Od 7. srpnja do 30. rujna u Elefsini, jednom od tri grada koji ove godine nose titulu Europske prijestolnice kulture, umjetnik Igor Grubić predstavlja svoje radove na izložbi pod naslovom Elefsina Mon Amour: In Search of the Third Paradise. Uz kratki animirani film Kako se kalio čelik, predstavljen 2019. na Venecijanskom bijenalu, autor donosi i novi rad Mala djela moći (Small Acts of Power) posvećen Eleuzinskom radničkom sindikatu, nekoć jednom od najvećih radničkih sindikata u Grčkoj. Serija fotografija rezultat je participativne akcije koju je umjetnik proveo tijekom svoje rezidencije u Elefsini; kroz simbole i svjedočanstva prati osobna iskustva 14 radnika iz različitih sektora teritorija ujedinjenih univerzalnim alatom rukavica. Kustosica izložbe je Katerina Gregos.
Igor Grubić bavi se fotografijom, filmom i instalacijama, a njegov rad fokusiran je na političke situacije u prošlosti i sadašnjosti, od dubinskih istraživanja sudbine povijesnih spomenika i kolapsa industrije do ispitivanja položaja ranjivih skupina i manjina. Iako utemeljen na dokumentarističkoj tradiciji, Grubićev rad na fotografiji i filmu karakterizira emotivan i empatičan pristup koji je duboko ljudski i često poetičan. Nova fotografska serija Small Acts of Power (2023) usredotočuje se na povijest radničke klase Elefsine i raznoliku radnu snagu i ljudski potencijal koji čini grad. Tijekom svog istraživanja, umjetnik je upoznao radnike u Eleuzininim industrijama i fotografski zabilježio njihove priče u njihovim radnim okruženjima. Tijekom susreta s radnicima različitih generacija, i umirovljenima i aktivnima, umjetnik ih je zamolio da odaberu predmet koji im je bio važan tijekom njihovog produktivnog, radnog vijeka. Fotografije su portreti svakog radnika, iako ih zapravo nema. Umjesto toga, umjetnik se usredotočuje na njihove ruke, s rukavicama ili bez njih – obje su arhetipski simboli ručnog rada. Rezultat je snažna izjava o identitetu radničke klase.
Osim toga, Grubić predstavlja kratkim animiranim filmom Kako se kalio čelik (2019), filmom koji kombinira tehnike animacije, film i fotografiju te je snimljen u devet napuštenih simboličnih hrvatskih tvornica. Otac vodi sina u napuštenu tvornicu u kojoj je nekoć radio. Zgrada je odavno svedena na raspadajući simbol novog sustava. Ipak, prostor će nakratko oživjeti snimljeni prizori radničke solidarnosti, te potaknuti na malu gestu prkosa. Taj simbolički čin pretvorit će se u trenutak katarze i ponovno uspostaviti odnos između oca i sina.
