Sav ovaj promet preko zida udaljio ga je daleko od neutralne zone.
Brian O’Doherty, 1976.
Konvencionalne galerije i muzeji snažne su institucije koje uvjetuju modalitete i strukturu općeg odnosa spram umjetnosti, dok su alternativni izložbeni prostori oni koji teže provokaciji i subverziji pozivajući nas često u neobične prostorne kontekste. U ovom slučaju radi se o ne-više-tako-neobičnom skvotu u napuštenom prostoru veledrogerije Medika u Pierottijevoj ulici 11, gdje su mnogi od nas proveli dobar dio svoje mladosti.
Galerija Siva alternativni je izložbeni prostor i projekt autonomnog kulturnog centra Attack. Program galerije prilagođen je izložbama i rezidencijama autora koji nemaju prilike ili odbijaju izlagati u institucionaliziranim galerijama i/ili pokazuju interes i želju za ovom vrstom kreativnog izražavanja pa su im potrebni edukacija, prostor, podrška i sredstva za realizaciju. U Europi korijeni alternativnih izložbenih prostora proizlaze iz prkosnih strategija samopromocije Gustava Courbeta koji je još davne 1855. godine, frustriran odbijenicom Svjetske izložbe u Parizu Exposition Universelle, organizirao vlastitu anti-izložbu Paviljon Realizma u prostoru odmah uz Champ de Mars, inspirirajući time i kasniji Salon des Refusés ili Salon otpisanih, dok se zamah urbanih okupacija ili skvotiranja od 1970-ih naovamo veže uz pariški ustanak u svibnju 1968. i praktični utjecaj koji su ideje Situacionističke internacionale imale na disrupciju klasnih odnosa moći projiciranih u urbanom okolišu.
Iako šarena priča o Attacku započinje još 1997., za dio o Galeriji Siva važna nam je 2008. godina kada Attack s ekipom iz DHP kolektiva ilegalno zauzima i započinje stihijsku obnovu pojedinih prostora napuštene tvornice Medika u centru grada Zagreba. Te kasne 1990-e i rane 2000-e iznjedrile su u Zagrebu brojne organizacije alternativne kulture i pokrenule beskompromisne borbe za prostorima. U to klaustrofobično post-ratno vrijeme, dok su se još uvijek mrvile fasade stambenih blokova, nedostajalo je galerijskih i prostora namijenjenih za umjetnost, kulturu i sudjelovanje mlađe populacije, koja je svjedočila ovom brutalnom periodu izlaganja razarajućoj vojnoj moći, periodu političke korupcije i ideološki pristranom institucionalnom perpetuiranju državnih kulturnih vrijednosti. U takvim okolnostima probudila se i politička svijest o grupama, skupinama, klasama i kulturama koje su bivale marginalizirane i isključene iz svijeta mainstream umjetnosti. Na sreću ili pukom slučajnošću, u novom mileniju počele su se ipak otvarati mogućnosti i preklapati predizborne kampanje i javni natječaji sa stremljenjima ove nove generacije courbetijanaca odraslih na učini-sam principu. Nakon nebrojnih sastanaka s tadašnjim gradonačelnikom Milanom Bandićem, 28. prosinca 2008. Attack je prihvatio ponuđeni ugovor čime je korištenje prostorom Medike dobilo legalni status. Od tada je Attack u novom prostoru utvrdio svoju ulogu društvenog inkubatora te su se unutar Attacka pojavili i neki novi projekti, kao što su Filmski studio, Hacklab01, Infoshop knjižnica Pippilotta, Klub Attack, Galerija Siva, FAKI, Ohoho festival i Attackova tvornica.
Galerija Siva s djelovanjem započinje 30. ožujka 2012. s tadašnjim voditeljima Ivanom Mrkocijem i Goranom Rakićem. To je bila jedna od prvih urbanih nezavisnih galerija u gradu Zagrebu i Hrvatskoj. Program galerije usmjeren je bio prvenstveno na prezentiranje likovnih pravaca usko vezanih uz urbane supkulture, s posebnim naglaskom na aerosol umjetnost i srodne likovne izričaje. No, kako bi javnosti omogućili bolje upoznavanje s urbanim likovnim pravcima, u sklopu projekta Sive organiziraju se radionice i tribine vezane uz urbanu likovnu kulturu i ostale aktualnosti na supkulturnoj likovnoj sceni.
Galerija Siva danas je bijela i tiha prostorija namijenjena optimalnom iskustvu izloženih radova. Ovakvi se prostori javljaju u Njemačkoj 1930-ih godina s pokretom Bauhaus i bijelim dekorom prodavaonice u muzeju MoMA u New Yorku 1939., kako ništa ne bi omelo fokus promatrača s umjetnine – bijel, čist i artificijelan, prostor se predaje estetici. Diskretni stolić s biltenima izložbi, plakatima, posterima ili promo materijalima jedini je komad namještaja u prostoru u kojem i obična pepeljara postaje svojevrsnim artefaktom. Ideja je međutim jednostavna i izravna – bijeli se zid lako održava čistim i potencijalno postaje platnom, tj. nudi umjetnicima izbor interveniranja direktno na zid umjesto postavljanja gotovih slika. Na zanimljiv je način ovako konstituiran prostor galerije iskoristio zagrebački anonimni grafiti umjetnik Nebitno interaktivnom izložbom Slobodno koja je održana u jeku pandemije 2020. godine. U prazan galerijski prostor autor je intervenirao jednostavnim natpisom “Slobodno.” te na stolu ostavio lateks rukavice i crni sprej pozivajući svakog posjetitelja da na zidovima ostavi svoj trag. Posjet izložbi u vrijeme nametnutih restrikcija i društvenog distanciranja postalo je tako jedno kolektivno i oslobađajuće iskustvo.
Program Galerije Siva šturo se dijeli na edukacijski, izložbeni i produkcijski ili rezidencijalni. Cilj programa Sive afirmacija je umjetnika koji stvaraju u različitim medijima i koji, kako smo već naveli, nemaju prilike ili odbijaju izlagati u institucionaliziranim galerijama. Kao i kod većine alternativnih izložbenih prostora, Siva je također organizirana od strane kolektiva umjetnika fokusiranih na grafiti i punk supkulturnu scenu koja se vremenom i kroz praksu otvorila konceptualnoj umjetnosti, elektronskim medijima, raznolikosti i performativnoj umjetnosti. Danas Sivu vode Sanja Burlović, Mario Miličić aka Mane Mei, Maja Benić, Marko Dajak, i Greta Mohr Pavlin. Anuitetni program Galerije organizira se javnim natječajima ili otvorenim pozivima, ali i situacijski – spontanim upoznavanjem s umjetnicima i pozivom na izlaganje svojih radova, dok se redovita emergencija inovacija razvija problemski i oportuno. Aktivnosti Galerije Siva dio su programa AKC-a, koji je financijski podržan sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba – Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo te Zaklade Kultura nova. Iako je budžet Sive ograničen i ne uključuje honorare umjetnicima, pokriva putne i produkcijske troškove s omogućenim smještajem u ovom kreativnom vrelu skvota Medika, medijske i marketinške promocije, izrade promotivnih materijala, dokumentiranje izložbe te osiguravanje svih tehničkih uvjeta i podmirivanje troškova potrebnih za tehničku realizaciju izložbe.
Centralno dvorište Medike koje vodi do ostalih prostora značajno je kulturno mjesto koje se definitivno ističe u svojoj neposrednoj okolini, okruženo Rudarsko-geološko-naftnim fakultetom, Zavodom za zdravstveno osiguranje i luksuznim hotelom The Westin Zagreb. Dvorište služi kao mjesto okupljanja tokom različitih događanja i nudi posjetiteljima priliku za stotine dnevnih interakcija s umjetnicima, aktivistima i kreativcima uključenima ili zainteresiranima za djelovanje kolektiva koji nastanjuju prostore Medike. Galerija Siva neodvojiva je od ovog cijelog prostora i atmosfere. Principijelno se radi o eksperimentalnom pothvatu koji traži inovativne mogućnosti i koji je u svojoj povijesti inicirao brojne pionirske projekte u zajednici. AKC Attack je iznimno iskusna organizacija koja je uvelike pripomogla regeneraciji zagrebačkog središta kroz umjetničke prakse, postavljajući istovremeno temelje suvremene izvaninstitucionalne samoorganizacije u zemlji i regiji.
Neovisnom i horizontalnom pristupu upravljanju udruge i prostorom, međutim, ne manjkaju praktični problemi. Gorući problem Galerije Siva koji bi mogao odrediti i nastavak rada galerije tehničke je prirode i odnosi se na urušavanje krova. Zahtjev za obnovu krova predan je Gradskom stambenom komunalnom gospodarstvu, no zasad je situacija i dalje nepromijenjena i ostaje neizvjesna. Trenutno instalirana skela podupire oronuli strop galerije oštećen od potresa 2020. godine i atmosferske vlage. Osim toga, problem s ostvarivanjem minimalnih tehničkih uvjeta za rad kluba, bivše pizzerije i sl. i dalje ostaje neriješen zbog manjka odlučnosti u surješavanju problema od strane Grada kao vlasnika prostora. Ipak, aktivnosti Galerije nastavljaju usprkos svim nedaćama, što svjedoči entuzijazmu i proaktivnosti članova udruge. Godišnje se u Sivoj održi otprilike 15 do 20 izložbi, a značaj i inovativnost istih najbolje ilustriraju, osim spomenute izložbe autora Nebitno, izložbe poput Gerascophobia poznatog zagrebačkog street art umjetnika Lonca iz 2019. godine u kojoj je autor sprej i zid zamijenio papirom i olovkom u seriji linearnih ilustracija koje prikazuju opsesivan strah od starenja.
Godine 2016. mladi umjetnik s beogradskom adresom Vanja Vikalo aka Linnch održao je samostalnu izložbu Third Eye Crying u sklopu rezidencijalnog programa Galerije, u kojoj serijama digitalnih ilustracija rađenih tehnikom sitotiska i oslikanim muralima ilustrira moralnu proždrljivost ekstremnog kapitalizma, koristeći se crnim humorom pri kreiranju svojevrsnog karnevalskog doživljaja izložbe.
Zagrebački grafiti umjetnik Kexer u lipnju je sa svojom izložbom diorami Graffiti u minijaturama posjetitelje uronio u mentalnu mapu grada jednog uličnog umjetnika. Tehnikom izrade diorami, tj. uprizorenjem uličnih segmenata stvarnih i fiktivnih lokacija grada Zagreba u obliku modela u mjerilu 1:35, autor je prikazao poetičnost često zanemarenih i derutnih lokacija zagađenih otpadom i nemarom, koje godinama privlače grafitere. Autor svojim dioramama podsjeća da se ljepota, za razliku od puke dekoracije, ističe, zbog čega i ružni ili oskvrnjeni objekti mogu biti au pair lijepim.
Od stranih autora valja spomenuti prošlogodišnju izložbu Zagrebob autora BOB 59 koji je na rezidenciju u Sivu došao iz Lilla u Francuskoj. Kroz svoje radove u tehnikama crteža i ilustracija autor je povukao paralelu između grafita i srednjovjekovne povijesti Zagreba koju je istražio za vrijeme trajanja rezidencije.
Češki umjetnik Jan Glin prošle je godine u sklopu rezidencije predstavio tzv. moniker kulturu i freighthopping ili putovanje uskakanjem (švercanjem, op.a.) na teretnim vlakovima izložbom Pigeons & markals, koja je također posveta legendarnim vagonima Transcereales koji prevoze žito iz balkanskih nizina u luke u sjevernoj Italiji. Fotografije vlakova, vagona, grafita, golubova i europskih pejzaža s dnevničkim zapisima, instalacija od žita i intervencija na zidu Galerije na romantičan su način opjevale “magiju skrivenu u rđi” i “misli dječaka koji je izgubio svoju dušu na ranžirnom kolodvoru”.
Alternativne galerije i DIY prostori živa su mjesta oblikovana umjetnošću u kojima se izgrađuju društvene veze, izmjenjuju priče i iskustva te mjesta u kojima se emocionalni aspekti umjetnosti mogu doživjeti u komunalnim okolnostima, bilo da se radi o uživanju u glazbi, muralima, skulpturama, ilustracijama ili čašici razgovora. Ovi prostori nude suvremenim umjetnicima nove mogućnosti koje ultimativno rezultiraju glasnim dijalozima i živahnom dinamikom između umjetnika i kulturnih institucija, a mandat ljubitelja umjetnosti izlaganje je čitavom spektru ovoga polja, od Klovićevih dvora do prenamijenjenih brownfield prostora.
***
Ovaj je tekst nastao na temelju arhivskih podataka Galerije Siva, podataka iz monografije Naša priča: 15 godina ATTACK!-a, u uredništvu Svena Cveka, Borisa Koromana, Sunčice Remenar i Sanje Burlović, te razgovora s voditeljima Galerije Siva, Sanjom Burlović i Mariom Miličićem. Ovim se putem zahvaljujemo Sanji i Mariju na razgovoru i ustupljenim vizualnim materijalima. Aktivnosti Galerije Siva možete pratiti na službenoj web stranici te i Facebook i Instagram profilima.
Autor: Zvonimir Duka / tekstove ovog autora potražite na linku
Tekst je dio projekta “Dijalozi u galerijama / Introspekcije galerijskog” sufinanciranog sredstvima Turističke zajednice grada Zagreba i Ministarstva kulture i medija RH
