Djelovanje u polju queer kulture i umjetnosti je djelovanje s margine, izvan centra dominantnih shvaćanja, nametnutih normi i ispisanih standarda. Često rezultira širenjem vidljivosti LGBTIQ osoba, ili bilo kojih drugih grupacija i oblika ponašanja koja se ne smatraju uobičajenim. Koncept queera ukazuje na pluralnost, prisutnost i ravnopravnost različitih rodnih identiteta.
Istraživanje queera ili onog čudnog/neobičnog ponašanja u javnom prostoru ističe se u radu kolektiva queerANarchive iz Splita na čijem je čelu povjesničar umjetnosti Tonči Kranjčević Batalić. Kolektiv queerANarchive se tijekom niza godina bavi istraživanjem cruising kulture, kao živućih okupljališta gay populacije i njihovog kretanja kroz različite forme i oblike ponašanja. Neformalno istraživanje je tijekom 2014. godine uobličeno kroz istraživačko-umjetnički projekt Međuprostori [pederluka], kada je realiziran niz otvorenih Cruising ekspedicija u Zagrebu i Splitu. Kao glavni pojam pojavljuju se štajge i gay plaže koje sugeriraju mjesta okupljanja mladih i starih gejeva radi seksualnog zadovoljstva, kratkotrajne i brze razmjene. Iako se može činiti da je projekt aktivistički usmjeren samo na gay populaciju, on se prije svega bavi narativima javnih i urbanih prostora, njihovih zakonitosti i sloboda. Queer koncept se ovdje upotrebljava u dekonstrukciji graničnih očekivanja i ponašanja u javnom prostoru. Zahvaljujući njemu dozvoljeno je upuštanje u trnje i raslinje splitskih plaža i zagrebačkih šuma i parkova, a afirmacija jedne nevidljive zajednice tu postaje metafora drugačijih odnosa prema urbanom prostoru.
Rezultati ovog istraživačko-umjetničkog projekta prikazani su u katalogu/knjižici Međuprostori [pederluka] koji je podijeljen u nekoliko cjelina, a teorijski se oslanja na filozofiju Michela de Certeaua i Michela Foucaulta.
U uvodnom tekstu Tonči Kranjčević Batalić opisuje urbane prostore kao mjesta «direktnih gesti, besramnog diskursa i otvorene transgresije» pozivajući se na Foucaulta, a govoreći zapravo o prostorima u kojima je zajednica muškaraca koji traže seks s drugim muškarcima odabrala kao prostore vlastite socijalizacije. Ti prostori, kolokvijalno zvani štajge, su postali mjesta razvoja seksualnosti koja se shvaća kao čudna/drugačija, čak i nemoralna ili devijantna. Ove prakse često proturječne i prikrivene, su pronašle svoje mjesto u skrivenim procjepima dominantnog diskursa, zaboravljenim i odbačenim mjestima urbanog tkiva – kako Batalić navodi. U istraživanju cruising kulture, te društvenih odnosa koji se temelje na seksualnosti, autor slijedi distinkciju koju uvodi Michel de Certeau. De Certeau se bavio praksama svakodnevnice kao što su hodanje, lutanje, šetnja.. Međutim, ako hodanje zamijenimo cruisingom, onda ulazimo u područje praksi svakodnevice cruising kulture. Tako se ulazi u trag praktičara/aktera koji tim prostorima šetaju kako bi pronašli potencijalnog partnera. Batalić zaključuje da nam «štajge nisu zanimljive isključivo zbog bilježenja i afirmacije jedne zajednice drugačije seksualnosti koja se tu prostorno realizira. U vrijeme neoliberalnog upravljanja gradom, kojeg prati i normalizacija LGBT zajednice pod istim okriljem, štajge postaju prostorna metafora otpora sistemskom urbanizmu koji eliminira sve što mu nije funkcionalno, rentabilno, te time ne ostavlja prostora razvoju drugačijeg. U tom smislu, štajge odbacuju kategorije javnog i privatnog, te u razmišljanje o urbanom prostoru uvode kategorije zajednice i zajedničkog.» Neoliberalni pristup gradovima koji dominira urbanim sredinama inzistira na ekonomskom rastu, velikim investicijama, dok sa druge strane nameće neujednačenost, konkurenciju i distancu između privilegiranih koji imaju mjesto i onih isključenih iz neoliberalnog grada. Ovakav sistem se često pogrešno promatra kao preduvjet za socijalnu pravdu, dok je zapravo izvor socijalnih i ekonomskih nejednakosti. S tim u vezi, ne možemo uvek pozitivno govoriti o «normalizaciji» LGBTIQ zajednice u urbanom tkivu grada zahvaćenom neoliberalizmom.
Vladimir Tatomir se u narednom poglavlju bavio scamiologijom i vizualizacijom recentne društvene povijesti. Scamiologiju je koristio kao istraživački alat za promatranje i mapiranje urbanih socio-arheoloških bihevioralnih društvenih obrazaca i neformalnih društvenih rituala. Njen cilj je istaživanje nepisane društvene povijesti ili u ovom slučaju povijesti gay zajednice, njenih zakonitosti, kretnji na neformalnim društvenim sastajalištima. Arheološke akcije koje su bile sprovodene temeljile su se na rekognisciranju i bilježenju tj. fotografiranju nađenih predmeta, objekata (kao što su upotrebljeni prezervativi, pakovanja cigara, opušci, komadi odjeće). U istraživanju praksi manjih grupa karakteristična je metoda sudjelovanja koja je izvedena u suradnji sa pripadnicima ove zajednice, koji su bili svojevrsni vodiči. Bilježenje povijesti mikro zajednica je utoliko značajnije jer nudi bolji uvid, a potom i obogaćuje sliku o društvu. Tatomir smatra da «inkluzivan i holistički pristup nudi radikalno drugačiji, proaktivniji pristup od dominantno tradicionalnog, retrogradnog pristupa bilježenja minule povijesti određene zajednice, često pretežno reprezentativne, klasne i isključive povijesti». Korisnici takvih mjesta iza sebe ostavljaju tragove običaja jedne male, uske skupine; njihovih rituala i mogućih tragova povijesti jedne zajednice. Autor navodi da im je cilj bio dobiti dublji uvid u društvene i bihevioralne obrasce specifične mikro-lokacije, korisnike, te memoriju koju zajednica i korisnici baštine.
Pitanjem slobode i njenih mjesta u urbanim sredinama bavili_e su se Diana Magdić i Tonči K. Batalić. Kontekst grada se nameće kao živi organizam, mreža odnosa ispunjena vidljivim i, češće, nevidljivim osobama, grupama u kojima dominiraju raznovrsnost, erotičnost, egzotičnost. Urbane sredine poput gradova su upravo mesta koja dozvoljavaju anonimnost, skrovitost dok sa druge strane poseduju moć okupljanja mase i formiranje velikih grupa. Mjesta slobode, koja su na mapi ovog istraživanja, su ona mjesta koja su ostala izvan tržišnog sustava: preskočena ili napuštena područja. Istraživanja su sprovedena na plažama i drugim mjestima koja su skrivena, skoro nevidljiva s ostatka obale i koja prolazniku mogu izgledati kao neuređena mjesta, s nedovoljno ljudi koji ga posjećuju. Takvim plažama uglavnom dominiraju muškarci – nudisti. Aktivnosti spolne razmjene se gotovo nikad ne dešavaju na samoj obali, one su skrivene u raslinju pored plaže, u sigurnom prostoru nedostupnom slučajnom prolazniku na prvi pogled. Nerijetko se na zaklonjenim mjestima mogu naći rabljeni prezervativi, gaće, i ostalo uobičajeno smeće. Promatrano u okvirima gay zajednice, ovakvi urbani prostori su mjesta socijalizacije s određenim obrascima ponašanja. Ono ne mora nužno voditi do seksa. Nerijetko su u pitanju dugi razgovori između dva muškarca, različitih životnih dobi i iskustva. Prisvajanje prostora je još jedan segment građenja identiteta i širenja aure, energetskog polja kojim se obilježava određeno područje na kome se boravi. Nerijetko su žene i obitelji s djecom shvaćene kao prijetnja koja može narušiti slobodu i mir takvih gej oaza.
Aktivnostima istraživanja prethodio je boravak kolektiva queerANarchive na Gotlandu u Švedskoj gdje je cilj također bio istražiti cruising mjesta. S obzirom na slabu naseljenost i veličinu mjesta, istraživanje se moralo obaviti preko osobnih kontakata. Poslije kratkog boravka postalo je jasno da je cruising na otoku sezonska i rekreacijska aktivnost, a ne integralni dio svakodnevnice gej zajednice. Iako se nisu mogli naći vidljivi tragovi cruising kulture, queerANarchive je obrnuo proceduru i seksualizirao je javni prostor grada Visbyja. Tako su se u gradu preko noći našle naljepnice s mapom grada i izjavama o seksu i mjestima za okupljanje dobivenih preko Qruisera, kao i naljepnice s fotografijama cruising mjesta u Splitu. Time je diskurs o gay seksualnosti ušao u javni prostor. Istraživanje u Gotlandu povlači pitanje o mjeri u kojoj se različite seksualnosti pregovaraju i dešavaju u javnom diskursu.
Tijekom 2015. godine se u Galeriji Praktika splitskog Doma mladih održala izložba njemačkog fotografa Jörga Meiera u organizaciji queerANarchivea. Ciklus fotografija Istočno od raja korespondira s temom cruisinga i neformalnog gej okupljanja radi upražnjavanja seksa. Jörg fotografira mjesta i osobe uz njemačke autoceste, kao i tragove njihovih druženja. Ograničenost društva normama ne dozvoljava izlazak iz jednog zadatog identiteta te umjetnik smatra da im autocesta pruža mogućnost da na trenutak budu nešto drugo. Foucault predlaže da «homoseksualnost» (ali i bilo koju drugu vrstu seksualnosti) ne trebamo uvoditi u opće norme društvenih odnosa, već bi se trebali izbjeći odnosi koje društvo nudi, uz pokušaj da se stvore nove mogućnosti za odnose. Kada o tome govori on misli na kulturu u širem smislu, koja izmišlja nove načine povezivanja, vrste egzistencija, tipova vrednosti, nove tokove razmene između pojedinaca koji se više ne temelje na postojećim kulturnim formama.
Promatranje «čudnih» dijelova grada, njegove strukture oko koje se plete mreža muško-muških odnosa, oblika ponašanja, identitetskih konstrukata upotpunjuje povijest i podržava razvoj mikro-zajednica.
Skupljanje građe i arhiviranje «nevidljive» urbane populacije svjedoči o neformalnim prostorima, o dokolici, potrebama njenih sudionika; o aspektima urbane kulture izvan uobičajeno vidljivog spektra, dok akteri ostaju nevidljivi ili se percipiraju kao eksces. Prikupljeni materijali, artefakti, informacije, foto i video zabilješke poslužili su kako za razumijevanje ovih prostora, tako i kao materijal za dvije izložbe. Izložbom pod nazivom Međuprostori [pederluka] prostorni i društveni kontekst štajgi predstavljen je tijekom 2015. godine u splitskog galeriji Praktika, a potom u Zagrebu i Rijeci. Projekt je nastavljen i tijekom 2016. godine kada je u veljači otvorena izložba Ljeto, kao nastavak dosadašnjeg rada na istraživanju urbanih prostora grada.
*Tekst je objavljen uz podršku Ureda za financijske mehanizme Europskog gospodarskog prostora i Norveškog financijskog mehanizma te Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva u sklopu projekta udruge Zagreb Pride – “Prema održivom pokretu za ostvarivanje LGBTIQ prava”
Fotografije via queeranarchive.blogspot.hr
autorica teksta: Maja Broun (sve tekstove ove autorice za Vizkulturu možete pronaći na linku)
