Danas, u četvrtak 4. 7. 2013. u 20 h, u galeriji HDD-a otvara se izložba PROSTORI IZMEĐU – DIJALOZI O DIZAJNU IZLOŽBI.
Izložba je inicirana serijom intervjua s dizajnerima i arhitektima čiji je aktivni angažman na postavima izložbi bio poticaj za razgovor o domaćim postavljačkim praksama. Nina Bačun, Ana Dana Beroš, Mario Beusan, Dora Bilić i Tina Müller (studio Bilić Müller), Oleg Hržić, Vanja Iilić, Nikolina Jelavić Mitrović, Željko Kovačić, Damir Prizmić i Nika Pavlinek, Marko Rašić i Vedrana Vrabec (Studio Rašić) te Marko Šesnić i Goran Turković progovaraju o vlastitim iskustvima rada na postavima izložbi, pristupima u rješavanju postava, suradnji s kustosima i institucijama te komunikacijom s publikom. Izložbom se promišlja koncept postava u suodnosu s dokumentarnim materijalom prikupljenim kroz intervju s ciljem otvaranja mjesta za diskusiju o današnjoj ulozi dizajna i arhitekture u postavima izložbi. Sama izložba Prostori između ujedno je i rezultat autorske suradnje kustosice Lee Vene i dizajnerica i arhitektica Marijane Gradečak i Katarine Matković na postavu koji je baziran na participaciji publike te direktno interpretira temu izložbe.
Segment iz predgovora (Lea Vene):
Izložbe se mogu definirati kao komunikacijske situacije na relaciji institucija – izložba – publika, osmišljene kako bi se prenio određeni sadržaj. Postav izložbe artikulira komunikaciju između predmeta i prostora, predmeta međusobno te predmeta i prostora naspram posjetitelja. Tema izložbe najdirektnije se manifestira kroz artefakt kao njenu centralnu točku, no smještanjem artefakta u prostor započinje artikuliracija postava koji kreira atmosferu i doživljaj. Tema i izloženi objekti stapaju se u trodimenzionalnu sliku koja poziva na otkrivanje i učenje, a sam postav, kreirajući izložbenu sintaksu, koreografira i kretanje publike koje također postaje svojevrsnim njegovim dijelom.
Postav izložbe oblikuje i svoju publiku; sedamdesetih neutralizirajući tip postava izložbi potvrđivao je objektivnost forme izlaganja i onog izloženog, a obraćao se obrazovanim elitama. U suvremenim izložbenim praksama sve se više pažnje posvećuje atraktivnim interaktivnim i multimedijskim sadržajima s ciljem popularizacije i približavanja teme izložbe široj publici. Danas se dizajnom izložbi teži emocionalno angažirati posjetitelja, a ono što izložba problematizira približiti percepciji masovne publike. Važan podtekst takvih izložbi jest održavanje pozicije subjekta (posjetitelja) kao pasivnog gledatelja i potrošača estetskih proizvoda čijem se ukusu podliježe. S druge strane, kroz postav se može poticati i aktivna participacija posjetitelja u smjeru izmicanja naturalizirajućim efektima izložbi. Emancipatorna pedagogija predlaže tehnike prekida i antikanonizacije kao oblike otpora i osvještavanja pozicije pasivnog promatrača.
Statement autorica:
Krenuvši od etimologije riječi postav naglasak stavljamo na riječ stav kao akciju autorskog upisivanja i iščitavanja koje se potom manifestira na izložbi i neodvojiva je od prostora, slike, teksta, kataloga ili interaktivne instalacije. Promišljanje procesa postavljanja izložbi zamislile smo kao igru kolažiranja ključnih riječi kategoriziranih u pet tematskih grupa: akteri, prostor, postav-tema, dizajn i komunikacija. Akteri su pokretači, realizatori ali i publika, a djeluju u prostoru koji svojim fizičkim odrednicama i infrastrukturom funkcionira kao temelj za daljnju akciju. Ambivalentni uzročno-posljedični odnos teme i postava uvodi aktere u akciju oblikovanja, percipiranja i reagiranja na izložbu. Pozivamo publiku na akciju kreiranja promijenjivih suodnosa ključnih riječi koje imaju mogućnost beskonačnog rizomatskog povezivanja i razdvajanja da bi u konačnici tvorile izložbu kao apstraktnu formu mentalne mape.
