U vremenu kada je sve oko nas neka vrsta tržišne robe, a prostor se vrednuje prvenstveno kroz njegove komercijalne parametre, čini se da je kupovina postala dio neupitnih dnevnih rutina i gotovo nesvjesnih odluka te je moguće prodati i kupiti gotovo pa sve. Ovisno o relativnoj vrijednost, svrsi ili stavu naspram robe koja se trži, sve kao da lebdi u fragilnom stanju između bezvrijedno nepotrebnog pa do dragocjeno neprocjenjivog. Čak i kad je nešto racionalno gledajući potpuno beskorisno, dobro je i to imati, kupiti, posjedovati, trampiti, jer svi znamo da takav, trenutačni status robe, nije zauvijek fiksiran.
Gradovi i njihova arhitektura posljednjih su desetljeća postali važna i nezaobilazna vrsta robe. Od stanova do skladišta, od poslovnih prostora do garaža, sve ima pridodanu, nestabilnu, ali jasno izraženu vrijednost. Pored gradova, povijesnih jezgri i njihovih okoliša, prostora bivšeg sela, teritorija agrarnih i poljoprivrednih površina, preko pratećih infrastruktura, puteva, luka, kablova i wi-fi mreža, pa sve do prirodnih resursa, voda, ruda, mora, šuma, plaža – sve je neka vrsta robe. To je roba sa svojom jasnom namjenom, u režimu neke od zaštita ili smart kontrola, jasne cijene i vrijednosti, spremna za/na neku vrstu trgovine.
Da je to sigurno tako, te da sve može rezultirati nepredvidivim, interesantnim i veoma poticajnim situacijama, nabolje pokazuju dvije prodaje i kupnje koje su se oglašavale i događale tijekom ovog ljeta. Jedna nesvakidašnja nekretnina koja je dugo tražila svog novog vlasnika je pješački most iz Minneapolisa, ostakljena, opločena i potpuno uređena čelična konstrukcija, demontirani prijelaz, pasaž i spoj između dviju građevina iz samog centra velegrada. Ovaj čelični most samo je mali dio, fragment i isječak dugačkog i svima dobro poznatog prstena pješačkih staza-mostova Minneapolis Skywaya. Potpuno neovisan u konstruktivnom i oblikovnom smislu, demontiran i odvezen sa svoje izvorne lokacije, tražio je kupca koji ga hoće re-upotrebiti kao most ili ga jednostavno može položiti na zemlju, te nastaniti nekom novom namjenom.
Tijekom proteklih mjeseci i na stranicama poznate aukcijske kuće Sotheby’s oglašena je prodaja i licitacija nekih čudnih i nesvakidašnjih nekretnina. U jednom se oglasu tražio kupac, i novi vlasnik, za 122 jutara slobodne zemlje u Floridi, 244 km jugozapadno od Miamija, na otoku Boca Chica Key, udaljene oko 4,8 km sjeverno od uvale Key West. Ovaj oglas sigurno ne bi bio nikakva iznimka, a još manje iznenađenje, da se ne radi o prodaji starog pristaništa za podmornice, s precizno uklesanim vodenim kanalima, izdubljenim u koraljnom grebenu. Prisutnost Američke mornarice na Key Westu datira od 1823. kada je pomorska baza uspostavljena kako bi se zaustavilo gusarstvo. Tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata Key West je postao siguran dom brojnih podmornica, razarača i zrakoplova. Parcela koja se ovih dana prodaje uključuje sedam krakova dubokih kanala, iskopanih u koraljnom sprudu, koji su svojim inženjerskim i vojnim karakteristikama bili idealno utočište podmornica za vrijeme Kubanske krize.
Ako se načas vratimo i proanaliziramo priču o prodaji mosta iz Minneapolisa, možda nam se ponude neke nove i neočekivane mogućnosti te jasna i poticajna tumačenja ovakvih procesa. Prema navodima povjesničarke umjetnosti Elizabeth Gales, most-skyway iz Minneapolisa projektirao je arhitekt Ed Baker, pokretač ideje i projektant prvog gradskog sustava nadzemnog pješačkog povezivanja. Položen preko 5. Ulice, most je od svoje izgradnje 60-ih godina prošlog stoljeća povezivao trgovinu JC Penney i Powers robnu kuću u centru Minneapolisa. Nakon rušenja kuće Powersa, kada se počelo s intenzivnim radovima na rekonstrukciji 5. Ulice, tijekom 2002.godine Sveučilište u Minnesoti kupilo je Skyway za samo 1 $. Plan je bio da se u sklopu kampusa konstrukcija prenamjeni u novi ugostiteljski sadržaj, ali zamisao nije nikada sprovedena u djelo.
Tijekom 2006. godine sveučilište ja na otvorenoj dražbi za samo 5000 $ prodalo skyway, te je tada mladi arhitektonski studio City-Desk Studio, postao njegov novi vlasnik. Konstrukciju mosta, sada postavljenu na kamionske kotače, dovukli su do poljane u blizini U’s Twin Cities kampusa, napravili projekt njegove prenamjene u stambenu građevinu, te oglasili njegovu prodaju. Prošle zime, nakon 10 godina traženja, prodaje i oglašavanja, most je našao novog vlasnika. Prodan je mladom bračnom paru Aimme i Preston Jobe koji će most ubrzo pretvoriti u svoj novi dom. Prateći Instagram postove, mladi bračni par tijekom ovog ljeta užurbano gradi svoj dom, te će sa svojim malim djetetom ubrzo useliti u svoj lijepi, ali većini njihovih sugrađana osebujan i neobičan dom.
Ova dva primjera, dvije prodaje i kupnje, prenamjene i tržišne manipulacije prikazuju da otvoreni sustav nepredvidive ekonomije može stvari odvesti u potpuno neočekivanom pravcu, te iznjedriti nova rješenja, nove tipologije i drugačije načine korištenja davno napuštenih prostora i građevina. Što bi se desilo kada bi na trenutak zamislili spajanje ova dva različita, ali jednako zanimljiva fenomena i oglasa? Je l’ bi se ove dvije nekretnine ikad mogle spojiti nekim jasnim i preciznim scenarijem? Je li moguće da dođe do njihovog neočekivanog susreta? Je li moguće da dođe do te uzbudljive i neočekivane situacije, trenutka spajanja neočekivanih elemenata i mjesta. Do transgresije mjesta i građevine, i do drugačijeg korištenje prostora i neočekivane namjene.
Je li moguće promišljati budućnost pristaništa za podmornice u egzotičnoj Floridi kao potencijalnog prihvatilišta i doma za sve napuštene mostove i konstrukcije gradova, luka tedijelova infrastrukturnih građevina, tvornica ili petrokemijskih postrojenja? Zamislimo na trenutak da se spoje svi mostovi Minneapolisa koji će kad-tad postati suvišni i trajno se nastane u uvali Boca Chica Keya, da oni postanu dom za mnoge koji ne vide trgovinu, trampu, prodaju i tržište onim očima kojima se to čini da treba. Za one koji će izgraditi i prikazati jasan i konkretan primjer drugačijeg korištenje prostora i neočekivane namjene. Bio bi to drugačiji odgovor na neočekivani i nepredvidivi tok globalnog društva, odgovor koji je možda više prilagođen vremenu nego nam se to na prvi pogled zapravo čini.
*Portal Vizkultura.hr i objave pod temom“Vizualne umjetnosti u medijima” sufinancirane su sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
