Rudimentarna pješaka zona, zatrpanost automobilima i sve skučeniji javni prostor za slobodno kretanje građana akutni je, dugotrajni i duboko ukorijenjen problem zagrebačkog centra. Rapidno širenje parkirnih zona diljem grada, uz porast cijena parkirnih karata te zagušenost centra automobilima zasigurno su ključni razlozi zbog kojih sve češće nailazimo na vozila parkirana na pješačkim kolnicima. No, auti su počeli uzurpirati i trgove u strogom središtu grada, u povijesnoj jezgri gdje skupina perivoja čini tzv. Lunecijevu, odnosno Zelenu potkovu. Osim privremenih dolazaka vozila koji imaju dozvolu kratkotrajnog zadržavanja radi, primjerice, dostave, na Trgu Marka Marulića vozači nerijetko svoje osobne automobile ostavljaju na cjelodnevnom boravku jer pristup trgu autima, premda zabranjen, u praksi nije kontroliran jer su stupići s lancima, koji su nekoć stajali na trgu i onemogućavali ulazak vozilima bez dozvole, danas porušeni.
Frustrirani svakodnevnim prizorom na desetak automobila parkiranih na pješakoj šljunčanoj stazi na Marulićevom trgu, točno ispred secesijske zagrade Hrvatskog državnog arhiva, skupina stanara odlučila je poduzeti korake kako bi razriješili situaciju, no i dalje bez uspjeha – ni pismeni prigovor upućen Gradu Zagrebu, ni pozivi komunalnim redarima i Zagrebparkingu nisu urodili nikakvim pomacima nabolje. Dapače, automobili parkirani ispred arhiva, na pješačkom dijelu, “sigurni” su i od prometne kazne za nepropisno parkiranje i od plaćanja parkirne karte, pa vozači i dalje uredno nastavljaju parkirati ondje svoja vozila.
“Auti se ovdje već duže vrijeme tako parkiraju, a pstojeće barijere za kontrolirani ulaz na trg su oštećene i ne služe svrsi. Intenzitet nije uvijek isti i ovisan je o dobu dana, ali primjerice ovog je tjedna tri dana zaredom u prosjeku parkirano 9 automobila nakon 10 sati. Istina, u razdoblju neposredno nakon potresa bilo je dozvoljeno parkirati automovile na trgove koji čine Potkovu, ali od vremena te iznimke proteklo je točno dvije godine”, kažu nam naši sugovornici koji su uputili više poziva Zagrebparkingu, prometnim redarima i komunalnom redaru.
U Zagrebparkingu naišli su na pravu kafkijansku situaciju: nakon drugog pokušaja da uspostave kontakt, rečeno mi je da je komunalni redar koji izdaje nalog za odvoz automobila trenutno na bolovanju, a da bez naloga ne mogu odvesti nepropisno parkiran automobil. “Prometnog redara smo na ulici upitali može li nešto napraviti po tom pitanju, no odgovor je bio da obuhvat redarstvenika uključuje samo prometnicu, što znači da na prostoru trga ne može napisati kaznu. Na naše pitanje znači li to da – ukoliko nema slobodnog parkirnog mjesta na ulici, parkirati možemo trgu i pritom izbjeći kaznu – redarov je odgovor bio potvrdan.”
I dok se u europskim gradovima već godinama promiče kultura gradskih parkova, širenje pješačkih zona i korištenje bicikla u gradskim jezgrama, Zagreb se izgleda trudi riješiti prisustva građana i turista na zelenim površinama i trgovima. Tako je Marulićev trg, koji se u razdoblju lockdowna populariziao kao mjesto okupljanja privremeno postao strogo čuvana i kontrolirana zona, no nakon frenkventnih policijskih ophodnji trg sada zjapi prazan. “Trgovi i perivoji prvenstveno su zamišljeni kao prostori za ljude, no kada se ljudi izbace s trgova i perivoja, koja je njihova funkcija, tko su njegovi korisnici? Tijekom dana, uz tu i tamo kojeg šetača psa, Marulićev trg besplatno je parkiralište svake osobe koja ne nađe mjesto ispred terase svoga kafića, ulaza u dućan, ureda u koji ide baš na kratki višesatni sastanak i dostavnih službi”, ustvrđuju naši sugovornici koji su nam poslali i fotografije.
Na trgu koji čini dio Lenucijeve potkove – povijesnog urbanog simbola Zagreba i znaka njegove pripadnosti srednjoeuropskom kulturnom krugu koja ime nosi po urbanistu Milanu Lenuciju – danas se tako ocrtava otužna slika u kojem se urbanizam i pripadajući regulatorni okvir trenutno (i već dugo) nalaze.
