U Galeriji Kazamat u Osijeku u srijedu, 20. rujna u 19 sati otvara se izložba Priroda i društvo koja okuplja radove Manuele Pauk, Mije Matijević Akrap i Ane Ratković Sobota. Izložba će ostati otvorena do 18. listopada, a moći će se pogledati srijedom, četvrtkom i petkom od 17 do 20 sati te subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati.
U predgovoru Anite Ruso Brečić stoji:
“Uslijed neobično okrutnih prirodnih strahota nerijetko govorimo o starozavjetnim pošastima kako bismo što vjernije oslikali silovita ranjavanja koja Zemlja trpi kao posljedicu ljudske neodgovornosti. Narativ o posljednjim vremenima dodatno se naglašava kada osvijestimo prisutnost rata na kontinentu na kojem živimo. Traume na površinama i u dubinama naše planete kao i one koje se zakopavaju u našu kolektivnu svijest u prirodi i društvu prisutni su odvajkada. Reakcije umjetnika na te (ne)prirodne pojave posebno se ističu među umjetnicima koji su stasali uz sveprisutan diskurs o klimatskim promjenama.
Izložba Manuele Pauk, Mije Matijević Akrap i Ane Ratković Sobota ujedinjuje radove generacijski bliskih umjetnica koje posežu za vrlo raznolikim kiparskim i slikarskim materijalima, tehnikama i izričajima u kojima osuvremenjuju teme iz širokog spektra prirode i društva. Svojim radovima na različite načine uobličuju vlastitu brigu kao i moguća rješenja za izazove sredine i vremena u kojima živimo. Ratković Sobota i Pauk pri tome biraju teme koje se odnose na ugrožene vodene ekosustave, a Matijević Akrap ponire u sustav ljudskih sjećanja kako bi iz njih izronila vlastite reinterpretacije univerzalnih strahova.
Temu šuma i jezera Ratković Sobota iz ciklusa u ciklus nadopunjuje novim preokupacijama. U najnovijim radovima umjetnica se usredotočila na Plitvička jezera koja prikazuje slikajući ih voskom na platnu (tehnika batika). Dojam slobodno lebdećih platana na prvi pogled priziva u svijest srednjovjekovne tapiserije. Ipak, minuciozni detalji tapiserija posve su oprečni Aninom pojednostavnjenom likovnom govorom. Promatrajući fotografije Plitvičkih jezera s početka prošlog stoljeća umjetnica rastočenim, nježnim formama naglašava autentičnu magiju ovog prirodnog fenomena oslikavajući netaknuti rajski pejzaž. Harmoničnost atmosfere postiže uporabom dviju boja i njihovih nijansi kojima ističe mekane ali jasne konture u maniri podatnosti linoreza. Ovakvim pristupom Ratković Sobota odstranjuje iz odabranog krajolika posljedice masovnog turizma poput odumiranja ekosustava i ubrzanog propadanja sadrenih barijera. Suptilna prozračnost tehnike batik čine ove objekte gotovo bestežinskima u prostoru u kojem smo pozvani promatrati ih s obje strane.
Manuela Pauk svojim radom također poziva na promišljanje o ekološkim krizama koje prijete našim najvećim prirodnim bogatstvima. Usmjerena na vodeni ekosustav kiparica Pauk prostornom instalacijom Život pod velikim pritiskom izrađenom od 50-ak skulptura morskih puževa na vizualno privlačan, razigran način progovara o životinjama koji žive u koraljima, a koji su među najugroženijima u morskom ekosustavu. Pauk skulpture oblikuje u terakoti tvoreći niz skulptura koje potom boja engobama i fluorescentnim bojama te ih kao mobil postavlja da vise u prostoru. Promatrač tako pluta ispod njih istovremeno se diveći njihovoj živahnosti i strepeći od njihove nevidljive moći skrivene u jarkim bojama. Manuelin podzemni svijeta promatra se iz dviju perspektiva: kroz oči čovjeka koji otkriva nikad viđeni krajobraz, ali i kroz oči jednog od puževa koji iz neslućenih dubina vrlo vjerojatno priželjkuje da čovjek nikad nije kročio u njih. Za promjenu perspektive nužan je i ključan element svjetla. Ritam kojim se izmjenjuju plavo i bijelo svjetlo daje instalaciji dinamiku gibanja i prolaznosti.
Mia Matijević Akrap u svom radu Studije sjećanja nastavlja istraživati univerzalnost sjećanja iz prošlosti djetinjstva potpunih stranaca koje umjetnica susreće na svojim putovanjima i umjetničkim rezidencijama. Razgovarajući s nepoznatim ljudima umjetnica saznaje fragmente događaja iz njihove prošlosti koja se često verbaliziraju kroz potpunu distorziju tih sjećanja – traume se s vremenom i pod utjecajem raznih faktora pretvaraju u romantične i sladunjave događaje. Da bi uspjela u namjeri sakupljanja tuđih sjećanja i njihova prikazivanja stvorila je osobnu formu popularnog self-helpa: ciklus keramičkih urni koje služe za pohranu odbačenih sjećanja i prošlih događaja, a danas su samo fragmentirane slike ili zagušujući osjećaj koji se ne može definirati.
Slikarica memoriju preobražava u prepoznatljivi simbol u kojem se sudaraju sjećanja i snovi prošlosti. Koristeći postupke karakteristične za postmodernu u kojoj se slijevaju elementi najrazličitijih umjetničkih razdoblja Mia određene reminiscencije na renesansu i antiku koristi kao filtere kroz koji provlači teške teme poopćujući tako tuđa sjećanja. Pritom djelomično briše kulturološke različitosti te stvara arhetipske priče u kojima se lako prepoznati.
Izlažući u jednom izložbenom prostoru ova tri rada naglašava se njihova sceničnost kao odraz vibrantnosti likovne scene na kojoj stvaraju tri odabrane umjetnice. Vedrina njihovih izričaja stoji u kontrastu s težinom tema koje artikuliraju kroz nedvosmislene poruke.”
Ana Ratković Sobota (Zagreb, 1988.) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Matka Vekića. Izlagala je na više skupnih i samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Recentno je izlagala na samostalnoj izložbi Jezera (2022.) u Studiju Moderne galerije Josip Račić u Zagrebu te skupnoj izložbi Kako gledati Prirode? – Umjetnost i kapitalocen (2023.) u Galeriji Prsten Meštrovićeva paviljona. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU) i Hrvatskog društva likovnih umjetnika (HDLU). Živi i radi u Zagrebu.
Mia Matijević Akrap (1995., Požega) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2020. Izlagala je na četiri samostalne izložbe (Galerija Kras, Galerija Šira, Bunker, Lauba) i brojnim skupnim izložbama (36. Salon mladih, 2022.; 6. bijenale slikarstva, 2021.; Matrice: botanika, 2021; 16. Erste fragmenti, 2020.; Venientes u sklopu 35. salona mladih, 2020; 8. triennale akvarela, 2019.), sudjelovala je na tri rezidencijalna programa (Francuska, Njemačka, Litva) i Erasmus+ stručnoj praksi (Njemačka). Dobitnica je četiri Rektorove nagrade, dvije pohvale Akademije likovnih umjetnosti, nagrade Kolekcionar umjetniku na 36. salonu mladih, nagrade publike na projektu Erste fragmenti i dvije Sveučilišne stipendije za darovite studente. Živi i radi u Zagrebu.
Manuela Pauk rođena je 1994. godine u Zagrebu, a odrasla je u Šibeniku. Godine 2018. diplomirala je kiparstvo na ALU u Zagrebu. U svom radu kroz skulpture i instalacije istražuje odnos civilizacije i prirode.
Autorica je pet umjetničkih ciklusa koje je predstavila na samostalnim izložbama Život pod velikim pritiskom u Galeriji Šira u Zagrebu (2022.), Žabe u Galeriji sv. Krševana u Šibeniku (s Tarom Beatom Racz, 2021.), Stari svijet u Galeriji Nest u Zagrebu (2020.), Kroj za kornjaču u Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković u Zagrebu (2020.), Ludički juriš u Galeriji Matice Hrvatske u Zagrebu (2019.) i Galeriji sv. Krševana u Šibeniku (2018.) i Muze u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu (2018.). Bitnije skupne izložbe na kojima je izlagala su Trijenale kiparstva u Zagrebu (2022.), Bijenale keramike u Aveiru, Portugalu (2021.), Salon mladih, izložba Situacija u Galeriji Forum u Zagrebu (2020.), 90 days lockdown u Luxelakes galeriji u Chengdu, Kini (2020.), Narudžba je naša umjetnost u Garaži Kamba u Zagrebu (2019.) i 40. splitski salon (2018.), gdje je bila među pet finalista za nagradu salona. Također je bila među pet finalista nagrade za mlade umjetnike Zlatna lubenica (2022.). U sklopu projekta Plastic sea turtle mentorirala je studente Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u produkciji skulpture kornjače od morskog otpada, a na festivalu Okolo izložila je instalaciju Zastor se podiže u javnom prostoru.
Radovi joj se nalaze u kolekcijama Grada Aveira u Portugalu i Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu.
