Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i serije radova iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Predstavljamo radove dviju mladih umjetnica koje stvaraju u tandemu: Petre Orbanić i Marije Plečko
*Ništa, ali ipak (fragment)
O radovima (izjava autorica):
Početna ideja vodilja koja nas je spojila u tandem u kojem nastojimo djelovati i danas jest planinarenje kao način umjetničkog promišljanja. Vjerovanje da se u prirodi i njezinoj jednostavnosti još uvijek može pronaći stvaralaštvo i da je suživot s njom stvaralaštvo samo po sebi. U tom kontekstu planinarenje nam postaje metodom za upoznavanje sebe (nas), pročišćenje od košmara ulice, odmak od društvenih očekivanja i stresa što sve zajedno dovelo do mogućnosti neopterećenog, čišćeg, iskrenijeg i intimnijeg umjetničkog izričaja. Počinjemo progovarati za nas nekim novim vokabularom, bez velikih riječi, poruka i društvene kritike, ne obraćajući se direktno drugima, već jedna drugoj i sebi samima.
Sama suradnja počela je u rujnu 2014. godine, posljednjih dana našeg prvog višednevnog hodanja i planinarenja po Istri. Ležeći u vrećama za spavanje na klupicama u Buzetu odlučile smo krenuti na zajednički stvaralački put, iako još uvijek ne znajući u kojem ćemo smjeru krenuti i gdje će nas taj put odvesti. Od tada smo planinarski, umjetnički, a naposljetku i penjački partneri. Planinarenja i penjanja za nas postaju mjesta promišljanja i umjetničke izgradnje.
*Ništa, ali ipak (Klasa 32, Jabukovac)
U pauzama između planinarenja, u klasi 32 na adresi Jabukovac 10, taj se proces počinje formirati i materijalizirati. Od potpuno prazne prostorije u početku, preko pokušaja izrade drvenih instrumenata kojim bi rastjerale sada imaginarne vukove ili medvjede i isplatne kućice taj se prostor postepeno punio i poprimao formu ambijenta. U njega smo počele unositi granje, vješati ih na zidove, plesti u strukture, donositi fragmente poput kamenja s planinarenja polako formirajući materijalna umjetnička djela koja su za nas u sebi imala jednaku poetiku i energiju kao i koraci koji streme prema vrhu planine.
*Ništa, ali ipak (Retroperspektiva – ova bi djela mogla biti )
U tom razdoblju nastaje i rad Dah, dva koji je izložen na 32. Salonu mladih (naziva Troškovnik), a on je zapravo nikad prijavljen rad za Trijenale hrvatskoga kiparstva 2015. godine. Osmišljen je u fazi kada su nam u središtu umjetničkog istraživanja bile različite mogućnosti izražavanja pomoću prirodnih materijala te formiranje istih u organske, statične i mobilne forme, strukture i instalacije. Zbog financijske nemogućnosti rad nikad nije izveden, ali u pokušaju realizacije ostala je brojna dokumentacija o postojanju ideje čiji je dio predstavljen na samom salonu. Odluka koja je uslijedila nakon pokušaja izvedbe ovog rada je da prestajemo sjeći granje jer prilikom toga počinjemo osjećati nelagodu. Tako napuštamo manualni, fizički rad te se spontano okrećemo prema „unutra“, prema sebi.
*Dah, dva (Salon mladih, HDLU)
Naše misli i sjećanja, koje smo od početka bilježile u vidu zapisa i crteža s vremenom se u potpunosti osamostaljuju i postaju nositelji našeg rada, neovisni od fragmenata i ambijenata. Iz tog razloga, gledajući na protekle godine, čitav proces, iako se razvijao postepeno, danas možemo sagledati kroz dvije grupe radova od kojih je ambijent publici predstavljen pod nazivom Ništa, ali ipak je u sklopu izložbe Retroperspektiva – ova bi djela mogla biti te samostalnom izložbom u galeriji VN, dok su zapisi i crteži predstavljeni samostalnom izložbom naziva Tebi, o nama u galeriji SC te će također biti izloženi i na nadolazećoj T-HT izložbi hrvatske suvremene umjetnosti.
Po završetku našeg studija 2016. godine okolnosti u kojima zajednički djelujemo su se promijenile. Sukladno tome došlo je i do nove promjene u našem radu no zajedničke ideje koje nas pokreću još uvijek postoje što je već i rezultiralo novim radovima. Njih planiramo izložiti na nadolazećim izložbama koje imamo u planu realizirati tijekom tekuće godine.
*Tebi, o nama (klikom na jedan vizual otvara se cijela galerija
O autoricama:
Marija Plečko rođena je 1992. u Zaboku, gdje 2010. završava Školu za primijenjenu umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću, a iste godine upisuje sveučilišni studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2016. godine.
Petra Orbanić rođena je 1991. u Puli, gdje je maturirala u Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn. Sveučilišni studij Likovne kulture na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu upisuje 2010. Ljetni semestar 2013/2014. provodi, u sklopu Erasmus programa, na Akademiji likovnih umjetnosti u Helsinkiju. Diplomirala je na Nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti 2016. godine.
Zajedno organiziraju, sudjeluju i surađuju na brojnim likovnim radionicama i projektima, a izlagale su u zemlji i inozemstvu (samostalne izložbe “Ništa, ali ipak je” u Galeriji VN 2016. i “Tebi, o nama” u Galeriji SC u 2017. godine, te važnije skupne izložbe: “Troškovnik” – 33. Salon mladih, “Retroperspektiva – Ova bi djela mogla biti…”, “ARThoc”, “IZ-U: Amputiranje Bezidentitetizma”, “Neki studenti ALU”, “Pasionska baština”,…). Dobitnice su nekoliko Rektorovih nagrada i pohvala dekanata za uspješan rad, 2. HPB nagrade na Salonu mladih 2016. i pohvale Akademije likovnih umjetnosti iz latinske klasifikacije s velikom pohvalom (Magna cum laude). Od rujna 2014. započinju i umjetničku suradnju koja je proizašla iz zajedničkog hodanja, planinarenja i penjanja koji ujedno postaju i neodvojiv dio njihova stvaralačkog procesa.
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
