Predstavljamo vam projekt u nastajanju ‘Arhitekture izvanrednih stanja’, čija je autorica arhitektica Ida Križaj
*Dana 4. srpnja 2014. godine Državna geodetska uprava (DGU) je objavila na svojem Geoportalu DGU digitalnu ortofoto i kartu načinjenu iz digitalnih snimaka u infracrvenom spektru mjerila 1 : 5 000 (DOF 5), za poplavljena područja istočne Slavonije. Karta je nastala aerofotogrametrijskim snimanjem obavljenim 21. svibnja 2014. godine.
Obrazloženje projekta:
Poplave iz svibnja 2014. godine podigle su cijelu zemlju na noge. Ministarstva, Zavodi, strukovne udruge i institucije, aktivirale su se oko sanacije katastrofe. Odabrani pristup sanacije fokusiran je na što brži povratak u stanje prije katastrofe koristeći se prvenstveno metodom ‘faksimila’, kroz mjerilo statističkih podataka koji su uzeti kao prikaz realnosti katastrofe. Vrlo lako se može zaključiti da je cilj buduće stanje prostora i stanovnika zamijeniti ‘prošlim stanjem’.
Postoji mnogo defincija prostornog planiranja. Jedna od najranijih defincija nalazi se u Europskoj povelji o regionalnom/prostornom planiranju (često nazivanoj ‘Torremolinoska povelja’) koju je 1983. prihvatila Europska konferencija ministara nadležnih za prostorno planiranje (CEMAT): “Regionalno/prostorno planiranje je geografski izraz ekonomske, socijalne, kulturne i ekološke politike društva. Ono je istovremeno znanstvena disciplina, administrativna tehnika i politika zamišljena kao interdisciplinarni i globalni pristup usmjeren uravnoteženom regionalnom razvoju i fizičkoj organizaciji prostora prema cjelovitoj strategiji.” (via Wikipedia)
Sama definicija, vrlo precizno ispisana, vidljivo ukazuje na niz rupa u rješavanju problematike sanacije područja pogođenih nekom od katastrofa (ovdje ekološkom, koja povlači za sobom i sve ostale navedene). Sanacija kao takva u sebi niti nema ambiciju dugoročnog rješavanja problema.
Projektom se putem imaginacije i spekulacije ‘moguća budućnost’ (poplave istog i šireg razmjera) prihvaća kao nulto stanje prostora, gdje budućnost postaje glavni alat za promišljanje istog. Rad preispituje mjerilo kuće (ovdje amfibijske) kao jedinke i mjerilo naselja (grada, općine, županije, regije) kroz umnožavanje tih jedinki u stanjima ‘moguće budućnosti’, stvarajući ‘poželjnu budućnost’. Samim time Kroz ‘moguće budućnosti’ pokušava se bolje razumijeti sadašnjost, a ne utopijski stvoriti najbolju fikciju.
Projekt je nastavak rada iz 2005. godine s Masterclassa Flood resistant house, IABR
Više o ostalim projektima arhitektice Ide Križaj pogledajte na stranici idakrizaj.com
