Treće izdanje festivala suvremene umjetnosti Jelsa Art Biennial, koje se od 2019. održava u ljetnim mjesecima na otoku Hvaru, povod je da se osvrnemo na ovaj uspjeli spoj suvremene umjetnosti i otočke sredine kroz participativnost lokalne zajednice. Već se na prvi pogled dobiva dojam kako ova manifestacija postavlja za cilj izgradnju mostova, privremenih i trajnih, kroz brisanje granica koje su udaljavale suvremenu umjetnost i njene autore od običnih građana, korisnika javnih prostora u kojima je ta umjetnost našla svoje mjesto. Jelsa Art Biennial to ponajviše postiže stavljajući naglasak na održivost, ekologiju, participativnost, revitalizaciju napuštenih prostora pa se izbor otoka kao mjesta održavanja čini sasvim logičnim. Također, interveniranje u otočki javni prostor koji u ljetnim mjesecima buja životom nosi sa sobom jaku poruku: poziv na sudjelovanje, redefiniranje obrazaca i promišljanje, imajući na umu da se umjetničke izvedbe ne održavaju u hermetičnim galerijskim prostorima, već napuštenim javnim prostorima, otočkim kalama i drugim mjestima potencijalne komunikacije. Ako tome dodamo kako su predmeti radova često vezani za podizanje svijesti o reciklaži, održivosti, iskoristivosti i generalno o ekologiji, shvaćamo praktičnu moć kvalitetno primijenjene suvremene umjetnosti u gotovo utopijskom ključu, kakav se otočkoj sredini često pripisuje. Okolnosti su to u kojima umjetnost djeluje pristupačno, domišljato, ne shvaćajući sebe elitistički već u duhu istraživanja i igre.
Tako je krovni koncept ovogodišnjeg izdanja JAB-a – Dekubator, također nastao iz igre, šale, kao posljedica promišljanja o oprekama ideji i terminu inkubacije, kao otpor u širem smislu svim onim terminima koji su zaglušili komunikacijski prostor pripisanom važnošću poput: razvoj ideja i organizacija, start-up, inovativnost i slično. Ili, kako Marija Kamber, direktorica JAB-a s kojom smo razgovarali o aktivnostima i planovima Jelsa Art Biennial, dodatno pojašnjava: “(…) sve u nekom masovnom i proizvodnom kontekstu u kojem se sve mora kontinuirano kretati gore, nekad bez obzira na smislenost ili kvalitetu takvog razvoja i posljedica koje takav mentalitet ostavlja za sobom.”
Upravo zato koncept ovogodišnjeg izdanja naslovljen Dekubator, zaziva razmatranje rekonceptualizacije, de-promišljanja svih scenarija koji podliježu konzumerističkoj, kapitalističkoj i turističkoj histeriji, s paralelnom svijesti o naglasku na održivosti.
U tom duhu odluka odabira kustosa pomaknula se od klasičnog i očekivanog pristupa poigravanju s onim što kustos je i što se od njega očekuje. Dakle, došlo je do dekonstrukcije, preciznije: dekubacije pojma kustos. Zato Marija zaključuje kako glavni princip odabira kustosa leži u “razumijevanju metodologije rada JAB-a, razumijevanju načina na koji suvremene umjetničke radove uklapamo u dinamiku ruralnog mjesta koje je izrazito podložno sezonalnosti i osjetljivom balansu predstavljanja suvremene umjetnosti u ruralnoj sredini.”
Prema tom principu, nakon postavljenog generalnog koncepta, pozvani su umjetnici s kojima je već ostvarena suradnja ranije u programu u Jelsi i koji razumiju teritorij i društvenu dinamiku mjesta, da postave koncepte i parametre poziva za umjetnike. Tako je pozvana portugalska umjetnica Francisca Rocha Goncalves, zatim hrvatski umjetnici Anja Leko i Andrej Beštak te latvijska kazališna redateljica Paula Pļavnience, koja ima iznimno veliko iskustvo rada u javnim prostorima sa zajednicom i koja je ciljano pozvana u podršci postava “opere” u širokom smislu u sklopu Imagining Gardens.
Kontekst koji JAB obuhvaća nudi ključ za njegovo razumijevanje; humor i igra u postavljanju koncepta, drugačiji pogled na suvremenu umjetnost i lokalnu zajednicu, važnost održivosti, participacije i povezivanja, uspostavljanje novih mentalnih obrazaca koji onda posljedično nude drugačiju perspektivu interpretacije, što ostavlja, na samom kraju, mjesta i za svojevrsnu nadu kao otpor u dominantno fatalističkom pogledu na svijet.
Organizacija svakog Bienniala počine odmah nakon završetka posljednjeg izdanja, dok godina između služi kao testna za ispitivanje novopostavljenog koncepta. Ovaj zahtjevni projekt uključuje velik broj međunarodnih suradnika. Glavni je organizator tvrtka LAB852, čiji je tim odgovoran za cjelokupnu provedbu festivala, a čine ga direktorica JAB-a Marija Kamber, direktorica LAB852 i kreativna direktorica JAB-a Karmen Krasić Kožul, čija je osobna povezanost s rodnom Jelsom dovela do pokretanja festivala, zatim Gabrijela Mamić koja se bavi komunikacijama te Domagoj Hmura zadužen za tehničku direkciju. Suradnja je također ostvarena s udrugom Održivi otok iz Jelse, te uz pomoć koprodukcije organizacija Kružok (Garaža Kamba) i Improvise and Organise iz Portugala s kojom surađuju od 2018. godine, kada je voditeljica organizacije i umjetnica Paulina Almeida održala u Jelsi rezidenciju tematski vezanu uz neolitsko nalazište Grapčeva špilja. Suradnja se nakon toga nastavila, pa tako Improvise and Organise sudjeluju u JAB-u kao koproducenti u smislu kustoske koncepcije programatskih blokova i selekcije umjetnika prema glavnom konceptu JAB-a. Ove godine, radi se o programu Diagonala u kojem četvero umjetnika iz Portugala dolaze u Jelsu biciklima i brodovima stvarajući tako rad tijekom samog putovanja.
Suradnja s nizom međunarodnih partnera u sklopu nekoliko europskih projekata nužna je ukoliko se želi nešto organizirati na ovoj razini. Mahom se radi o organizacijama koje koriste slične načine rada i metodologije poput programa umjetničkih rezidencija, umjetničkih praksi u javnom prostoru, aktivacije napuštenih prostora, rada sa zajednicom i društveno angažiranih umjetničkih akcija. Suradnja s organizacijom Folkestone Fringe traje od 2017. godine preko platforme Magic Carpets koja počiva na principima organizacije rezidencijalnih projekata za mlade umjetnike vezane uz rad sa zajednicom i djelovanje u javnim prostorima. Suradnja je bazirana i na činjenici što je kontekst grada Folkestonea, važnog lučkog grada u Engleskom kanalu s nešto manje od 50 tisuća stanovnika, srodan s konceptom JAB-a po elementu sezonalnosti, činjenici što je grad na obali, te po odnosu lokalnog i turističkog. Na toj su osnovi pozvani umjetnici Diane Dever, Daniel Tollady i Jacob Bray da sukladno metodologiji mapiranja grada razvijenoj i provedenoj u Folkestoneu sličan projekt postave u Jelsi.
Promišljajući o JAB-u osjećamo njegovu neodvojivost od pojma otoka što je najvidljivije kroz povezanost s lokalnom zajednicom i kroz razumijevanje njenog konteksta. To onda logično objašnjava i odabir jelšanske kale kao lokacije, društveno-prostorne paralele rivi, koja služi kao “model za istraživanje suživota pripadnika lokalne zajednice omeđene linearnim arhitektonskim prostorom tipske dalmatinske ulice”.
U tom se duhu prirodno nameće pitanje prednosti koje ovakav projekt ima od otoka i otok od njega. Otok, za razliku od primjerice Zagreba i drugih kontinentalnih gradova, nudi cijeli niz izazova, ali i mogućnosti odmaka kroz drugačije uvjete za stvaranje što je često potrebno umjetnicima. Tome pridonosi i drugačija dinamika rada, povezanost, te neposrednost među organizatorima, umjetnicima i svima koji su okupljeni u ovaj projekt. Činjenica otoka te njegova utopijska poetika sama po sebi ruši ustaljene obrasce, zaziva eksperiment i nove umjetničke prakse. Otok je, za razliku od grada, mjesto koje nema mnogo umjetničkog sadržaja, pa se lokalno stanovništvo ne susreće često s umjetničkim praksama kao što su primjerice slušanje zvukova podmorja, ili hvatanje signala mrtvih satelita u zemljinoj orbiti. Također, zanimljiva je odluka da se festival održava ljeti, a kako nam Marija Kamber kaže, to je tako jer je tada publika mnogostruko veća, no ističe kako ni taj odabir nije bez mana: “Svjesni smo činjenice da lokalno stanovništvo preko ljeta nekada ne može sudjelovati u programima koliko bismo mi voljeli, da turistička sezona sama po sebi nudi velik broj sadržaja i da bi otočka zajednica profitirala od programa koji se odvijaju van iste, što je definitivno perspektiva za neka daljnja izdanja. No jedna dimenzija JAB-a je i u stvaranju sadržaja koji služe kao svojevrsni mostovi povezivanja lokalnog stanovništva i turista, s perspektivom koja predlaže održive modele turističkog sadržaja.”
Aspekti kolaboracije i kokreacije uz aktivaciju javnog prostora nalaze se u samoj srži JAB-a. Uključivanjem ljudi u određene probleme s umjetničkim pristupom oni polagano shvaćaju da se tretiraju stvari od velikog značaja za njihov kraj i zajednicu, nešto što smatraju svojim, pa se osjećaju punopravnim akterima te priče. Na primjer, zgrada stare Ambulante aktivirana je u sklopu JAB2021 i tada je samim činom čišćenja i stavljanja u funkciju uključila pojedince iz zajednice prvo posjetima, a kasnije i dijeljenim pričama. Tako Marija ističe zanimljivost kako su mnogi sudionici htjeli posjetiti sobu u kojoj su se rodili ili onu u kojoj su se rodila njihova djeca. S druge strane, zanimljiv je primjer instalacije španjolskog kolektiva Luzinterruptus koja je ispunila 40 prozora napuštenog hotela Jadran plastičnim vrećicama punjenim plastikom. Plastika koja je ispunjavala vrećice bila je s otoka i u taj pothvat su bili uključeni svi supermarketi, skladišta, barovi i dućani. Tako je taj rad, osim naglaska na aktivaciju desetljećima napuštenog prostora, podigao važno pitanje vezano uz reciklažu otpada na otoku. Takav pristup razvija i odnos povjerenja, ali ima i veliku važnost da približi umjetnost onima koji joj nisu izloženi, te da umjetnosti dobije praktičnu primjenu. Na tom tragu primjetna je i razmjena priča između umjetnika i kustosa s lokalnim stanovništvom što omogućuje da one dobiju na autentičnosti. Tako, primjerice, umjetnici koji proučavaju podvodne ekologije surađuju s vinarima i ribarima u organizaciji podvodnih slušateljskih tura u ribarskim brodicama. Marija zato ističe kako je “održavanje i njegovanje ovakve komunikacije i načina suradnje s kulturnim aktivnostima iznimno važno za organski razvoj događanja koja razvijaju zajednicu unutar zajednice, prema dinamici i potrebama sredine koja se zajedno postavlja prema suvremenoj umjetnosti, pitanju okoliša, percepciji zajedničkih prostora i mogućnosti suradnje”.
Mnogi aktivirani prostori doživjeli su razvoj i obnovu interesa za njihovu korištenje, ovog puta za javno dobro. Plodnim se pokazao i rad sa zajednicom, pogotovo kroz radionice koje uključuju djecu, budući da se svako ljeto vraćaju isti polaznici, dok broj novih, kako nam Marija kaže, dodatno raste.
Prvi JAB, održan 2019. godine, bavio se temom Transformacije, dok je prošlo izdanje s konceptom Saturn u opoziciji teritorijalno proširilo program uključivši Jelsu, Stari Grad i Hvar. Godine 2023. s trećim izdanjem teritorij je uži, a program fokusiraniji na temeljitije istraživanje i postavljanje infrastrukture za daljnja izdanja. Na upit o planovima za budućnost, Marija nam odgovara: “perspektiva budućnosti je bazirana na stvaranju novog prostora za suvremenu umjetničku produkciju i kontinuirani istraživački i umjetnički rad izvan fiksne turističke sezone, uz ljetni JAB kao kulminaciju istraživanja i novih umjetničkih produkcija.”
Rad Jelsa Art Bienniala možete pratiti na društvenim mrežama i internetskoj stranici:
jabiennial.com
www.instagram.com/jabiennial
www.facebook.com/jabiennial
Vizualni identitet potpisuje studio Kuna Zlatica (Ana Kunej)
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
