Pisanje o ovoj temi zahtijeva povezivanje dva naizgled srodna fenomena. Prvi je vezan uz priličan interes za plodnim urbanističkim razdobljem kojeg je karakteriziralo planiranje i realiziranje velikih pothvata što je u posljednje vrijeme pobudilo interes javnosti, domaćih i stranih stručnjaka iz domene arhitekture i urbanizma, a predstavilo se čak i u MoMA-i izložbom pod nazivom Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948 – 1980. U konkretnom smislu Splita, radi se o urbanizmu i arhitekturi Splita 3 koja za građane i stručnjake sadrži element promišljanja i planiranja, neiscrpan izvor sjećanja na nevjerojatnu urbanističku ideju, ali i romantični element utopije iz vremena kada se planirao grad. Druga tendencija vidljiva je ne samo kod nas i ne samo kod stručnjaka iz područja arhitekture i urbanizma, a radi se o povećanom interesu za građanskom participacijom po pitanjima urbanog prostora, promišljanja zelenih urbanih strategija, održivosti, podizanja kvalitete života. Kao da građani ne žele više biti pasivni pojedinci, već osjećaju dužnost i obavezu da djeluju, uzmu stvari u svoje ruke, te aktivno rade na promjenama za dobrobit sebe, svoje djece i šire zajednice. Prvi korak svakom tipu takve participacije trebalo bi biti informiranje, educiranje o urbanim problemima, arhitekturi i njenoj važnosti u širem smislu, te učenje o životnom prostoru što predstavlja kamen temeljac za bilo kakvo djelovanje, ali i podizanje same kvalitete života.
U tom je duhu u Splitu pokrenut niz inicijativa iza kojih stoji udruga INOVA koja se bavi istraživanjem urbanističke teorije i prakse, a čiju bi se djelatnost najjednostavnije i najpreciznije moglo opisati kao proučavanje prostora i poučavanje o prostoru. Za ovaj članak kontaktirali smo članice udruge, arhitektice Jelenu Borotu, Višnju Kukoč te Marianu Bucat koje su nas pobliže uputile u aktivnosti udruge, te nam približile teorijski okvir iz kojeg su njihove inicijative niknule. Današnji članovi udruge djelovali su prvo kao neformalna grupa stručnjaka da bi se njihova aktivnost intenzivirala 2016. godine, okupivši se oko projekta 50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi, stanovnici. Iako je udruga konačno osnovana u travnju 2022. godine, kada je definiran organizacijski i pravni okvir djelovanja, nastala je zapravo na temeljima ideja Udruge za arhitekturu i kvalitetnije življenje u prostoru INOVA čija je djelatnost postojala od 2001. do 2018. godine. Ako se za trenutak vratimo na sam početak djelovanja zbog posebne simboličke snage vrijedi spomenuti jedan poseban pothvat; akciju kojom je obilježena prva godišnjica postojanja udruge time što su u parku pred splitskog gimnazijom u Teslinoj ulici zasađene dvije pelegrinke. Tako je simbolički upućena poruka kako za svako posječeno stablo treba posaditi dva, upućujući preko ove akcije poruku kako građani moraju više i aktivnije sudjelovati u brizi za grad i njegov izgled.
Na konkretnoj razini, spomenuta udruga došla je pod svjetlo javnosti nizom inicijativa od kojih je najvažnije spomenuti dvomjesečnu manifestaciju kojom su obilježili 50 godina otkad je ideja o izgradnji Splita 3 prezentirana javnosti i u sklopu koje su organizirali niz aktivnosti: izložbe, okrugle stolove, urbane šetnje, predavanja, glazbene događaje, što je sve ovjekovječeno u zborniku naziva 50 godina Splita 3 – ulice, kvartovi, stanovnici. Odaziv je bio očekivano velik, a uključio je oko 900 posjetitelja različitih profila i dobi, što im je dalo vjetar u leđa da nastave s aktivnostima i narednih godina, no u nešto manjem obimu. To je inicijativama ove udruge dalo dodatnu vidljivost ukazujući na potrebu i cilj ukazivanja na stručni pristup u stvaranju programa, planiranju i realiziranju pothvata na području Splita 3, ali kao uzora za cijeli grad. Fasciniranost pothvatom Splita 3, sugovornice su iskazale referirajući se na Jane Jacobs: “Što se tiče Splita 3, mi ga doživljavamo kao jedinstveni pothvat iz kojeg se može trajno učiti ili, da citiramo misao nezamjenjive Jane Jacobs iz The Death and Life of Great American Cities: ‘Cities are an immense laboratory of trial and error, failure and success, in city building and city design. This is the laboratory in which city planning should have been learning and forming and testing its theories’.”
Također, istaknule su upečatljivu rečenicu iz intervjua Brucea Appleyarda za Slobodnu Dalmaciju, inače gosta predavača na prvoj manifestaciji 50 godina Splita 3, koji je odlično sumirao važnost i uspješnost trećeg gradskog rajona: “Split 3 je preživio pola stoljeća, dobio je potvrdu i vremena, a ne samo struke, i taj bi projekt, pogotovo sada, mogao biti ogledni primjer kako se gradi novi grad”.
Ipak, na ovom je mjestu potrebno razjasniti pojam koji često izaziva zabunu i u pravilu se poistovjećivanjem pogrešno shvaća. Kako nas upozoravaju, sintagma Split 3 u javnosti se često brka s današnjim istoimenim kotarom koji se do devedesetih godina dvadesetog stoljeća zvao Smrdečac, te ističu kako “većina kvartova, odnosno stambenih naselja, u Splitu nose topografsko ime područja kojeg obuhvaćaju, pa je tako i Smrdečac nosio svoje ime. Međutim, Split 3 je bio radni naslov za planirani 3. gradski rajon koji se trebao realizirati istočno od centra Splita; od Bolnice Firule do groblja Lovrinac, a osmislili su ga stručnjaci Poduzeća za izgradnju Splita.”
Tako je dio grada izgrađen do 1945. godine nazvan Split 1, dio grada izgrađen od 1945. do 1965. godine nazvan je Split 2, te su oba dijela grada obuhvatila po 14 000 stanova. Približno isto toliko stanova planirano je i projektom Split 3, što bi tvorilo grad za 50 000 stanovnika, na novih 341 hektara gradske površine, što je u profesionalnim krugovima udomaćilo naziv Split 3.
Uz spomenutu inicijativu 50 godina Splita 3, jedna od najznačajnijih koju su organizirali u svrhu proučavanja prostora i podučavanja o njemu tiče se urbanih šetnji; poznate i popularne metode podučavanja i istraživanja urbanog prostora. Tradicija takvih šetnji seže daleko; u antičkoj Grčkoj peripatetici, mahom Aristotelovi učenici, smatrali su da šetnja pomaže kvalitetnijem razmišljanju, a u ovom slučaju se to odnosi na razumijevanje grada. Kasnije, brojne francuske škole, još su u 19. stoljeću koristile tzv. urbane promenade u svrhu upoznavanja grada, ulica, arhitekture i njegovih posebnosti, na što se nadovezuje i inicijativa Jane’s Walk, nazvana po američko-kanadskoj novinarki, sociologinji, te aktivistici Jane Jacobs – koja je ostavila velik trag i utjecaj u urbanim studijima – organizatorici serije šetnji kroz susjedstva. U skladu s tim, važnost razumijevanja grada presudna je za informirano sudjelovanje u javnim raspravama, dakle za odlučivanje o prostoru. Interes za organizirane urbane šetnje je raznolik, pa su grupe ponekad sačinjene od tridesetak ljudi različitih interesa i obrazovanja; od arhitekata, umjetnika, stručnjaka, do zainteresirane javnosti. Također, ni šetnje nisu uvijek iste. Imajući u vidu veličinu prostora koju obuhvaćaju, često dolazi do promjene trase šetnji, pa iako je poželjno pokazivati kvalitetne javne ambijente, ponekad put nanese na one manje kvalitetne koji služe kao primjer.
Reakcije sudionika šetnji su autentične, a nastaju kao posljedica zajedničkog uočavanja slojeva grada i ulica, pa tako dolazi do novog pogleda na stvari pored kojih stalno prolaze, ali ih rijetko zaista uočavaju. Također, među šetačima u pravilu postoji iznenađenje veličinom obuhvata i ideja koje se provlače kroz Split 3 što je najuočljivije u ulici Ruđera Boškovića, originalno nazvana Sveučilišna ulica. Šetajući tom ulicom, te motreći njene planske posebnosti – ističu naše sugovornice – postaje jasno kako takav potez može nastati samo pravim planiranjem imajući u fokusu stanovnike, te ugodan svakodnevni život s naglaskom na djecu koja mogu pješke doći do škole samostalno, bez straha od automobila, te ističu kako su posebno zanimljivi komentari studenata arhitekture i onih s umjetničke akademije: “Nepogrešivo pozitivno reagiraju i pamte pješačke prometnice koje vode do škole, međusobnu povezanost svih kvartova Splita 3 pješačkim putevima, jedinstvenu, a opet različitu arhitekturu u svakoj ulici. Generalno, studenti su najzahvalniji i najradoznaliji sudionici, s iznenađujućim zapažanjima.”
Ovakav tip učenja o kvartu, ulicama, povijesti, te potencijalu koji on sadrži za budućnost osnova je za bilo koji smisleni aktivizam baziran na znanju, stručnosti i pametnom djelovanju. To je aspekt koji se u ovoj inicijativi najviše ističe i koji je osnova podizanja kvalitete života samih stanovnika. Primjer je dovršenje pothodnika koji je omogućio povezivanje stambenog dijela Trstenika s parkom i školom u Ulici Moliških Hrvata, čime su realizirana dugogodišnja nastojanja. “Pothodnik je godinama stajao zatrpan dok su djeca pretrčavala vrlo prometnu cestu. Nakon 23 godine upiranja, gradska i kotarska vlast konačno su prepoznale vrijednost Splita 3 i odlučile realizirati taj dio provedbenog plana započetog 70-tih godina 20. stoljeća. Sada se nadamo realizaciji uređenja parka koji je sastavni dio istog idejnog rješenja kojeg smo izradile za Gradski kotar Trstenik.”
Također je impresivno proučavati povezanost umjetnosti s inicijativama udruge, ali i u širem smislu, kroz perspektivu isprepletenosti umjetnosti i arhitekture u vidu inspiracije, te načina kako je umjetnost našla svoje mjesto u ovom urbanom kraju. Udruga KVART koja okuplja umjetnike izravno je vezana uz prostor Splita 3 otvorivši galeriju u Papandopulovoj ulici u sklopu koje održavaju raznovrstan cjelogodišnji program, a karakterizira ih usmjerenost na zajednicu. Arhitektura kvartova Splita 3, Trstenik i drugih, djeluje izrazito poticajno na umjetnike. Još je 1975. godine legendarni splitski filmaš, ali i arhitekt po struci, Ivan Martinac u suradnji s urbanistom Vladimirom Bracom Mušićem, snimio film Grad se nastavlja kojim su prikazali prve rezultate izgradnje nove zone širenja grada Splita. Od tada, brojni kratki filmovi novih splitskih autora (primjerice Šitum, Barbir, Jukić, Lukić i drugi) tematiziraju arhitekturu, ispituju kako ona utječe na život mladih, filmašima generacijski bliskih ljudi, a to potvrđuje i teza naših sugovornica koje kaže kako je “najprije u literaturi, a kasnije i na filmu grad bitan i suveren protagonist. Još od prvih snimljenih kadrova očigledna je veza između filma i razvoja grada. Čini se kako je film u mnogim slučajevima predvidio promjene koje su se tek naknadno dogodile u arhitekturi i urbanizmu. Čak i kada nisu direktna tema filma gradovi čine logičnu mizanscenu kinematografije, materijalnu objektivizaciju glavne teme, što onda pruža mogućnost da stručnjaci film koriste kao analitički alat za praćenje razvoja grada uz mogućnost obraćanja širokoj javnosti. Osim toga, odnos grada i filma već se niz godina obrađuje kao poseban predmet na umjetničkim fakultetima, posebno u Francuskoj i Italiji. Primjerice, 1974. godine na Venecijanskom bijenalu organizirana je izložba pod naslovom Cinema città avanguardia: 1919-1939 na kojoj su različiti autori pokušali dekodirati kako se filmskim jezikom govori o problemima grada i moderne arhitekture.”
Također, treba istaknuti i kritičko promišljanje arhitekture i područja Splita 3 kroz umjetničke radove nastale na radionici koja je bila plod suradnje udruge i Umjetničke akademije u Splitu u sklopu izbornih kolegija Eksperimentalno slikarstvo i Produkcija – Slikarstvo, a pod mentorstvom umjetnice Lane Stojićević.
Matea Križanović, jedna od sudionica radionice, osvrnula se na to iskustvo pojasnivši svoj pristup radu: “Nakon profesionalnog vodstva po Splitu 3 počela sam cijeniti ovaj dio grada, njegove skrivene ljepote, impresivne modernističke forme i zajedništvo stanovnika oko njegova očuvanja. Od elemenata različitih zgrada Splita 3 napravila sam kolaž, svoju verziju imaginarne mega-zgrade. Modernističke forme nastavila sam istraživati slikanjem višebojne linearne siluete te kolažirane zgrade, kao i oblikovanjem iste siluete od tkanina nježnih zemljanih boja kojima su obojane fasade Splita 3. Apstrahirana forma obogaćena je arhitekturalnim detaljima od linearnog veza.”
Ako analiziramo opasnost koja prijeti Splitu 3, sugovornice ističu kako je za razliku od centra grada on manje zahvaćen turistifikacijom, dok je puno opasnija izgradnja trgovačkih centara koji u ovim dimenzijama nikome nisu potrebni. Također, drugi problem je onaj izgradnje stambenih jedinica a to se događa na lokacijama koje su Osnovnim urbanističkim rješenjem Splita 3 bile predodređene za javnu namjenu. One su nakon povrata prijašnjim vlasnicima legalno izgrađene, ali bez uvažavanja okoline, što je vidljivo u području južno i jugoistočno od groblja Lovrinac. Također, kao jedan od glavnih problema vidljivih u zadnjih nekoliko desetljeća, svakako je zauzimanje javnih površina i prenamjena javnih i društvenih sadržaja, rekreacijskih i zelenih površina u komercijalne prostore.
Također, na ovom mjestu vrijedi spomenuti i restauraciju makete Ulice Ruđera Boškovića, koja je postavljena u prizemlju Sveučilišne knjižnice što je skroman prilog obilježavanju 120 godina od njenog osnutka. Tu maketu je izradio maketar Urbanističkog zavoda Dalmacije Zlatko Viđak, a arhitekt Ante Svarčić ju je još za života namijenio udruzi INOVA. Oštećena maketa, nakon što je po njegovoj želji predana udruzi kao poklon obitelji Svarčić, prošla je restauraciju koju je vodila udruga INOVA, a financirala Hrvatska komora arhitekata. Iz te se makete vidi kako je ulica Ruđera Boškovića velikim dijelom realizirana kao što je planirano, a samo poklanjanje makete, bio je završni čin 6. manifestacije Split 3 – ulice, kvartovi, stanovnici. Trenutno je u pripremi 7. manifestacija Split 3 – ulice, kvartovi, stanovnici koja će se odvijati od 7. veljače do 11. svibnja 2024. i koja će staviti fokus na odnos grada i filma, odnosno odraz grada u drugim medijima. Također, najavljeno je kako će, ukoliko sve bude po planu, biti otvorena i pop-up knjižara u suradnji s UPI2MBOOKS i Udrugom za suvremenu umjetnost KVART, što je izuzetno važno jer Split, iako ima već 30-godišnju tradiciju studija arhitekture, i dalje ne posjeduje specijaliziranu knjižaru za to.
Ovom najavom možemo zaokružiti priču i pozvati na aktivno praćenje događanja i inicijativa ove udruge, ali i događaja u gradu jer priča se s papira uvijek prelije u stvarni svijet. Prisjetimo se sadnje dviju pelegrinki i lekcije koju je taj čin nosio sa sobom. To dugovječno i na onečišćenje otporno stablo ponovno se javlja da zaokruži ovu priču, no sada s ciničnim zaokretom jer je udruga nedavno objavila osmrtnicu uz pjesmu srpskog pjesnika Vaska Pope kada je ranije ove godine velika i predivna pelegrinka nasilno slomljena i uklonjena metalnom rukom bagera jer je njeno postojanje ometalo podizanje još jednog nepotrebnog trgovačkog centra, zloglasnog Small Malla. Ta osmrtnica u novinama i prigodno dirljiva pjesma predstavljaju upozorenje, ali i poziv na buđenje, opomenu koliko je važno da se kao građani educiramo i aktiviramo u očuvanju mjesta u kojem živimo. To je aktivna borba bez kraja čiji je početak edukacija o pitanjima urbanizma i arhitekture, što vodi osnaživanju građana, a onda posljedično i njihovoj aktivnoj participaciji.
Autor: Dario Dunatov / sve tekstove ovog autora čitajte na linku
