U suradnji s Institutom Tomislav Gotovac članovi kazališnog kolektiva BADco. izvest će u podne 14. listopada rekonstrukciju performansa Tomislava Gotovca pod nazivom Prilagođavanje objektima na Trgu maršala Tita – Trg maršala Tita volim te!. Rekonstrukcija će se održati točno na dvadesetu obljetnicu originalnog Gotovčeva performansa, na istoj lokaciji – kraj Meštrovićeva Zdenca života u Zagrebu.
“Grad je biće. Grad je stupanj poistovjećenja sa životom.”
Tomislav Gotovac (Sombor, 1937. – Zagreb, 2010.), performer, konceptualni umjetnik i filmski redatelj, izveo je Prilagođavanje objektima na Trgu maršala Tita – Trg maršala Tita volim te! 14. listopada 1997. prilikom otvorenja Tjedna performansa u organizaciji zagrebačkog SCCA i neovisnog umjetničkog projekta Doma – A casa – At Home. U trideset godina od svog prvog performansa Happ naš – Happening Gotovac je do 1997. izveo niz performansa kojima je u javni prostor izravno prenio svoj prisan, umjetnički i fantazijski odnos prema gradu u kojem je živio. Najpoznatiji među tim performansima je Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!) na koji se podnevni performans naslovom i poziva.
Svakodnevne pješačke radnje prelaska zebre, driblanja teniskom lopticom ili sjedanja uz rub klupe postaju dijelom svojevrsne ulične koreografije. Performans započinje, i nakon cirkularnog obilaska zapadne strane Trga, završava uz Meštrovićev Zdenac života. Gotovac svojim tijelom ulazi u pukotine Zdenca, među naga tijela-skulpture, ali se s jednakim žarom priljubljuje i uz rub fasada, površinu žardinjere, vertikalu stupa ulične rasvjete, rukohvat… Hotimične i slučajne akcije prolaznika ravnopravno su uključene u umjetničko zbivanje – poziv na osvajanje osobne slobode u javnom prostoru, na zagrebačkom pločniku.
“To je stvarno ljubavnički odnos prema Zagrebu. Zato sam i bio odjeven da ne bih izazvao nesporazume. Intiman sam s tim trgom već desetljećima, a i njegovo je ime podsjećanje na mladost. […] Performans se radio o tome da uguram svoje tijelo u sve rupe toga meni dragog trga. Tu je kazalište, Meštrovićev Zdenac života. Njegova skulptura je manifestna, vrhunska. Ona je dio mog života, moje prvo razmišljanje o umjetnosti. Klinac koji je s četiri godine 1941. došao u Zagreb mogao je zdenac dotaknuti, tamo je bila voda… meni je to bilo senzacionalno.” (Tomislav Gotovac, Vijenac, 1998.)
