Ponedjeljkom predstavljamo autorske projekte i serije radova iz sfere suvremenih vizualnih umjetnosti
Predstavljamo projekt “Rad o radu” autorice Tee Ivković
O radu (izjava autorice):
Projekt se sastoji od dva povezana dijela koji govore o odnosu prema radu.
Prvi dio predstavlja u galerijski prostor prenesen dio postolarske radionice mog djeda, a drugi, koji je doista moj rad, instalaciju sastavljen od nefunkcionalnih objekata za odmor poput staklene stolice.
Prvi je ambijent sačinjen od ostataka radne sobe mog djeda: postolarske mašine, raznog alata i pribora, kože, tkanina, konaca, igli, zakovica, kalupa za cipele, izrađenih cipela, kao i od brojnih slika, ulja na platnu — primjerice, portreta mene u ranoj dobi, jer se djed, iako po struci postolar, poput renesansnog čovjeka bavio svim i svačim. Utisak koji je djed na mene prenio jest da nema drugog odmora od rada kojeg voliš. Ovi portreti su ujedno poveznica sa mnom: moj odnos prema radu u toj najranijoj dobi pod utjecajem je njegove iskrene posvećenosti zanatu i hobijima. Bio je najdraža i najugodnija osoba iz mog djetinjstva i utemeljitelj posvećenosti i koncentracije u radu i umjetnosti koju posjedujem i danas.
Tu su korijeni mojeg otpora odmoru i ugodi, korijeni psihičke boli od neproduktivnosti, nestvaranja i nerealizacije sebe i ideje, kao oblika nepostojanja. Riječ je o potrebi da se bavim umjetnošću ozbiljno i neozbiljno, kroz istraživanje sebe, propitivanje samog rada i guranjem granice izdržljivosti radi nedostatka odmora. Bijeg od rada u odmor nije moguć zbog stalne okupacije sljedećim korakom, zbog stalnog konstruiranja i dekonstruiranja pitanja forme, ideja i njihovih konteksta.
Staklena stolica ne pruža uporište za odmor. Ideja te forme promatrača drži u izdržaju i gura ga preko granica. Svaki pokušaj odmora bio bi neuspješan i opasan. Potrebno je nastaviti i mijenjati se kako bi se otklonila udobnost i ugoda poznate situacije (npr. usvojenog znanja i vještine).
Ideju nemogućnosti odmora preispitujem i u kontekstu današnjeg vremena postavljajući stolicu u javne prostore namijenjene odmoru ili radu. Nalazim da ljudi generalno rade preveliki kontrast između rada i odmora. Postoji li općeprepoznatljiva ideja osjećaja ugode i eventualne boli u sferi odmora?
Nalazim se na životnoj prekretnici završetka školovanja i, koliko god me i je i nije strah budućnosti, ovim radom pokazujem da se rad mora nastaviti i da to očekujem od sebe kao oblik zabave, ugode, ili muke.
O autorici:
Tea Ivković rođena je 1992. godine u Zagrebu. Maturirala je 2011. na grafičkom odsjeku Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a iste godine upisuje preddiplomski sveučilišni studij grafike na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Zimski semestar akademske godine 2014./2015. provodi na Latvijas Mãkslas akadémija, studirajući ondje kao stipendistica Erasmusa. Diplomski studij grafike završava 2016. godine u klasi Mirjane Vodopije. Sudjelovala je na brojnim grupnim izložbama, radionicama i likovnim kolonijama. Članica je HDLU-a od 2016. Dobitnica je nekoliko priznanja za rad: 2012. godine Pohvala Akademijskog vijeća ALU za rad tokom akademske godine 2011./2012., a isto priznanje dobiva i 2013. godine. Godine 2015. godine osvojila je posebne Rektorovu nagradu za sudjelovanje u izvedbi opere Borisa Papandopula Madame Buffault. Finalistica je ovogodišnje selekcije Nagrade Radoslav Putar.
Više o autorici:
teaivkovicti.blogpost.hr
Fotografije: Juraj Vuglač
Kategorija ARTODROM otvorena je za prijave vaših autorskih radova, koje primamo na naš mail [email protected]. Više informacija saznajte klikom na tirkizni prikaz iznad
