galerijski prostor je taj koji definira uzroke, materijale, oblike i sadržaje djela.
Tako je Uysala u svom projektu «Kabuk» (što na turskom znači «Guliti») zidove istanbulske galerije Nesrin Esirtgen pretvorio u «oguljeno» umjetničko djelo gdje glatki, bijeli, sterilni zidovi djeluju poput kože oguljene od same galerije. Plohu “ispod” bijele površine čini zid od opeke, koja za Uysala predstavlja kulturnu konotaciju i funkcionira kao znak za šire društvene kontekstualizacije. Izložba se sastoji od tri komada, koja čine po tri velika dijela – bijeli zid, zid od opeke te kiparski objekt.
‘Kabuk’, ‘Peel’ iliti guljenje, kako je umjetnik i oslovio svoj projekt, je zapravo konceptualna igra s različitim vrstama zidova, budući da sam zid kao skulpturalna i teorijska materija ima važan značaj za Uysala. On galerijske zidove percipira kao svoju kožu, što je obično nedodirljiva točka za umjetničke radove, pri tome koristeći bijele zidove koji stvaraju osjećaj beskonačnosti.
Osim ovog projekta, možda ste ranije negdje imali prilike vidjeti neobičnu instalaciju ovog umjetnika “Ten/Skin”, gdje se poigrava s gigantskom štipaljkom koja zahvaća zelenu površinu parka, čime je čovjeka stavio u kontekst malog bića koje korača po koži Zemlje.
Više o ostalim radovima Mehmeta Alija Uysala pogledajte ovdje
