Dvojica zagrebačkih likovnih umjetnika mlađe generacije, Nikica Jurković i Mihael Klanjčić, u Galeriji Atelijera Žitnjak u Zagrebu trenutno izlažu svoje samostalne, nove radove koji u galerijskom prostoru stvaraju koherentnu, zaokruženu likovno-umjetničku priču. Istovremeno, njihova je vizualna priča dovoljno otvorena, i prikladno propusna, da u sebe, i kroz sebe, propušta međusobno vrlo različita viđenja i doživljaje, sve ih podjednako prihvaćajući u svoje, kako naziv izložbe kaže (prema jednom od Jurkovićevih radova) — međuprostore.
Izložba Međuprostori može se razgledati do kraja tjedna, radnim danima između 10 i 14 sati te 17 i 20 sati, petkom od 10 do 15 te od 17 do 22 sata, a subotom od 10 do 14 sati. Autori će posjetitelje provesti izložbenim postavom utemeljenim na eksperimentiranju u medijima grafike, slikarstva, skulpture i instalacije u srijedu, 8. prosinca u 19.30 sati, te u subotu, 11. prosinca podne.
*Nikica Jurković i Mihael Klanjčić, “Međuprostori”, Galerija AŽ / foto: Boris Cvjetanović
Samo se uvjetno može kazati da Jurković u svojim, sad već brojnim i raznolikim, umjetničkim istraživanjima polazi od medija grafike, a Klanjčić slikarstva i skulpture, te obojica stižu do šireg intermedijskog područja, gdje granice između medija prestaju biti prisutne; zapravo, isto je tako, i jednako ispravno, moguće reći da Jurković rado ostaje vjeran grafici u klasičnom smislu, dok su Klanjčićeve današnje instalacije i objekti svojevrsni novi odrazi njegovih ranijih slika — kao da su sva polja boja i svi fragmenti prikaza dobili svoju braću i sestre u teksturama predmeta, u lomovima svjetla, u spojevima naoko suprotstavljenih materijala koji, poput slikarskih elemenata i izražajnih sredstava, u njegovom radu prenose ponajprije spiritualne vrijednosti. Drugim riječima, kod obojice mladih umjetnika bjelodana je iznimna likovna pismenost i obrazovanje, ali je jasna i informiranost o presudnim kretanjima u svijetu umjetnosti: Jurkovićevi grafički eksperimenti su u kontekstu lokalne povijesti umjetnosti zasigurno referentni spram postignuća Nove umjetničke prakse i neoavangardnih zahtjeva za povlačenjem znaka jednakosti između umjetnosti i života, odnosno stvaranja i svakodnevnice — svojim otvaranjem prema upotrebi nađenih, gotovih i sirovih materijala, kao i netipičnih tehnika grafičke reprodukcije; dok su Klanjčićevi prostorni spojevi nedvojbeno nadahnuti kako nasljeđem talijanskog pokreta Arte Povera (‘siromašna umjetnost’), tako i međunarodnim likovnjačkim minimalizmom, koje prevrednuje i interpretira veoma suvremeno, koncentrirajući se na dobivanje određene paslike otpadaka suvremene civilizacije, na tragu sjećanja na nešto što je nedavno nestalo, ili što je trenutno i dalje tu s nama, no podvjesno znamo da će ubrzo proći, ispariti.
*Nikica Jurković i Mihael Klanjčić, “Međuprostori”, Galerija AŽ / foto: Boris Cvjetanović
I pored bliskosti energetske, vizualne vibracije među svim radovima koje Jurković i Klanjčić, prihvativši zajednički poziv na takav eksperiment, skupa izlažu u Galeriji AŽ, kao i činjenice da ih Jurkovićev rad Međuprostori doslovno i nepovratno povezuje ispisanim transkriptom svih njihovih dosadašnjih WhatsApp poruka, stisnutim između dvije betonske ploče (s namjerom rasta pisanjem novih poruka pri svakom idućem izlaganju rada), ono što je okosnica njihovog žitnjačkog izložbenog postava i likovno-umjetničke priče jest svakako činjenica da se kroz skup novih radova na izrazito osobne i suptilne načine prelamaju i pretapaju prostor i vrijeme. Jurković u polje ‘proširene grafike’ unosi refleksiju fenomena temporalnosti, razmišljanje o privremenosti svih svakodnevnih radnji koje čine kičmu čovjekova života, igrajući se s različitim razinama i brzinama protjecanja vremena podjednako izborom svojih likovnih materijala i motiva, de facto ih sasvim izjednačujući u svom sustavu vrijednosti, i tako na sebi svojstven način postižući izjednačavanje svog života i svoje umjetnosti, kakvo su za temelj svega odabrali neoavangardisti. Klanjčić, s druge strane, misli o duhovnim i plastičnim prostorima komunicirajući na vremenskoj udaljenosti s velikim imenima nadrealizma i metafizičkog slikarstva, no prolaze do podsvijesti opredmećuje krhkim, nježnim suodnosima materijala i nađenih predmeta u cjelinama kakve, u svakom smislu, predstavljaju materijalizirana sjećanja na snove ili objekte koji dodiruju teško uhvatljivu točku gdje se sve što smo proživjeli na javi stapa sa slikama što su postojale u jednako stvarnim snovima. Tako se vrijeme i prostor otvaraju posjetiteljima u novim pogledima.
*Nikica Jurković i Mihael Klanjčić, “Međuprostori”, Galerija AŽ / foto: Boris Cvjetanović
Nikica Jurković (Zagreb, 1989.) je diplomirao Dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2012.), te potom na Odsjeku grafike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (2018.), s najvećom pohvalom Summa Cum Laude. U sklopu Erasmus+ programa, završio je Preddiplomski studij Bellas artes na Sveučilištu Complutense u Madridu 2017. Izlagao je na nekoliko samostalnih i brojnim skupnim izložbama, među kojima se izdvajaju samostalne izložbe u Galeriji SC, te galerijama GRETA, Academia moderna i AK galerija (Atelieri Koprivnica), kao i skupne izložbe poput: Radikalne geometrije i Umjetnost je sumnja III (galerija LEXART Skladište), 34. i 35. Salon mladih te 5. Bijenale slikarstva (Dom HDLU), 12. HT nagrada (MSU Zagreb) i 14. Erste fragmenti (Galerija Kranjčar). Također je sudjelovao na brojim likovnim kolonijama te rezidenciji Haffenkombinat u Leipzigu (Njemačka). Dobitnik je nekoliko nagrada i pohvala. Živi i djeluje u Zagrebu.
Mihael Klanjčić (Zagreb, 1994.) je diplomirao na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu (smjer: slikarstvo), u klasi prof. Damira Sokića 2019. godine. Izlagao je na pet samostalnih i više skupnih izložbi; a među potonjima se ističu: 35. Salon mladih ― Millenial (Dom HDLU), 16. Erste fragmenti (Lauba), U ljetnom kodu (Galerija Kranjčar), Umjetnost je sumnja (LEXART Skladište) i 14. Erste fragmenti (Galerija Kranjčar). Živi i radi u Zagrebu.
