U dobru životu čisto estetski element ima istaknuto mjesto; ali ako umjetnik nije u stanju potaknuti ljude na dobar život, estetski je element osuđen da se sve više udaljava od zajedničke stvarnosti…
Lewis Mumford, 1922.
Lazzaretto [hrv. lazaret] karantenska je postaja za pomorske putnike. Godine 1377., za vrijeme velike pošasti kuge, Veliko vijeće Dubrovačke Republike donosi odluku objavljenu u tzv. Zelenoj knjizi (Liber viridis) kojom se prvi put u svijetu uvodi karantena kao mjera zaštite stanovništva od unošenja i širenja zaraznih bolesti. Osim karantena na otocima Mrkanu, Bobari i Supetru i lazareta na Dančama, godine 1642. na Pločama u Dubrovniku konačno je izgrađena skupina povezanih zgrada tristo metara udaljenih od zidina grada Dubrovnika prema istoku koje su služile za prihvat ljudi i robe koja je stizala morskim i kopnenim putem. Trideseto ili četrdesetodnevni boravak u ovom pretprostoru grada označavao je pristanak ali ne i dolazak u Grad – boravak u gradu bez kontakta s Gradom.
Kompleks Lazareta na Pločama sastoji se od pet identično organiziranih odjeljenja raščlanjenih u tri dijela – središnja dvorišta i dvije kamene kućice na kat na ulazu i kraju lazareta. Lazareti su omeđeni visokim zidom i vratima na morskoj i kopnenoj strani. Zbog iznimne gospodarske i strateške važnosti Lazareta za Dubrovnik, sklop je tijekom čitavog razdoblja Dubrovačke Republike pa i kasnije redovito održavan iz državnih sredstava. Kao karantena Lazaret je služio sve do XIX stoljeća, a od pada Republike 1808. godine za nestabilna i nepredvidljiva vremena često je mijenjana njegova namjena – od konjušnice, klaonice i tržnice, do skladišta. Tridesetih godina prošloga stoljeća ozbiljno se razmatra izgradnja velikog hotela na mjestu Lazareta dok usporedno jača svijest o kulturnoj, povijesnoj i arhitektonskoj vrijednosti Lazareta i javno protivljenje neronskim* projektima pregradnje Lazareta u hotel (Baće i Viđen, 2013).
U razdoblju između dviju obnova 1969. i 2013. godine prevladava ideja o multifunkcionalnom, društvenom, kulturnom i turističko-ugostiteljskom korištenju Lazareta. Godine 1989. simbolički započinje s djelovanjem i korištenjem prostora Lazareta nezavisna umjetnička inicijativa Art radionica Lazareti [ARL] u okviru tadašnjeg Omladinskog kulturnog centra Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Tijekom ljeta 1989. i 1990. realiziraju se prve akcije, performansi, instalacije u javnim prostorima Dubrovnika koje nose naziv Art radionica Lazareti. Umjetnici Slaven Tolj, Marojica Mitrović i Božidar Jurjević godine 1990. izvode akciju Pustinja slobode kojom su se izdvojili iz godišnje izložbe dubrovačkog HDLU-a na lokalnoj likovnoj sceni i u predvorju Umjetničke galerije Dubrovnik intervenirali instalacijom izgorjelih stabala iz okolnih dubrava sa zajedničkim programskim tekstom koji upućuje na stvarnost dubrovnika pogođenog velikim šumskim požarima i nadolazećim ratom koju su izložba HDLU-a i dubrovački kulturni svijet odlučno ignorirali. Službeno se ARL upisuje u registar udruga 1994. kako bi 2000. s Gradom Dubrovnikom potpisali dugoročni ugovor o korištenju prostora VIII, IX, i X lađe u Lazaretima do 2025. zajedno s Udrugom DEŠA Dubrovnik, Studentskim teatrom Lero i Klubom Lazareti. Povećanjem broja organizacija koje djeluju u Lazaretima i obogaćivanjem njihovih programa, taj je prostor neslužbeno prerastao u jedan od najvećih i najvažnijih društveno-kulturnih centara [DKC] u Hrvatskoj koji godišnje broji više od 24 000 posjetitelja i sudionika (Žuvela et al, 2020). ARL, DEŠA i Lero zajedno su s Audiovizualnim centrom Dubrovnik i Udrugom za promicanje kulture Luža osnovali organizacijski neformalnu, ali kroz korištenje prostora u Lazaretima integriranu Platformu za Lazarete kroz koju se promišlja suradnja i donose odluke vezane za zajednički prostor i zajedničko djelovanje. Na razini grada je Gradsko vijeće 2016. donijelo Plan upravljanja spomeničkim kompleksom Lazareti koji sadrži smjernice za uspostavljanje DKC-a na načelima sudioničkog upravljanja koje pretpostavlja suradnju postojećih korisnika s predstavnicima gradske administracije via javnog trgovačkog društva Dubrovačka baština d.o.o. koje de jure upravlja kompleksom Lazareta. U konačnici je rezultat mješavine odozdo i odozgo pristupa sudioničkom upravljanju Lazaretom zanimljiv društveni eksperiment ispoljavanja administrativnih i civilnih težnji. Vizija Platforme za Lazarete uspostava je horizontalno integriranog i programski povezanog DKC-a koji svoj temelj i djelovanje zasniva na prepoznavanju i afirmaciji potreba zajednice. Istraživački projekt Mjesto zajednice – razvoj društveno-kulturnog centra Lazareti, reliziran 2019 – 2020, sufinanciran kroz sredstva ESF-a (poziv Kultura u centru) svojim se istraživačkim dijelom bavio se upravo prijeporima, suradnjom svih investiranih u kompleks Lazareta i mogućnostima daljneg djelovanja i razvoja Lazareta kao DKC-a temeljenog na sudioničkom upravljanju i potrebama zajednice. O ishodu i sudbini Lazareta na kraju će odlučiti vrijeme, potencijal postizanja kompromisa, ali i volja publike, tj. kapaciteti (samo)ostvarene zajednice.
ARL se samostalno koristi prostorom Galerije Otok koja se prostire u dvije kućice na ulaznom trgu u Lazaretima veličine 38 m2 + 37 m2; te sa 140 m2 tlocrtne površine polivalentnog prostora X lađe koji se prilagođava različitim aktivnostima i događajima – od većih izložbi i izložbi instalacijskog tipa, preko kazališnih i plesnih predstava, do konferencija, razgovora, promocija itd.
Godišnji program ARL podijeljen je u dvije jezgre – umjetničke programe Galerija Otok, Scena karantena, Grad je mrtav. Živio Grad!, Artists-in-residence, Književnost u Lazaretima te programa Participacija / Protuotrov koji se odnosi na raznovrsne aktivnosti koje uključuju i razvijaju potencijale zajednice.
Program Galerije Otok usmjeren je suvremenim vizualnim umjetničkim praksama i sastoji se od cjelogodišnjeg ciklusa samostalnih i grupnih izložbi, instalacija u prostoru, pripreme i tiska publikacija za ciklus Knjige umjetnika ARL, umjetničkih rezidencijalnih boravaka i drugih javnih aktivnosti. S više od 500 samostalnih izložbi domaćih i stranih autora i više od 60 grupnih koncepcijskih i tematskih izložbi, Galerija Otok istaknula se kao važna lokalna i regionalna kulturna institucija s reputacijom nezaobilazne destinacije.
Suživot sa životom izložba je majstorskih crteža Svena Klobučara koja se mogla posjetiti u Galeriji Otok od 6. do 28. srpnja ove godine. “Smrt je okosnica umjetničke prakse Svena Klobučara”, piše Rozana Vojvoda, a “nedavna izložba Jagorova šuma predstavila je šumu strave i užasa, zajednički ambijent za mrtvace, samoubojice, luđake i druge stanovnike umjetnikovog fiktivnog svijeta”. Crteži impresivnih dimenzija izvedeni i oblikovani bezbrojnim gustim potezima podržanih tekstovima prisutnim na crtežima izazivaju kod promatrača tjeskobu povezanu s pretpostavkom o iscrpnoj i mukotrpnoj izvedbi istih. Iako se strah od smrti nameće kao najočitiji motiv, J. J. Rousseau tvrdi kako se čovjek ne može bojati smrti jer ju ne može spoznati, već se boji boli – psihološke boli od zamukle strasti. Jagorova šuma i facijalne ekspresije i grimase izobličenih likova reprezentacije su straha i podsjećaju na interpretacije noćnih mora kao i lik Vojčeka – usamljenog samoubojice koji se svaku noć želi iznova ubiti. Dok je “suživot sa životom” kao i “suživot sa smrću” gotovo apsurdna postavka, oslanja se na različita promišljanja o svakodnevnim iskustvima deluzija snova i buđenjima svijesti.
Svake noći, kad odem spavati, umrem. I iduće jutro, kad se probudim, ponovno se rađam.
– Mahatma Gandhi
Postsezona, izložba akrila na platnima slikarice Josipe Krolo održana u prostoru lađe X od 27. srpnja do 22. kolovoza preklapala se, iako samo na jedan dan, s izložbom Svena Klobučara u Galeriji Otok te posjetioca odvodi u jedno sasvim drugačije bestežinsko stanje meditativnog sna. Ograničena koloristička paleta i izrazit intenzitet svijetlosti podsjeća na pop-art radove Davida Hockneyja, ali statične, tihe i bez protagonista, ili na Novi američki realizam i radove Edwarda Hoppera, ali ispražnjene dubine. Slike iako prividno prazne, nisu ispražnjene značenjem, ili riječima kustosice Jelene Tamindžije Donnart, slike prikazuju Augéova nemjesta, naglu postsezonsku prazninu, zatečenost, umor i izdah mediteranskog čovjeka koji gubi svoje mjesto u prostoru i vremenu i koji tokom turističke sezone postaje tek rekviziter na pozornici kazališta. Slikarica efektom svijetlih boja pobuđuje nostalgičnost za minulim vremenima ambicioznih zajednica i podsjeća na naslijeđenu besadržajnost.
Osim vizualnih umjetnosti, do 2006. godine organizirani Festival suvremenih izvedbenih umjetnosti Festival Karantena sazrio je u kontinuirani godišnji izvedbeni program Scena Karantena s osnovnim ciljem poticanja suvremenog izvedbenog stvaralaštva i razmjene suvremenih izvedbenih produkcija iz područja kazališta i plesa. Ove su godine u sklopu programa nastupali mladi dubrovački bend i umjetnički kolektiv SFT s dokumentarnim filmom Uspon i pad SFT-a, plesna predstava figure, figure u produkciji Studija za suvremeni ples, koreografiji Martine Tomić, dramaturgiji Ivane Đula i izvedbi Dine Ekštajn, Ide Jolić i Ane Mrak, Umjetnička organizacija Punctum i KunstTeatar s predstavom Sloboština Barbie, organizacije Malo sutra i Domino s rezidencijalnim boravkom Brune Isakovića i plesnom predstavom Heroes (izvedena u Kazalištu Marina Družića), kazališna predstava Pobuna Sold Out / Ljubavnice prema tekstu nobelovke Elfride Jelinek, u režiji Senke Bulić, izvedbi Beti Lučić i produkciji Kazališta Hotel Bulić te plesna predstava Monomit Umjetničke organizacije Škvadra, za koju koreografiju potpisuje Marta Habulin, glazbu Branimir Norac, a izvode Eva Kocić i Gendis Putri Kartini. Tijekom srpnja realiziran je dvotjedni plesni intenzivni trening Conteporary Performace Pracitces, tijekom kojeg četrnaest međunarodnih sudionika okupilo u Dubrovniku kako bi treniralo s majstorima učiteljima iz dva svjetski poznata ansambla: Ellen Lauren (SITI Company, SAD + SCOT/Suzuki Company iz Toge, Japan) i Claudijom De Serpa Soares (Sasha Waltz & Gosti, Njemačka). Osim njih u rezidencijalnom boravku bila je i Umjetnička organizacija Kik Melone koja je radila na projektu Najtužnija Metoda. Ikad. – Izvedbeni krajolici niskog potencijala i visokog rizika.
Disperzija aktivnosti ARL u javne prostore Dubrovnika objedinjene u programu pokrenutom 2014. godine Grad je mrtav. Živio Grad! pobuđena je ekspanzijom turističke komodifikacije javnog života grada, svojevrsnom muzealizacijom Dubrovnika i posljedičnom konzervacijom i spektakularizacijom još uvijek žive kulturne baštine u svrhu turističke valorizacije. ARL programom ispituje revitalizacijske potencijale umjetnosti u javnim prostorima grada putem umjetničkih intervencija u i o javnim gradskim prostorima, istraživačkih i dokumentacijskih umjetničkih projekata, akcija, performansa i izvedbi u javnim prostorima.
LandEscape prezentacija projekta Slušaj šume! i projekcija filma DocumenTree umjetnika Azre Svedružić i Demirela Pašalića održana u Art radionici Lazareti 10. ožujka otvorena je razgovorom o pejzažu, o devastacijom novostvorenim vizurama, o pejzažu ravnodušnosti, o pejzažu budućnosti, i o mogućnostima djelovanja u zaštiti ekosustava. Polazeći od zanimanja za iskustva i mišljenja građana Dubrovnika i okolice, probleme i antagonizme grada, pozitivne i negativne primjere interakcije sa svijetom prirode, u novu će izložbu, za koju su fotografije snimali u Dubrovniku, ugraditi iskustva, mišljenja i stavove stanovnika i sugovornika iz Dubrovnika. Sami koncept i ideja izvedbe u prostorima ARL podsjeća na inicijalni performans Pustinja slobode umjetnika Slavena Tolja, Marojice Mitrovića i Božidara Jurjevića čineći puni krug djelovanja i simbolizirajući ekološki spiritus ARL – uvođenje organskih formi unutar urbanog tkiva koji potiskuje prirodu i prirodne elemente. Izložba LandEscape otvorena je 5. listopada i u prostoru Lađe X ARL predstavila je fotografije snimljene za vrijeme rezidencije – na izložbi se može vidjeti sedamdestak fotografija stabala i krajolika Dubrovnika i okolice u različitim formatima i okvirima koji evociraju nostalgičnost za sadašnjosti ovih krajolika koja je već njihova prošlost.
Ciklusi radionica poput radionice izrade kolaža i kolažiranja pod vodstvom Ivone Vlašić koja se održavala svake srijede u 18 sati ili radionice pletenja pod vodstvom Zdravke Kulaš svakog petka u 17 sati od travnja do lipnja ove godine, javnih razgovora poput prezentacije, projekcije i razgovora o prirodi i stablima u Gradu s umjetnicima Azrom Svedružić i Demirelom Pašalić 10. ožujka, književnih razgovora poput razgovora s nagrađivanim malteškim umjetnikom, piscem i pjesnikom Matthewom Schembrijem kojeg je vodio urednik i pokretač projekta Ulysses’ Shelter Ivan Sršen 13. ožujka, filmskih projekcija poput premijere dokumentarnog filma Uspon i pad SFT-a ostvarenog u suradnji benda SFT, Studentskog tetra Lero, ARL i Audiovizualnog centra Dubrovnik održane 24. travnja, glazbenih koncerata poput koncerta Mimika Orchestra održanog 1. svibnja na pozornici u Lazaretima, društvenih programa poput sajma i izložbe Record Store Day 2023 održanih 22. travnja u suradnji udruge DU 33/45 i ARL, i slične suradničke aktivnosti primjeri su brojnih društveno-umjetničkih programa s predznakom participacije i sudjelovanja umjetnika, kulturne zajednice i građana u organizaciji ARL koji se kontinuirano realiziraju pod zajedničkim nazivnikom krovnog programa Participacija / Protuotrov.
ARL se već skoro punih 35 godina kritički bavi diskursom suvremene umjetnosti s aktualnim političkim, socijalnim, ekonomskim, globalnim i lokalnim prilikama koje se manifestiraju u gradu Dubrovniku organizacijom cjelogodišnjih programa i svakodnevnih aktivnosti koje kao primarni cilj postavljaju razvoj suvremene umjetničke scene, nezavisne kulture i civilnog društva. Recentna povijest kompleksa Lazareti pokazala je kako institucionalna promišljanja o funkcionalnoj namjeni i prikladnom sadržaju nisu polučila doličnim rezultatima, ali i kako su spontani korisnici – neprofitne kulturne udruge – u vakuumskom međurazdoblju predraća i 1990-ih pronašli trofejnu namjenu kompleksa koji bi uz redovita ulaganja i senzibilitet gradskih struktura mogao postati iznimno društveno-kulturno središte Dubrovačkog, pa i šireg područja.
* Lujo Vojnović 1937. godine prvi se javno protivi izgradnji hotela na mjestu Lazareta tekstom Vivisekcija Dubrovnika u tjedniku Javnost u kojem zagovaratelje izgradnje hotela naziva “neronima i vivisektorima” (Baće i Viđen, 2013).
Literatura
Baće A i Viđen I (2013). Lazareti na Pločama od pada Dubrovačke Republike do danas (1808. – 2013.). Prostor 2[46] 21[2013] 326-339.
Žuvela A, Kardov K, Marčinko P i Klasić A (2020). Lazareti prijepora / Lazareti suradnje / Mjesto zajednice. Dubrovnik: ARL. Dostupno na: mjesto.zajednice.arl.hr/hr/platforma-za-lazarete/pdf-prirucnik
Autor: Zvonimir Duka / tekstove ovog autora potražite na linku
Ovaj tekst nastao je na temelju opširnih podataka internetskog portala udruge Art radionica Lazareti [arl.hr] na kojem se mogu pratiti predviđena ili se osvrnuti na prethodna događanja u organizaciji ARL-a, posjete izložbi Suživot sa životom Svena Klobučara i otvorenju izložbe Postsezona Josipe Krolo, pratećih preglednih letaka te razgovora s voditeljicom ARL-a, Srđanom Cvijetić.
Zahvaljujemo Srđani Cvijetić i Art radionici Lazareti na ustupljenim vizualnim materijalima.
