Riječ selfie, od kada ju je krajem 2013. godine Oxford English Dictionary proglasio riječju godine, te sama radnja koju objašnjava, već nam lagano izlaze na uši i polako postaju paradigma površnosti i banalnosti navika i karakteristika vremena u kojem živimo.
Opsesivno dokumentiranje samog sebe, i objavljivanje takvih fotografija na društvenim mrežama u neograničenim količinama, potpuno briše naznake i kontekst riječi Autoportret. Portretiranje samog sebe od antičkih je vremena bio segment autorskog izražavanja kroz koje su se umjetnici samo-evaluirali, bavili vlastitom osobom i osobinama ili se, naravno, samo-obožavali. Mnogi će umjetnici i teoretičari potvrditi da je kontekst autoportreta, kakvog smo ga poznavali do pojave selfija, bila stvar propitivanja kontinuiteta života, samog sebe, vlastitog tijela, postojanja, smrtnosti, osobnosti te ne neki način samim umjetnicima i autorima omogućavalo bezvremenost. Različiti autori kroz povijest umjetnosti na raznolike su načine portretirali sami sebe, a mi se danas fokusiramo na niz fotografa i vizualnih umjetnika čiji su autoportreti, nastali uglavnom kroz 20. stoljeće, precizan dokument njihove osobnosti, sadržavaju karakter njihova umjetnička izričaja te energijom i kvalitetom samih fotografija jasno svjedoče o bezvremenskoj snazi foto dokumentiranja svoje osobnosti.
Kako su dekade, čak i stoljeće prije selfija izgledali autoporterti pogledajte u nastavku. Među crno-bijelim autoportretima pronaći ćete analogne selfije Stanleya Kubricka, Leeja Friedlandera, Vivien Maier, Annie Liebovitz, Richarda Avedona, Diane Arbus, Sally Mann, Irvinga Penna i mnogih drugih.
Portretiranje samog sebe od antičkih je vremena bio segment autorskog izražavanja kroz koje su se umjetnici samo-evaluirali, bavili vlastitom osobom i osobinama ili se, naravno, samo-obožavali. Mnogi će umjetnici i teoretičari potvrditi da je kontekst autoportreta, kakvog smo ga poznavali do pojave selfija, bila stvar propitivanja kontinuiteta života, samog sebe, vlastitog tijela, postojanja, smrtnosti, osobnosti te ne neki način samim umjetnicima i autorima omogućavalo bezvremenost. Različiti autori kroz povijest umjetnosti na raznolike su načine portretirali sami sebe, a mi se danas fokusiramo na niz fotografa i vizualnih umjetnika čiji su autoportreti, nastali uglavnom kroz 20. stoljeće, precizan dokument njihove osobnosti, sadržavaju karakter njihova umjetnička izričaja te energijom i kvalitetom samih fotografija jasno svjedoče o bezvremenskoj snazi foto dokumentiranja svoje osobnosti.
Fotografije via theredlist.com
*Portal Vizkultura.hr i članci objavljeni pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirani su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije



















