Utorkom predstavljamo fotografske autorske projekte, foto eseje ili serije fotografija
Danas vam predstavljamo fotografski projekt “Oprosti mi pape” autora Denisa Butorca
O projektu:
U seriji “Oprosti mi pape”, bavim se propitkivanjem nekoliko problema. Zanimalo me postoji li razlika između umjetničke i primijenjene, odnosno komercijalne fotografije? Mogu li se takve fotografije objektivno odvojiti i ukoliko postoji, o čemu ta razlika ovisi?
Sveopćom popularizacijom digitalne fotografije sve više ljudi fotografiju doživljava kao potencijalni izvor zarade. U tom smislu se fotografiranje vjenčanja više ne prepušta isključivo foto studijima, nego vjenčanja fotografiraju i pojedinci pokušavajući razviti jedinstven stil koji će prodati njihov rad. Fotografije su to kojima je namjena ovjekovječiti trenutke nečije svadbe, te uglavnom za cilj nemaju umjetničke dosege.
Bez obzira što se izgubila potreba za angažiranjem foto studija te je ovakva fotografija prestala biti isključivo zanat, ne smatra se pohvalnim ukoliko se akademski fotograf bavi istom.
Budući da studiram fotografiju, a nije mi strano niti fotografiranje vjenčanja, zanimalo me mogu li takve fotografije uz ne tipičan pristup i izjavu o radu, imati i umjetničku vrijednost osim one sentimentalne.
Obrađujući fotografije poslodavcu, baveći se tuđim fotografijama više no vlastitima, odlučio sam fotografije foto studija, iskoristiti za svoj rad.
Kao i u jednoj od prethodnih serija fotografija (gdje me je zanimala granica između erotske i pornografske fotografije, vizkultura.hr/xxx/), poslužio sam se tehnikom aproprijacije.
Ovoga puta sam digitalne fotografije, meni nepoznatog vjenčanja, odlučio prenamijeniti i prekadrirati.
Utjecao sam jedino na promjenu izreza, ne mijenjajući originale postavke na fotografijama.
Izrezom, odnosno prekadriravanjem sam ih lišio prisustva žena, ostavljajući samo muškarce na fotografijama, kreirajući tako imaginarno vjenčanje homoseksualnog para.
Iako su u Hrvatskoj istospolnim parovima omogućena većina prava, zajednica dva muškarca ili dvije žene se i dalje ne naziva brakom. Katolička Crkva također ne priznaje brak među istospolnim parovima, pa samim time vjenčanje u crkvi nije moguće.
Broj životnih partnerstava u Hrvatskoj se konstatno povećava, a od 2014. vjenčalo se više od osamdeset parova. Pod pretpostavkom da fotografije njihova vjenčanja ostaju dostupne isključivo u obiteljskom albumu, ovom serijom fotografija želim na ironičan prikazati status homoseksualnih parova u Hrvatskoj.
U konačnici cilj mi je i ironizirati samu vrstu takve fotografije pokušavajući od nje napraviti umjetnički rad.
O autoru:
Denis Butorac rođen je 1992. u Virovitici. Odrastao je u Ilači nedaleko od Vinkovaca, no posljednje 4 godine živi, studira i radi u Zagrebu. Fotografijom se aktivno bavi od 2009. godine.
2011. godine bio je jedan od 15 sudionika seminara Damira Hoyke, “Fotosofia 6”. 2013. upisuje snimanje na Akademiji dramske umjetnosti. Preferira portretnu, konceptualnu i modnu fotografiju. Kao dosadašnji uspjeh izdvaja više od 10 grupnih i dvije samostalne izložbe, te nekoliko pobjeda na fotografskim natječajima.
Više o autoru:
facebook.com/butorac.photography/
Kategorija FOTODROM otvorena je za prijave vaših fotografskih serija, projekata i radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad.
