Pet organizacija koje djeluju na zapadnom Balkanu udružilo se kako bi pokrenulo projekt RE:PLAY (Redesigning playscapes with children in the Western Balkans) koji kritički promišlja trenutnu situaciju urbanih prostora namjenjenih igri u gradovima na tom području. Ured krajobrazne arhitekture / Kreativni krajobrazi, na čelu s Kajom Šprljan Bušić i Ivom Šimić Erjavec, hrvatski je predstavnik projekta, a ostali partneri su iz Slovenije (Pazi!Park), Srbije (Škograd), Crne Gore (Gradionica) i Albanije (Qendra Marredhenie).
U samom središtu projekta nalazi se uska suradnja s partnerima i drugim sudionicima, uključujući djecu, njihove skrbnike, učitelje i profesore te predstavnike lokalnih vlasti. Kako bi se skeniralo stvarno stanje na terenu, organizirana su studijska putovanja i razmjene s partnerima, što je rezultiralo istraživanjem lokalnih praksi projektiranja prostora za igru iz više različitih perspektiva, uključujući prostorne, društvene, pedagoške i psihološke aspekte. Participativni proces sastoji se od tri glavne faze: prostorna analiza i procjena potreba korisnika, razvoj projekta i implementacija kreativnih rješenja. Organizirajući radionice i koristeći razne medije, sudionici se potiču da izraze svoje nepristrane potrebe, razmišljaju izvan okvira tradicionalnih okruženja za igru i potiču inovacije. Sudjelovanje građana često je tek formalnost, a ne istinski kolektivan trud u svrhu oblikovanja javnih površina. Stoga partneri RE:PLAY projekta ulažu napore u promicanje uključivanja građana u razne procese prostornog planiranja. Teže aktivnom sudjelovanju građana, a pristup im se temelji na zajedničkom projektiranju i stvaranju javnog prostora poželjnog za život (eng. placemaking).
Ako se djeca prepoznaju i validiraju kao “stručnjaci za igru”, uz njihovo aktivno uključivanje u proces projektiranja, moguće je kreirati prostore prilagođene dječjim potrebama. Njihov jedinstveni uvid u prostore za igru projektantima može pružiti vrijedne informacije koje bi inače ostale zanemarene. Dio projekta usmjeren je na razmjenu znanja i iskustava među partnerima, dok se u drugom, praktičnom dijelu zajedno s djecom radi na transformaciji školskog dvorišta Osnovne škole Rapska u Zagrebu.
Na samom početku projekta prikupljeni su relevantni podaci putem anketa i intervjua radi lakšeg razumijevanja načina na koji se djeca osjećaju u različitim područjima školskog dvorišta, te promatrajući njihove obrasce igre. Njihov vrijedan doprinos pomogao je u pripremi arhitektonskih radionica koje su rezultirale planom uređenja školskog dvorišta i njegovom realizacijom. Djeca aktivno istražuju i komuniciraju s okolišem kroz senzornu stimulaciju, odnosno korištenjem svojih osjetila vida, sluha, mirisa, dodira i okusa. Biljke, i njihove raznolike teksture, boje, mirisi i zvukovi, nude bogato senzorno iskustvo koje budi našu povezanost s prirodnim svijetom.
Djeca iz više različitih razrednih odjeljenja su sudjelovala u aktivnostima sadnje, oblikujući temelj budućeg senzornog vrta. Posađeno je 400 trajnica i ukrasnih biljaka pažljivo odabranih u svrhu aktivacije i stimulacije svih osjetila te istovremenog promicanja biološke raznolikosti. Cilj uvođenja čitavog niza različitih biljaka je stvaranje ekosustava koji privlači oprašivače, podržava lokalni biljni i životinjski svijet te prikazuje ljepotu raznolikosti prirode.
Provodeći praktične i interaktivne aktivnosti, kao što su izrada hranilica za ptice i hotela za kukce, cilj je usaditi osjećaj ekološke odgovornosti među mlade sudionike. U često zanemarivanom dijelu školskog igrališta, u blizini prometnog križanja dviju cesta, izrađena je kućica od grana vrbe koja je ubrzo postala omiljeno mjesto za svakodnevno druženje, piknike i probe pjevanja.
U jednom dijelu senzornog vrta izrađeni su glazbeni elementi od panjeva i metalnih šipki, na taj način stvarajući ne samo udobna mjesta za sjedenje i opuštanje u hladu starih platana nego i inspirativna mjesta za istraživanje i skladanje glazbe. Kroz interakciju s tim jedinstvenim glazbenim elementima djeca imaju priliku eksperimentirati, otkrivati različite zvukove i skladati vlastite melodije, dodatno produbljujući svoje iskustvo boravka u senzornom vrtu.
Novonastali senzorni vrt zahtijeva redovitu brigu i održavanje. S obzirom na aktivnu uključenost djece u svaki korak stvaranja vrta, ona su preuzela važnu zadaću zalijevanja biljaka, posebno za vrijeme ljetnih mjeseci. Da bi se vrt održavalo onako kako on to zaslužuje, djeca i članovi nastavničkog osoblja dobili su plan odražavanja koji će im omogućiti da nastave s učenjem o odgovornosti koju imaju prema svom okolišu.
Projekt RE:PLAY primjer je pozitivnog učinka koji je moguće postići kad se zajednica ujedini i unaprijedi svoje zajedničke prostore. Osnažujući djecu i uključujući ih u procese projektiranja i održavanja, potiče se osjećaj vlasništva, ponosa i odgovornosti u stvaranju dinamičnog i održivog okoliša oko njihove škole.
“Na početku ovog projekta svi smo bili itekako svjesni toga da su djeca zanemarivana u procesu izgradnje gradova. Naša je misija pobrinuti se da je igra jednako dostupna svakom djetetu kad god i gdje god to ono želi te koliko god dugo je potrebno. Igra je kulturološka aktivnost i potrebna joj je kulturološka prihvaćenost kako bi napredovala. Potreban nam je pomak u percepciji sposobnosti i identiteta djece. Sad, kad pogledamo unatrag na razdoblje od protekle tri godine, još smo više svjesne koliko je taj pomak teško napraviti”, ističe krajobrazna arhitektica Kaja Šprljan Bušić.
