U zagrebačkoj Laubi prošlog je tjedna otvorena izložba umjetnika Vitra Drinkovića naslovljena Retroevolucija autopercepcije. Puna inovativnih, interaktivnih umjetničkih objekata, izložba okuplja autorove radove nastale u proteklih desetak godina, stoga funkcionira i poput male retrospektive s kronologijom razvoja Drinkovićeve novomedijske prakse. Izložba se može pogledati do 12. svibnja, a više o njoj doznajte u nastavku.
U pregovoru Marina Šafarić piše:
Inovativnim, interaktivnim objektima, bilo u fizičkom ili virtualnom obliku, Vitar Drinković nudi nova rješenja za spoznavanje čovjeka i njegove okoline. Izbor radova pokriva dosljedno više-tematsko razdoblje od 2012. do 2023. godine i nudi kronologiju razvoja Drinkovićeve novomedijske prakse.
Razlaganjem složenosti različitih društvenih konstrukata, sindroma i procesa, na jednostavne oblike, Drinković ih prezentira iz drugačije perspektive, često putem autopercepcije. Okretanjem “objektiva” prema sebi, Drinković pojmove produktivnosti i efikasnosti, rada i odmora, nemira i pregorijevanja, nemogućnosti iskrene komunikacije, kapitalizma i balansiranja zdravog života sa konstantnim stvaralaštvom, izvrće na način da oni postanu doista zabrinjavajući – ponekad naizgled smiješni i apsurdni – sa ciljem snažnog osvješćivanja istih. Retroevolucijski, okreće se jednostavnijim oblicima samorazumijevanja i doživljavanja sebe kroz evolucijsku prizmu – društvene konstrukte i osjećaje rastavlja na osnove te ih slaže u nove, materijalne strukture. Izbor radova predstavljen izložbom Retroevolucija autopercepcije u potpunosti je umjetnikov, bez intervencije kustosa, te ga možemo smatrati još jednim Drinkovićevim načinom stvaranja nove platforme za komunikaciju.
Interaktivnim instalacijama i skulpturama te animacijama i XR radovima prezentira se umjetnikova fascinacija temama društvenog pritiska za konstantnom produktivnošću i efikasnošću (Ležaljka za sunčanje, 2023.; Sklek alarm, 2023.; Mjerač vremena efikasnosti, 2023.; Rad dok spavam, 2023.) što dovodi i do sindroma pregorijevanja (Nemir, 2021.) te neprekidnog i neumornog stvaranja metodologije kojom će osvijestiti, usustaviti i materijalizirati tu svoju naizgled apstraktnu i, prema društvenim normama, nedovoljnu produktivnost (Životna igra, 2012.; EAMM, 2013). Postavljanjem kruga od žlica iznad odljeva glave od bika, gotovo poput aureole, umjetnik instalacijom Probavni sustav (2015.) deglorificira konzumerizam – odljev bika obavijen sjajem metalnih žlica predstavlja žrtvovanje snage i života za sustav koji je uvijek gladan.
Prividna, ali velika borba s društvenim pritiscima, borba je i sa samim sobom – interaktivna skulptura Stanje preživljavanja (2017.) problematizira čovjekovu autodestruktivnu stranu. Utjecaj koji okolina ima na čovjeka, ali i koliko on zapravo utječe sam na sebe, tematika je kojoj Drinković prilazi iz još nekoliko perspektiva (Konduktivnost percepcije, 2017.; Selfie hug, 2015.–2017.) – okolnosti i misli u izrazito velikoj mjeri utječu na tjelesnu kemiju, procese i percepciju stvarnosti. Drinković nam u vidu XR Obiteljske motike (2023.) – hommagea njegovom ocu, kiparu Slavomiru Drinkoviću – želi poručiti da fizički rad, iako naporan, može biti mentalno oslobađajući uz što se onda, konačno, veže i odmor. Još jedan hommage, ovog puta djetinjstvu, ali i vapaja za ultimativnim odmorom upriličen je maketom svemirskog broda nazvanog JL 44 (2011.) prema registracijskoj oznaci obiteljskog broda za koji ga vežu uspomene o miru.
Interaktivna video igra Odmor (2022.) kao mjesto radnje ima 3D model zagrebačkog Glavnog kolodvora, nastalog procesom fotogrametrije. Atmosfera koju je Drinković stvorio je mirna i opuštajuća, ali uz konstantan osjećaj nelagode, nemira, neizvjesnosti i propasti. Neizvjesnost, isto tako česta polaznica umjetnikovog stvaralaštva, naglašena je i XR-om Protokol (2023).
Problematikom sveprisutnog svijeta interneta i zasićenosti klikanja mišem na ikone za “accept”, odnosno “cancel“, a onda i samog načina života gdje konstantno “acceptamo“ i “cancelamo“ životne stilove, slike, stvari, bavi se instalacija Accept Cancel (2013). Drinković nam nudi lijek za tu gotovo pa bolest – spravu za vježbanje prihvaćanja i otpuštanja općenito. Emoticoin (2022) ispituje ulogu emocija na odluke ulagača u dionice i kriptovalute – umjetnik stvara vlastitu valutu čija vrijednost pada te se ona prodaje ako kamera zabilježi negativne emocije kod posjetitelja, a pozitivne emocije potiču rast cijene i kupnju.
U užurbanoj svakodnevici, iskrena komunikacija nerijetko izostaje. Interaktivnom instalacijom Heart Tube (2019.), zamršenosti različitih vidova komunikacije današnjice reduciraju se na ono najiskrenije i neverbalno – otkucaje srca – dok Skulptura za komunikaciju 4 (2015.) reducira komunikaciju na neiskvarenu taktilnost. Interaktivnom instalacijom Fokus (2013.) istražuje tematiku samokritike te društvenog pritiska vezanog uz fizički izgled i status pojedinca – ilustracija problematike jasna je korištenjem naprave koja mijenja perspektivu. Za kraj, Drinković nam skreće pažnju na komunikaciju s jednom biljkom (putem tehnologije) te ukazuje na potrebu za svijetom koji je manje antropocentričan (Biljno sljepilo, 2018).
Vitar Drinković rođen je 1983. u Zagrebu, gdje živi i radi. Obrazovanje je započeo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti gdje je diplomirao kiparstvo 2008. godine. Za vrijeme studija, 2006. godine, jedan je semestar boravio na Indiana University of Pennsylvania, u SAD-u. Godine 2014. završio je i diplomski studij animacije i novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u sklopu kojeg sudjeluje u razmjeni studenata na London Metropolitan University u Engleskoj. Među dosadašnje trideset i dvije samostalne izložbe ističu se one u Porte 10 (Rouen, Francuska), Galeriji Umjetnina (Split), Galeriji 90-60-90 (Zagreb), te na Glavnom kolodvoru i ispred Umjetničkog paviljona u Zagrebu. Izlagao je na gotovo osamdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Bugarskoj, Austriji, Češkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Francuskoj. Realizirao je osam skulptura u javnom prostoru, sudjelovao na četrnaest umjetničkih radionica. Dobitnik je više nagrada, priznanja i stipendija, a 2021. godine bio je finalist nagrade Radoslav Putar. Djeluje na sjecištu tehnologije, znanosti i umjetnosti kroz stvaranje interaktivnih naprava, izuma i instalacija koje često služe kao posrednici u komunikaciji između ljudi. Namjera mu je istražiti i stvoriti novi kontekst, “uvjete”, za drugačiju osjetilnu i misaonu spoznaju svakodnevice. Član je HDLU-a i HZSU-a.
