Tri dana filmskog programa 18. Vox Feminae Festivala donosi raznoliku selekciju filmova koji se bave temama rodne ravnopravnosti, seksualnosti, ženskog nasljeđa, kao i izazova s kojima se, u današnje doba, žene suočavaju. Tihana Bertek, selektorica i producentica filmskog djela Vox Feminae Festivala, ističe kako je ovogodišnja selekcija filmova namijenjena svima koji odbacuju rodne norme, koji ne žele gledati ekranizirane odnose koji u prvi plan stavljaju patrijarhalno poimanje seksualnosti te svima koji žele na zdravi i otvoreni način pristupiti pitanju seksualnosti, roda i feminizma.


Kratkometražni dokumentarni film Grandmamauntsistercat (2024.), koji je svjetsku premijeru imao na ovogodišnjem Berlinaleu, otvara filmski program 18. Vox Feminae Festivala. Film je osvojio nagradu Teddy za najbolji kratki film koja se dodjeljuje filmovima koji komuniciraju queer teme, potičući više tolerancije, prihvaćanja i solidarnosti u društvu.
Program se nastavlja dokumentarnom retrospektivom Lydia Lunch: The War Is Never Over (2021.). Kao najistaknutija ikona No Wavea u New Yorku kasnih 70-ih, Lydia Lunch je stvarala glazbu i izvodila performanse posvećene potpunom pravu svake žene da se prepusti, traži zadovoljstvo te da podigne glas, baš kao što to čini svaki muškarac. Film prikazuje rad Lydije Lunch kroz prizmu različitih filozofskih tema kojima se bavila kako bi osnažila žene da progovore i prekinu krug nasilja nad ženama diljem svijeta. Film je preporučio i The New York Times riječima: Moćan film. Pokazuje njezine iznimne izvedbene vještine, a istovremeno ističe urban osjećaj za sarkazam, ponekad sugerirajući odgovor No Wave scene.


U petak, 24. svibnja, na programu su četiri filma: eksperimentalni film Valerija (2023.) autorice Sare Jurinčić o vlastitom intimnom susretu s pretkinjama, Geni moje djece (2024.) fotografkinje i redateljice Vladimire Spindler koji istražuje generacijski prijenos talenta i sudbine žena, animirani film Y (2023.) redateljice Matee Kovač u kojem se obrađuje tema seksualnosti, tematizirajući lezbijski odnos kroz umjetničku prizmu te Tiger Stripes (2023.) redateljice Amande Nell Eu koja elemente horora koristi kako bi progovorila o odrastanju i prihvaćanju vlastite seksualnosti.
Jedan filmski blok posvećen je temi migracija, radničkim i ljudskim pravima: od radnica s Filipina koje nerijetko postaju žrtvama trgovine ljudima, do nevidljive radne snage koja omogućuje lagodan život građana i građanki Europe. Za više informacija o filmskom programu posjetite službenu web stranicu festivala.