Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i radove iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Danas vam predstavljamo seriju linoreza mladog umjetnika Ivana Oštarčevića, za Vizkulturu grupirane pod radnim naslovom “Okoliš i čovječnost”. Riječ je o radovima koje autor izbjegava nazvati pojedinačno, umjesto toga odabire priču koja stoji ili može stajati iza tog prikaza. Radovi su nastali jer se autor već dulje vrijeme bavi pokušaljima pisanja pjesama i kratkih priča. U konačnici ih odlučuje spojiti s linorezima, izričajem s kojim se rado bavi i u kojem istražuje vlastite granice izdržljivosti, opisnosti i izražajnosti što jesu grafika i crtež.
U nastavku pogledajte radove s pripadajućim tekstovima.
*Klikom na jedan prikaz isti se otvara uvećan
– 1 –
Nekako im je bilo neugodno kad su im pobili bogove. Al’ s druge strane osjećali su neku vrstu slobode. Koja ih je plašila.
Bila je signalizirala kraj tradicije i mama je ostala zabezeknuta toliko da se s mjesta nije mogla pomaknuti dok je kćer bila spremna istraživati. Neopterećena. S pravilima koja je sama mogla izmisliti. Kao kad se igrala s bratom pa su pri započinjanju nove partije igrali na drugi način. Gdje mogu biti ravnopravniji.
Počela se veseliti s majkom iako je ona preostala kao čuvar i podsjetnik na prekinuto vrijeme. Postale su slobodne. Zajedno s alpakama.
Onda su došli novi šupci s novim bogovima.
– 2 –
Ovaj put nije znala što ju treba tištiti. Vani je sunčano i dobila je lijek za prehladu. Znatiželjno se propitivala o vlastitim mislima i zaključila kako je nakon ostvarenih pobjeda vrijeme za novi početak. Nečeg ne nužno kolosalnog, ali poprilično relevantnog.
Našla se je na visoravni nakon mukotrpnog pentranja.
Sada čeka da se magla s planine raščisti i da zna kojim putem krenuti dalje.
Uvijek traži novu razinu.
Pomalo si osvještava razloge tog neprekidnog osobnog napretka, ali za sada će (kratko kao i uvijek) uživati i malo se odmoriti na livadi. bogovi, države, društvo,…
Prevaljeni su. Iza leđa su.
Sveprisutni su strah, znatiželja i volja prije otkrivanja novog problema. Novog puta.
– 3 –
Kad bi ga se pitalo za mišljenje rekao bi da ne želi glorifikaciju svojeg groba. Skromno, ali ipak odlučno odbio bi križeve i ostale oznake, miljenje bližnjih i nepotrebne urese. Neka pišu ime i prezime. Sasvim je dovoljno.
On je mrtav i sve ostalo mu ne služi ničemu. Uspio je konačno izbjeći utjecaj šljama na živuće. Ne zna je li izbjegao ropstvo jer nema osjećaj služenja, ali nekakav utjecaj je sigurno u pitanju.
Za života se uklonio od njihovih objekata i ideja štovanja i ne zna hoće li ga ipak bez pitanja uključiti u redudantne (neposebne) rituale živućih. Oni služe utjehi onih koji ga nadživljuju. Da znaju da će se netko i za njih pobrinuti bez obzira na to kako su vodili život. Ali iza svakoga od nas ostaju kosti i sjećanje na osobu.
On želi da ga pamte ljudi.
Nikako društvo.
– 4 –
Gledajući u njen desni obraz uplakano dijete zbunjeno ispituje: „Bako, zašto bogovi žele da se mama i tata žrtvuju za njih? Ja oću mamu i tatu u svom životu! Oni me vole! Njih sad neće biti.“ Baka govori o tome kako bogovi žele vidjeti koliko su se ljudi spremni dati za voljene, za svoju djecu i da zato jer ju vole se lišavaju života.
Govori da će sve biti u redu i da će… Dijete prekine nepoznatu staricu: „bogovi su glupi. Budale. Da bar ne postoje!“
„Dijete…“ pokuša bakica, ali samo razmišlja o tome kako bi joj otkrilo svoju lijevu stranu i reklo kako mu je drago što krepavaju za pizdarije. Kako im se milenijima ukazuju i govore ne dvosmislene, već infinitumsmislene rečenice da bi se manipulatore otkrilo, a kretene prisililo na surađivanje.
„OVIM TEMPOM NEĆE NIKAMO. NEKA IM JE.“
– 5 –
Priča ili utjeha kaže kako smo zajedno jači i da će pri skupljanju kritične mase napokon uslijediti period u kojem će sve biti onako kako si svatko zamišlja. Te kritične mase još dugo neće biti, a zanima me jesu li oni koji izgovaraju te rečenice svjesni da ako žele promjenu ne smiju očekivati od drugih ponašanja po poznatim strukturama?
Znaju li da za pobjedu više ne smijemo reproducirati naučeno i zadovoljavati se sa već ustaljenim značenjima simbola?
Postoji par masa od kojih je jedna ovdje reprezentirana. Ali kao i sa svim dosadašnjim pokušajima ona ostaje zarobljena u određenom formatu/tehnici i osuđena na milost ili nemilost vremena u kojem će biti vrednovana ili nevrednovana, a o tome neće odlučivati ljudi koji ju drže u rukama, već o odgoju ili neodgoju pruženom od društva u kojem žive.
Ova masa nema mana.
Ona je zajedništvo i ostavlja zdravu prozračnost između karaktera pojedinaca koji ju sačinjavaju.
Ona je savršena.
Kada ju se ne uspoređuje.
Kada ju se ne uvjetuje.
O autoru:
Ivan Oštarčević rođen je u Zagrebu 1990. Nakon Škole Primijenjene umjetnosti i dizajna, grafički odsjek, upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek na kojem 2012. završava treću godinu preddiplomskog studija te upisuje diplomski studij nastavničkog odsjeka na odjelu grafike, gdje je u rujnu ove godine i diplomirao.
2013. godine izlaže rad “Igranje u blatu” na sociološkom simpoziju pod temom „Pristupi popularnoj kulturi“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Sudjelovao je na četiri samostalne te desetak grupnih izložbi.
Više o autoru:
blog: ivan-ostarcevic.blogspot.com/
facebook: facebook.com/ostarcevic
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
