U posljednjih desetak dana jedna od najpopularnijih objava na sličnim nam svjetskim portalima bila je vijest o izabranom i javnosti predstavljenom projektu memorijalnog spomenika u blizini otoka Utøya u Norveškoj, autora Jonasa Dahlberga. Riječ je o spomeniku koji će obilježavati potresan događaj koji se odvio 22. srpnja 2011., kada se Anders Breivik, nakon što je u centru Osla detonirao bombu i ubio osmero ljudi, dovezao do spomenutog otočića te u ubilačkom napadu pobio šezdeset i devet ljudi.
Spomenik koji će obilježavati suludi masakr više je land-art prostorni uradak negoli arhitektonski zahvat, koji je na internetu izazvao sasvim oprečne reakcije. S jedne strane znakovitost koncepta, memorijalna suptilnost i gesta artikulacije groznog događaja masovno su hvalili i oduševljeno prenosili raznorazni mediji, ističući projekt kao poseban i odličan, dok su s druge strane reakcije na projekt, zbog njegovog naizgled destrukcijskog odnosa s prirodom, bile mahom negativne.
Naime projekt švedskog umjetnika Jonasa Dahlberga predlaže usjek u segmentu poluotoka koji se nalazi u blizini samog otoka. Memorijal podrazumijeva rušenje kopna, masivnu prazninu u teritoriju, koja simbolizira veliku ‘ranu’ urezanu u povijest ovog mjesta, države i otoka, ilustrirajući na taj način ogroman gubitak koji je ovaj događaj izazvao.
Kako autor ističe, rana u prirodi reproducira fizičko iskustvo uzimanja, reflektirajući vječni gubitak onih koji su umrli. Kanal širine tri i pol metra bit će obložen kamenjem na kojem će biti upisana imena žrtava, dovoljno čitljiva da ih možete vidjeti s osmatračnice ugrađene u stijeni s druge strane, no opet dovoljno daleka da ih ne možete dotaknuti. Imena ubijenih bit će na ovoj drugoj strani, na segmentu poluotoka koji je odvojen i pješački nedostupan, ‘iza’ kojeg se nalazi otok Utøya.
Drugi segment koncepta umjetnika pretpostavlja dio memorijalnog spomenika u Oslu, na lokaciji od kuda je suludi čin krenuo, gdje bi spomen obilježje bilo formirano od materijala s lokacije na otoku.
Ovo je rješenje jednoglasno izabrano od strane selekcijskog odbora koje je svoju odluku objasnilo sljedećim komentarom; «Obilježje smiono prenosi i konfrontira se traumi i gubitku koji se dogodio kobnog 22. srpnja. Ovaj rad je radikalan i hrabar, te evocira tragične događaje na fizički snažan i direktan način.»
Premda su mišljenja oko projekta podijeljena, no njegova upečatljivost, originalnost i ekspresivnost u odnosu s prirodom realno prenose krajnost i neizbrisivost scenarija koji su se na otoku odvijali.
Vizuali via Huffington Post
Više o autoru pogledajte na linku http://www.jonasdahlberg.com
