Da je Hrvatska radiotelevizija posljednih godina u potpunosti izgubila relevantnost kakvu bi javni medijski servis trebao imati, nije nikakva novost. Novost je, međutim, da se na dugi niz sustavnog urušavanja kvalitete HRT-a nedavno nastavila još jedna degradirajuća odluka; naime, HRT je na svom posljednjem Javnom pozivu odbio emitirati čak 34 hrvatska filma, prikazana dosad na tristotinjak međunarodnih i nacionalnih festivala i ovjenčana s impozantnom brojkom od osamdesetak nagrada, a odluku je pojedinim autorima i producentima HRT priopćio nepotpisanim nizom uvredljivih objeda. Kako se već punih mjesec dana HRT oglušuje čak i na apel ministrice kulture da taj problem riješi, hrvatski filmski autori i autorice odlučili su pozvati hrvatsku javnost da javnom medijskom servisu poruči: Meni se to gleda, HRT ne da!
Društvo hrvatskih filmskih redatelja već niz godina upozorava javnost kako HRT zanemaruje svoje zakonske obveze bez ikakvih sankcija, ne poštuje kvote prikazivanja europskih i hrvatskih audiovizualnih djela, ne poštuje autorska prava filmskih autora i općenito nastavlja s destruktivnim odnosom prema hrvatskoj kinematografiji. Iznimka, nažalost, nije bio ni Javni poziv za dokumentarne filmove i serije / serijale, otkup prava emitiranja (licenca od 15. ožujka do 15. travnja 2019.), na kojem je HRT odbio čak 34 hrvatska filma uz problematiziranje njihova trajanja te krajnje uvredljive komentare na račun autora i producenata, poput one da “produbljuje jugočetničku naraciju” iz recenzije za film nagrađen na Festivalu hrvatskog katoličkog filma Trsat.
HRT je tako odbio prikazati 34 filma različitih autora i poetika, producenata i sufinancijera, među kojima je i Ministarstvo branitelja. HRT je odbila prikazati i film gotovo u potpunosti sačinjen upravo od njezinih arhivskih materijala (Glasnije od oružja Miroslava Sikavice). Filmovi koji su s uspjehom prikazani na 353 festivala diljem svijeta s osvojenim nacionalnim i međunarodnim nagradama kao što su Doc Alliance nagrada (Srbenka Nebojše Slijepčevića), posebno priznanje DocLeipziga
(Na vodi Gorana Devića), ali i najvišeg hrvatskog državnog umjetničkog priznanja za filmsku umjetnost – nagrade Vladimir Nazor (također Srbenka), istovremeno ne mogu biti prikazani na HRT-u i navodno nisu dovoljno dobri za emitiranje na javnom medijskom servisu. Hrvatskim filmskim autorima stoga jedino preostaje pozvati javnost da se pridruži u zahtjevima prema nadležnim institucijama kako bi se HRT konačno počela pridržavati zakona i Ugovora s Vladom RH te da sva kršenja istih budu sankcionirana. Apel HRT-u da hitno reagira uputila je još 12. lipnja i ministrica kulture, no javni se servis do danas nije očitovao.
Društvo hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) stoga inzistira da osobe odgovorne za rezultate spornog Javnog poziva ubuduće ne budu uključene u slične postupke i procese, kao i da zbog iznesenih uvreda snose odgovornost. DHFR poziva HRT da čim prije objavi novi Javni poziv, pridržavajući se temeljnog Zakona o HRT i Ugovora između Hrvatske radiotelevizije i Vlade RH:
‒ Članak 10. Zakona o HRT
HRT je dužan osigurati da europska djela čine većinski udio njegovog godišnjeg vremena objavljivanja. HRT je dužan najmanje 40% djela iz stavka 1. ovoga članka emitirati izvorno na hrvatskom jeziku na svakom općem televizijskom programskom kanalu HRT-a.
‒ Članak 11. Zakona o HRT
Najmanje 15% svojeg godišnjeg programskog proračuna, HRT je dužan osigurati za nabavu europskih djela neovisnih proizvođača, od čega polovina tih sredstava mora biti namijenjena za djela proizvedena izvorno na hrvatskom jeziku.
Hrvatska radiotelevizija je prema obvezama preuzetim iz Ugovora s Vladom RH dužna:
‒ proizvoditi, suproizvoditi i objavljivati igrana, dokumentarna i druga audiovizualna djela, kao i raznovrsna glazbena te radijska djela, pridonositi razvoju hrvatske kulture, umjetnosti i zabave, osobito s namjerom očuvanja hrvatskoga nacionalnog i kulturnog identiteta
– razvijati raznovrsnu proizvodnju audiovizualnih, glazbenih i radijskih djela HRT-a angažirajući najbolje kreativne potencijale sredine, prateći razvoj medija i potrebe javnosti, s osobitom važnošću međunarodne afirmacije ove proizvodnje pomoću međunarodnih koprodukcija, razmjene, prodaje i festivalske promocije
Također, HRT mora poštovati vlastite misijske vrijednosti:
‒ Dokumentarnost ne ovisi o trajanju djela i može se pojaviti u različitim formama i prilagođena raznim medijima
‒ HRT će u dokumentarnim sadržajima njegovati tematsku raznolikost
‒ Dokumentiranje zbilje, društvenih, političkih i kulturnih vrijednosti karakterističnih za vrijeme u kojem živimo i osobitosti, ovdje i sada, po kojima će i buduće generacije moći procijeniti nas i našu sredinu
Iz svega navedenoga jasno je da HRT, osim što ne nabavlja ni ne emitira hrvatska djela u zakonski određenim postocima, niti ne koproducira hrvatska djela, ne nabavlja, proizvodi niti koproducira istraživačke dokumentarne filmove, pa se shodno tome postavlja pitanje po čemu je to točno HRT hrvatska televizija i hrvatski javni medijski servis, te posebice ‒ na koji to točno način HRT ispunjava misiju i ulogu javnog medijskog servisa?
Upravo najnoviji slučaj s odbijanjem otkupa 34 hrvatska filma samo je zadnja u nizu sramotnih odluka koje je aktualno vodstvo HRT donijelo, kako na štetu dokumentarnog filma tako i na štetu cjelokupne hrvatske audiovizualne zajednice. S namjerom osvještavanja javnosti o činjenici da u Hrvatskoj trenutno postoje sjajni filmovi koje istovremeno ne možemo gledati na mediju koji bi to po svojoj osnovnoj funkciji trebao omogućiti, DHFR poručuje: MENI SE TO GLEDA, HRT NE DA!
Novosti vezane uz DHFR-ovu kampanju možete pratiti i putem službene Facebook stranice.
