Donosimo vam pregled izložbi i događanja koje možete posjetiti ovoga tjedna!
Dani fotografije ATD-a: predstavljanje Igora Grubića
U okviru 10. dana fotografije ATD-a u Zagrebu će se u Arhivu Tošo Dabac u ponedjeljak, 12. studenog u 18 sati održati predstavljanje umjetnika Igora Grubića.
“Industrija kao tema, tvornica kao mjesto radnje, nudi prostor koji prožima svakodnevicu ‘malog’ čovjeka, ona je modus vivendi, preživljavanje radnika, dok je od industrijske revolucije naovamo izvorište tema i motiva u cijelom spektru umjetnosti. Još se Chaplinov Skitnica na naivan način bori za opstanak u industrijaliziranom svijetu. Grubićevi rudari, tvornice te industrija života ne sanjaju optimističnu posljednju sekvenciju. Osim autorova poetiziranog aktivizma i umjetničkog razlaganja stvarnosti, on donosi surovu realnost. Svojom memorijom pojedinca oživljava kolektivno sjećanje. Subverzivnost je implicitna u djelovanju Grubića kao umjetnika. Još od Crnog Peristila (1998.) pokazuje društvenu angažiranost, samosvojnost punu bunta i gerilskog načina ratovanja na umjetničkoj platformi. U svojem radu ne boji se reminiscencija povijesti, ni nastavljačke tradicije u praksi suprotstavljanja režimu, te tradicija konceptualne umjetnosti (366 rituala oslobađanja, 2008. – 2009.). Dok kao individua per se zamjećuje najtananije ljudske osjećaje (Kako se kalio čelik, 2018.), povrijeđenosti (Spomenik, 2015.), molitve (Arhitektura koja nedostaje, 2012.), seksualna opredjeljenja (East side story, 2008.), pa i djetinjstvo (Velvet underground, 2003.). Grubić je autor dualizma, kolektivno vs. pojedinačno, društveno vs. političko, prošlo vs. sadašnje, subverzivno vs. mainstreamovsko. Koji god medijski jezik odabire, tu je angažiranost, analiza i kritičnost. Razlaže stvarnost, raskadrirava je i prikazuje vrlo često u filmskom, video, fotografskom, pa i u animiranom obliku. Svoju slikovnu vizualizaciju slaže oblikom montaže jump-cuts, da bi potkrijepio i istaknuo lajtmotive na koje se treba fokusirati. U (post)tranzicijskim okolnostima, u državi tvornica u stečaju i rasprodanih industrijskih postrojenja (Kamensko, Nada Dimić, Željezara Sisak), u atmosferi neizvjesne radničke egzistencije nastaju Grubićevi radovi Kako se kalio čelik (2018.) i Anđeli garavog lica (2004. – 2006.), s punom odgovornošću za budućnost društva u kojem živi te iniciranjem društvenih promjena; često svojim opusom parafrazira Beuysa: ‘La rivoluzione siamo noi’ (1972.).” (tekst Bojane Petrović)
Predstavljanje video-instalacije u Galeriji ULUPUH
U zagrebačkoj Galeriji ULUPUH u ponedjeljak, 12. studenog u 19 sati održat će se predstavljanje trokanalne video-instalacije Evergreen. Koncepciju potpisuje Anastazija Debelli, performanse izvode Josipa Bubaš i Anastazija Debelli, video su snimili Jure Perišić i Tomislav Čuveljak, skladatelj je Darko Hajsek, a za tekst je zaslužna Neva Lukić.
“Trokanalna video-instalacija Evergreen autorski je koncept Anastazije Debelli a sastoji se od tri video uratka nastala u suradnji s drugim umjetnicama: Grede, video-performansa koji izvodi sama Anastazija Debelli; Vrata, također video-performansa, autorskog koreografskog rada Josipe Bubaš, te trećeg kanala, Manifesta o preobražaju jednoga kamena, koji se sastoji isključivo od teksta a potpisuje ga Neva Lukić.
Evergreen se bavi odnosom čovjeka i prostora. Taj je odnos kompleksan te obuhvaća gotovo sve dimenzije ljudskoga života: čovjek se rađa i umire u prostoru – kako u prostoru i procesu stalne izmjene tvari svoga tijela, tako u društvenom prostoru grada, ili prirode, koja je također obilježena implikacijama ljudskog prisustva. Kontekst, kvalitete, konotacije i slojevi koje prostor sa sobom nosi višeslojni su – od materijalnog do društvenog kao i svih nijansi između, a sve su te dimenzije upisane u čovjekov način funkconiranja dok koristi i gradi prostor prema svojim potrebama, a prostor zauzvrat modificira ponašanje čovjeka.
Video triptih Evergreen tretira prostor na različite načine – tijelom i tekstom. Dva dijela videa formalno se zasnivaju na odnosu tijela i prostora dok treći video govori o institucionalnim prostoru i njegovim apsurdima. (…)
Usložavanjem različitih interpretacija odnosa arhitekture, prostora i tijela ovaj triptih postaje kolaž osvrta na inicijalnu temu, pri čemu je svaki nastao prema senzibilitetu, interesu i u mediju kojim su umjetnice željele progovoriti. Istovremeno, rad neinvazivno i nedoslovno zadire u problem politizacije i manipulacije javim prostorima, čime odražava ne samo formalne nego i društvene konotacije neraskidivog i krajnje kompleksnog odnosa čovjeka i prostora.” (tekst Josipe Bubaš)
Izložba oglašivačkih kampanja studenata dizajna
Izložba studenata Arhitektonskoga fakulteta u Zagrebu, Studija za dizajn, pod nazivom OK! otvara u Galeriji Bernardo Bernardi, u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb u utorak, 13. studenoga, u 19 sati.
“Radovi, koji predstavljaju nekoliko generacija studenata, pokazuju način na koji oni pokušavaju doprijeti do publike, ali i estetiku oglasa kakva nas možda očekuje, kada svi ti mladi ljudi stignu na realno tržište. A oglasi su toliko brojni i utjecajni.
Zadani proizvod koji – prema zadatku – mora biti vidljiv – svojom estetskom pojavnošću prilično utječe na cjelinu, a iznimno je važna i ciljna skupina. Studenti u tom trenutku ulaze u područje psihologije. Stoga neki radovi zadržavaju tradicionalniji pristup motivirani karakterom proizvoda, ali i korisnika. Ipak, ta tradicionalnost ne djeluje konzervativno. Djeluje pročišćeno i posve suvremeno, jednostavno i moćno.
Dio radova prenosi poruke o proizvodima namijenjenim djeci – koje ipak kupuju roditelji. Izbjegavajući infantilnost studenti igraju na kartu zaigranosti i duhovitosti – u vizualnom i u verbalnom dijelu. Kad je riječ o proizvodima namijenjenima mlađoj populaciji, uključuju asocijacije na vizualnost i komunikaciju na društvenim mrežama, nastojeći se obratiti korisnicima na njima uobičajenom načinu komuniciranja.” (iz predgovora Ksenije Foretić)
Grupna izložba PerceiveArt u Galeriji Zvonimir
Otvorenje grupne izložbe PerceiveArt – Leave a Trail,povodom 5. obljetnice web stranice PerceiveArt, održat će se u utorak, 13. studenoga u 20 sati u Galeriji Zvonimir u Zagrebu.
Prije pet godina Sonja Švec Španjol pokrenula je web stranicu PerceiveArt koja je namijenjena promoviranju hrvatske umjetnosti i umjetnika. Web stranica PerceiveArt jedna je od rijetkih koja je posvećena isključivo likovnoj umjetnosti i na kojoj se objavljuju isključivo stručni autorski tekstovi. Cilj web stranice je promoviranje likovne umjetnosti kroz kritičke osvrte izložbi, recenzije knjiga, razgovore s umjetnicima i predstavljanje realiziranih izložbi u rubrici “Suradnje”. Web stranica je u potpunosti neprofitnog karaktera, nema sponzora, nema donacija, nema financiranja preko natječaja. Sve je na bazi dobre volje i upornosti.
Na izložbi će biti zastupljeno ukupno 17 autora: Ivana Bajcer, Jovica Drobnjak, Rene Grgić-Đaković, Luka Hrgović, Janko Ivčić, Max Juhasz, Zoran Kakša, Nikolina Knežević, Duje Medić, Sandra Radić Parać, Relja Rajković, Ana Sladetić, Miran Šabić, Dragan Šijački, Nik Titanik, Eugen Varzić i Anton Vrlić. Kustosica Sonja Švec Španjol odabrala je umjetnike koje osobno cijeni i poštuje, te čiji rad prati i smatra kvalitetnim i jedinstvenim, a koji su u nekom obliku predstavljeni na portalu u proteklih pet godina. Izložba nema temu i nema ograničenja formata, jer je cilj izložbe promovirati umjetnike i njihovo aktualno djelovanje. Izabrani umjetnici različitih su generacija i izričaja (slikarstvo, skulptura, asamblaž, grafika, crtež, karikatura, fotografija, video, konceptualni radovi…), te su na izložbi predstavljeni s nekoliko svojih recentnih radova. Osim umjetnika sa stalnom adresom u Zagrebu, na izložbi su zastupljeni i umjetnici iz Poreča, Trogira, Osijeka, Samobora i Zaprešića, jer vrlo često kvalitetni autori iz drugih gradova nemaju priliku izlagati u Zagrebu, a uvidom u rad umjetnika iz cijele Hrvatske obogaćuju se i šire horizonti kako zagrebačke publike tako i kolega i umjetnika iz ostatka zemlje. Umjetnici su u katalogu, umjesto klasičnim predgovorom, zastupljeni vizualom jednog izloženog rada, kratkom biografijom i vlastitom izjavom o radu, odnosno dosadašnjem stvaralaštvu. Namjera je publici omogućiti izravan uvid u rad umjetnika, a u katalogu su navedene web adrese i kontakti pojedinog umjetnika za one koji žele kupiti rad ili istražiti više o stvaralaštvu zastupljenih autora.
Izložba o dizajnu za nezavisnu glazbu u splitskom MKC-u
Do 15. studenog u lobiju Multimedijalnog kulturnog centra u Splitu može se pogledati izložba Tko radi scenu – dizajn za nezavisnu glazbu u Hrvatskoj 2011.-2018. autora Bojana Krištofića i Svena Sorića. Splitska verzija izložbe, koju je produciralo Hrvatsko dizajnersko društvo te je inicijalno održana u rujnu ove godine u HDD galeriji, održava se u sklopu festivala Ispod bine, u organizaciji Udruge MAVENA – 36 njezinih čuda.
Više o izložbi doznajnte ovdje.
Izložba Antonija Kulteše u Splitu
Do 2. prosinca u Galeriji umjetnina u Splitu može se pogledati izložba mladog umjetnika Antonija Kutleše, nastala u okviru programske linije A4. A4 je nacionalni program i natječaj koji u realizaciji samostalne izložbe u Galeriji umjetnina povezuje studente hrvatskih umjetničkih i likovnih akademija sa studentima povijesti umjetnosti. Nakon nultog izdanja koje je predstavilo predstavnike iz četiri sveučilišna grada, za prvo izdanje je po pristiglim prijavama stručni žiri u sastavu: Silva Abramović, Anita Miloš, Luka Radica, Darko Škrobonja i predstavnik muzeja; izabrao rad Antonia Kutleše uz kustoski prijedlog Jurice Mlinareca.
“Kada govorimo o ljudskom tijelu, neupitna je fascinacija njime kroz povijest umjetnosti, a u taj kontinuitet možemo i uvrstiti rad Antonija Kutleše. Uočivši sve intenzivnije intervencije kojima se izlaže ljudsko tijelo kako bi se maksimalizirala njegova snaga i mogućnost adaptacije novim uvjetima, umjetnik problematizira granice takvog usavršavanja sastavljanjem novog tijela pritom koristeći tehnologije trodimenzionalnog ispisa.
Umjetnik koristi ovaj rad kako bi istražio dosege nadasve utopijskog viđenja tehnološke nadgradnje ljudskog tijela kako bi ono odgovorilo zadacima kako u realnoj, tako i u virtualnoj sferi. Stvara svojevrstan vizualni oksimoron da naglasi antitetičke pozicije organskog i mehaničkog, u kojem se humanoidnim oblicima nastalim kolažiranjem različitih životinjskih formi pripajaju suvremena sredstva nadzora (kamere) koja u modularnom ljudskom tijelu umjetnika prisvajaju poziciju očiju. Polazna je točka grafika transformirana u niz objekata koji tvore modularno tijelo u ljudskoj veličini, a nastalo uz pomoć uređaja za trodimenzionalni ispis. Unosom grafičkog zapisa u software, umjetniku je omogućeno bezgranično rotiranje i sagledavanje nekadašnjeg dvodimenzionalnog oblika iz više perspektiva emancipirajući nove vizure.
Potencijal komodifikacije transhumanističkog entuzijazma također je prisutan kroz strategiju brandinga i to posebice skretanjem pažnje na stvaranje prepoznatljivog vizualnog identiteta i oblikovanje ambalaže unutar koje su smješteni rezervni dijelovi tijela koji omogućuju konstantnu cirkulaciju i neprestanu zamjenjivost onog nezdravog kako bi se dostigla maksimalna učinkovitost i prilagođenost tijela suvremenim trendovima. Na taj način, afirmira se ne samo hibridna pozicija suvremenog čovjeka koji obitava unutar trokuta organskog, mehaničkog i virtualnog, već i spomenuta neprestana potreba za mijenjanjem svojeg tijela radi potencijalnih fizičkih, estetskih i inih zahtjeva.” (tekst Jurice Mlinareca)
