Malo je stvari iz arhitektonske struke danas na koje kao arhitekti možemo biti ponosni. Gurnuti na margine ikakve važnosti, arhitekti danas u nekoj široj percepciji značaja u društvu igraju tek nekoliko minornih uloga od kojih gotovo niti jedna nije posebno društveno relevantna. Pod neizbježnim kompleksima nekih minulih vremena, kada su držali tabore socijalne važnosti, arhitekti sve češće grcaju da se izvuku iz konteksta gdje ih mediji i društvo isključivo i jedino trpaju u kompu s politikom, legalizacijama i ilegalom, nužnim (zlom) za dobivanje građevinske dozvole, namještenim natječajima, lošim projektima, krupnim kapitalom, sukobima i sukobićima interesa ili s one dijametralno suprotne strane, gdje ih poistovjećuju s shabby chic dnevnim boravcima, celebrity dekoraterima, konfekcijskim štancanjem nemaštovitih copy-paste barova i restorana ili visokim sjajem pretjerano skupih i vizualno sablasnih interijera za nouveau riche klijente.
Tek nekoliko stvari izbrojanih na prstićima jedne ili dvije ruke, na koje pak kao arhitektonska struka zbilja možemo biti ponosni su; pod jedan arhitektonski odvažne, inovativne, senzacionalne i(li) izuzetne arhitektonske realizacije svjetskog ranga i kvalitete, pod dva tradicionalne, važne i relevantne strukovne nagrade, koje će ranije spomenuti projekti zaslužiti, te pod tri pod ponekad uspješno provedeni, nenamješteni i kasnije realizirani arhitektonski natječaji. I prvih i drugih i trećih primjera je na ovim prostorima nažalost izuzetno malo, i zato ih treba čuvati ko kap vode na dlanu.
Primjer koji, vjerovali ili ne, zadovoljava sva ova tri kriterija – povijest konteksta uspješnog natječajnog projekta, neospornu arhitektonsku izvrsnost prepoznatu izvan granica Hrvatske te sijaset strukovno relevantnih nagrada, jest Gradska knjižnica u Labinu – odličan projekt čiju realizaciju autorski potpisuju Ivana Žalac, Margita Grubiša, Damir Gamulin i Igor Presečan.
Riječ je o projektu koji je izveden 2013. godine kao prva faza prvonagrađenog rada na Arhitektonskom natječaju za idejno rješenje gradske knjižnice i multimedijalnog kulturnog centra na lokaciji bivšeg rudarskog kompleksa ‘Pijacal’ u Labinu iz 2007. godine.
Ono što je uslijedilo nakon realizacije jest niz nagrada, kojima se može pohvaliti malo koji projekt suvremene hrvatske arhitekture od dvijetisućitih na ovamo; Nagrada Bernardo Bernardi Udruženja hrvatskih arhitekata, potom nagrada Vladimir Nazor Ministarstva kulture RH za arhitekturu, nagrada Icograda Exellence Award Hrvatskog dizajnerskog društva dodijeljena na Izložbi hrvatskog dizajna 1314, nominacija za najvažniju europsku nagradu za arhitekturu Mies van der Rohe, nominacija za Grand Prix nagradu zagrebačkog Salona arhitekture te međunarodnu arhitektonsku nagradu Piranesi Award, naslovnica časopisa Orisa i još nebrojeno mnogo publikacija i objava. Sve ovo, činjenično i neosporno, svrstava Knjižnicu u Labinu na listu najvažnijih projekata suvremene hrvatske arhitekture. Odvažan i autorski cjelovito proveden projekt, djelo vještog i hvalevrijednog spoja arhitekture i dizajna, dobio je salve pljeska struke i trebao je biti samo prvi dio cjelovitog rješenja obnove i prenamjene bivšeg rudarskog kompleksa, promišljenog kroz natječajni rad.
No, čini se da će priča ostati na ovom “trebalo je…” i biti zamazana i moguće upropaštena scenarijem koji djeluje tako tipično hrvatski, pogrešan i loš, i sve ovo napisano u uvodu čini legitimnim. Čini se da će se, ako ćemo vjerovati novinskim natpisima i reakcijama samih autora, daljnja realizacija projekta Pjacala obuhvaćenog natječajem raditi po nekom sasvim drugom projektu, koji s provedenim (i plaćenim) natječajem, ovim autorima i njihovom djelu te ustaljenom procedurom nema baš nikakve veze.
Naime spomenuti arhitekti koji stoje iza projekta nagrađivane knjižnice, su nedavno lokalnim Društvima arhitekata širom hrvatske te strukovnim organizacijama Udruženja hrvatskih arhitekata i Hrvatskoj komori arhitekata poslali “Apel za zaštitu natječaja” kojeg potpisuju kao autori knjižnice u Labinu (arhitekti Žalac, Grubiša i Presečan te dizajner Gamulin), zabrinuti zbog nastale situacije. Ako je suditi po njihovom upućenom pismu, arhitekti upozoravaju na povredu svojih prava zbog nepoštivanja institucije natječaja te, sa svrhom zaštite kulturnog dobra od potencijalne devastacije u gradu Labinu koje se, kako navode “protivno svrsi (ili propisanoj proceduri) javnih natječaja pokušava provesti”. U svom uvodnom apel pismu nastavljaju; “smatramo da nam je etička i profesionalna dužnost reagirati i obavijestiti o tome kolege i nadležne institucije. Od lokalnih strukovnih udruženja i Komore očekujemo reakciju prvenstveno radi sprečavanja ove potencijalne devastacije, ali i u u cilju zaštite svih arhitekata Republike Hrvatske u sličnim situacijama.”
Njihov Apel prenijela su neka od Društava arhitekata i pojedini mediji, osobito je opsežan i izjavama potkrepljen članak na Novom listu kojeg možete pročitati OVDJE, a službene i javne reakcije Udruženja hrvatskih arhitekata i Hrvatske komore arhitekata se još uvijek čekaju. Autore projekta i potpisnike Apela smo tražili za komentar i izjavu, no rekli su nam kako će se suzdržati od daljnjeg komentiranja dok se ne oglase službena tijela kojima je apel upućen. Tako ćemo i mi na Vizkulturi nužne reakcije i eventualno podrobniji tekst, koji bi svakako trebao problematizirati i propitati ovu tematiku, pričekati, nadajući se da će netko na vrijeme shvatiti da su možebitno polupani lončići.
Ako neće biti reakcija, ako neće biti kritike i komentara, promjena naizgled pogrešnih odluka i(li) povlačenja odgovornih postupaka, to ne bi bilo veliko iznenađenje za domaću arhitektonsku struku, u kojoj svi radije plješću na dodjelama nagrada, smijulje se sa stranica mainstream novina u želji za medijskim prostorom i šeraju članke inozemnih publikacija te manje-više izmišljenih nagrada, dok se drugi hvataju za fotelje, (namještene) poslove i natječaje te vrtoglave honorare, a nitko se ne uspijeva izboriti za transparentnost, manjak uplitanja politike i već neizbježne sukobe interesa. Imajući na umu sve ovo, izgleda da je pozicija arhitekata u društvu, artikulirana na početku ovog teksta, jedino što kao struka zaslužujemo.
Čitav dopis i Apel arhitekata pročitajte na linku na stranicama Društva arhitekata Zadra
Cjeloviti projekt Gradske knjižnice u Labinu pogledajte na linku
*Portal Vizkultura i tekstovi objavljeni u sklopu projektu “Vizkulturiranje društva” sufinancirani su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
