Da arhitektonskih peripetija, kontroverzi, problema i problemčića nema samo kod nas, da postoje čak i u dalekom, idealiziranom i inače uvijek ‘korektnom’ Japanu pokazuje saga koja se odvija uokolo izgradnje novog olimpijskog stadiona za Olimpijadu u Tokyu 2020.
Priča je započela prije tri godine, u jesen 2012. godine kada je na javnom natječaju novi velebni stadion na kojem bi se, osim najvažnijih svjetskih Igara koje Tokyo tada još nije “dobio”, trebalo održati i Svjetsko prvenstvo u ragbiju te niz ostalih važnih svjetskih sportskih priredbi, pobijedio rad londonskog Zaha Hadid Architects na čelu s jednom jedinom, daleko najpoznatijom svjetskom arhitekticom Zahom Hadid.
Stadion impresivnih dimenzija, namijenjen za čak 80.000 ljudi, zavodljivog oblika, već poprilično tipičnog za ovu nagrađivanu slavnu arhitekticu, trebao je zamijeniti postojeći stadion na istoj lokaciji i postati najvažnije sportsko arhitektonsko zdanje u zemlji izlazećeg sunca. Hadid je na pozivnom natječaju pobijedila neka od najvažnijih imena svjetske scene, uključujući niz japanskih arhitekata. Nedugo nakon natječaja uslijedile su i divne vijesti kako je Tokyo pobijedio i pripala mu je organizacija Olimpijade 2020.
**Zaha Hadid Architects – Japan National Stadium / Prvo rješenje (via Dezeen.com)
Naravno, ovakav raspet događaja i izbor projekta koji je, kako su ga kuloari komentirali, poprilično pomodan te, unatoč atraktivnosti, tipičan za arhitekticu i nedovoljno autentičan za japanske estetske kriterije, razbijesnio je tamošnju javnost, ali i za dramu uvijek spreman Internet. No Hadid se, kao i bezbroj puta do tada, nije dala smesti i posao ugovaranja izvedbe stadiona je započeo.
Prvo su krenule optužbe i kritike od vodećih japanskih arhitekata na čelu s Fumikiko Makijem koji je uz sebe okupio Toya Ita, Sou Fujimota, Kengo Kumu te Rikena Yammamota, koji su se potom zajedničkim obraćanjima žestoko usprotivili izgradnji stadiona po ovakvom projektu te pokrenuli peticiju za promjenu projekta. Njihovo protivljenje, naravno, nije bilo protivno samoj formi i Zahinom rješenju već njegovoj dimenziji i odnosu spram okolini i okolnoj izgradnji. Zahtijevalo se da Hadid i njezin tim smanje dimenzije stadiona i prilagode ga okruženju te ga indirektno učine jeftinijim, također iz razloga jer su kritike ka projektu ciljale i na njegovu basnoslovnu cijenu izgradnje, na što je posebno ‘planula’ tamošnja javnost.
**Zaha Hadid Architects – Japan National Stadium / Prvo rješenje (via Dezeen.com)
Reakcije su urodile plodom i izdan je nalog od strane japanskog ministra sporta Hakubna Shimomure, koji je u ime Vlade poručio da se dimenzija stadiona smanji, prizivajući se na činjenicu da je vrtoglavih 1.8 milijardi jednostavno previše novca i da Japan neće biti u mogućnosti realizirati ovakav projekt.
Zaha Hadid architects potom su pristali na zamolbe, čitaj naloge, da se stadion smanji te u ljeto 2014. godine predstavili novi, modificirani projekt. Naravno, projekt po svom karakteru nije pretjerano odudarao od prvotnog rješenja što je, nagađa se ipak, bio svojevrsni cilj japanske arhitektonske scene, već je samo ponešto smanjen i editiran. Reakcije ni potom nisu izostale, dapače povećale su se, pa je primjerice još jedan slavni japanski arhitekt Arata Isozaki komentirao kako se radi o sramoti za buduće generacije te ga opisao kao monumentalnu grešku koja ga baca u očaj.
**Zaha Hadid Architects – Japan National Stadium / Izmijenjeno rješenje (via Dezeen.com)
Nakon prvotnih blagih reakcija sada je već i Hadid izgubila živce i oštro iskritizirala japanske arhitekte, komentirajući da su uvredljivi i licemjerni. Japanski arhitekti u početku su isticali kako nisu protiv same Hadid niti njenog rada, već protiv njegove dimenzije, cijene i potpune realizacije no Hadid je u intervjuima tvrdila kako se ipak radi o svojevrsnoj ksenofobiji i činjenici da japanski arhitekti ne žele da netko izvan japanskog arhitektonskog svijeta gradi ovako važnu građevinu. Hadid je Japancima odgovorila pozivajući se na činjenicu da su neki od arhitekata sudjelovali na samom natječaju, izgubili pa se potom naljutili, no nisu bili principijelni pa sam kontekst natječaja, zadane okvire koji su rezultirali dimenzijom natječaja nisu u startu komentirali, primjerice bojkotom natječaja.
Nakon žestoke bure koja se vodila po portalima i društvenim mrežama, pa čak i javnim protestima u Japanu, uslijedilo je razdoblje šutnje, period u kojem se ni japanski dužnosnici odgovorni za projekt, niti arhitektonska scena niti Hadid nisu oglašavali po pitanju toga u kojoj je fazi razrada projekta i kada započinje gradnja stadiona koji bi do konca 2018. trebao biti kompletiran.
**Zaha Hadid Architects – Japan National Stadium / Izmijenjeno rješenje (via Dezeen.com)
Šok i nevjerica uslijedili su sredinom ljeta ove godine, kada je objavljeno kako je projekt Zaha Hadid Architects, nakon dugotrajnog procesa odlučivanja, savjetovanja i komentara – odbačen. Japanski premijer Shinzo Abe tada je izjavio kako je projekt zaustavljen zbog pretjerano velike cijene te da se s ovom pričom kreće od nule. U početku se, sudeći po prvim izjavama ureda arhitektice i japanskog diplomatskog vrha, pretpostavljalo kako će Hadid potpuno iznova napraviti projekt no tada je uslijedio novi šok – raspisivanje novog natječaja.
Reakcije su opet bile svakojake, poznati svjetski arhitekti su se priklanjali jednoj ili drugoj strani, Hadid davala izjave i reakcije na ovu odluku, optužujući Japan za niz grešaka, nelogičnosti i katastrofalnih odluka, također potičući peticiju na nivou svjetske javnosti da se stadion izvede po njezinim nacrtima, no Japanci su bili ustrajni. Uslijedio je raspis novog natječaja.
Hadid ni ovdje nije odustala pa je u rujnu objavljeno kako radi natječaj, u suradnji s japanskom arhitektonskom tvrtkom Nikken Sekkei. No ubrzo potom je objavljeno kako se ipak povlače iz natječaja zato što nisu uspjeli pronaći pouzdane suradnike za konstrukciju, što je bio jedan od uvjeta natječaja.
Natječajno finale uslijedilo je s predstavljanjem dvaju radova od kojih će jedan biti izabran za realizaciju, a oba, naravno, potpisuju japanski arhitekti – Kengo Kuma i Toyo Ito.
*Kengo Kuma – Japan National Stadium / Natječajno rješenje (via Dezeen.com)
*Toyo Ito – Japan National Stadium / Natječajno rješenje (via Dezeen.com)
Oba projekta u svojoj formi su bila u suštoj suprotnosti sa rješenjem Zahe Hadid, izgledno naglašavajući kako dizajn, odnosno oblik samog stadiona, japanskoj (arhitektonskoj) javnosti jest bio problem od početka. U finalnom sučeljavanju odlučeno je da je pobjednik ovog ponovljenog natječaja Kengo Kuma s njegovi suptilnim, zelenilom okruženim elipsastim stadionom. Novi stadion koštat će gotovo dvostruko manje (800 milijuna dolara), smanjenih je dimenzija i moći će ugostiti 68.000 ljudi
*Kengo Kuma – Japan National Stadium / Pobjedničko rješenje (via Dezeen.com)
Naravno da priča nije zaustavljena ovdje, nakon objave rezultata i izgleda novog pobjedničkog stadiona Hadid je bacila teške optužbe kako projekt Kengo Kume ima prevelike sličnosti s njezinim projektom, primarno u organizacijsko-tlocrtnom aspektu, još jednom naglašavajući kako zasigurno nije bilo pitanje novca i kako se u cjelini radi o velikoj farsi Japana te njegovih vlasti I arhitekata koji na kraju ipak nisu mogli pristati na to da stadion ne radi. Daljnje reakcije se iščekuju.
Izgleda da Japancima više ne ide sve po loju, osim ove sapunice s elementima drame slična se stvar dogodila s vizualnim identitetom odnosno logom samih Olimpijskih igara, o čemu smo na Vizkulturi pisali ovdje
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
