Ako živite u Zagrebu, biciklist ste i volite ‘old school’ bicikle, vjerojatno ste negdje na ulicama Zagreba imali prilike vidjeti prekrasne, elegantne i do zadnjeg detalja savršeno dizajnirane bicikle retro izgleda, s drvenim ‘brand’ naljepnicama i ostalim precizno sređenim detaljima. Ako ih jeste vidjeli, sigurno ste se zapitali ‘S kojeg planeta ovo čudo dolazi?’ i poželjeli imati neki sličan primjerak. Ako ih još niste vidjeli, pogledajte sljedeću fotografiju i čitajte dalje!
Svaki od vizualno dorađenih bicikla o kojima pričamo potpuno je jedinstveni unikat, a riječ je o one man brendu Re:Cycles, iza kojeg stoji simpatični, svestrani i talentirani autor svih ovih bicikala Goran Šarić. Prekrasne bicikle, sastavljene reciklažom nekih starih ljubimaca na dva kotača, Goran je počeo izrađivati iz ljubavi prema biciklima, nakon što se izrađujući pojedine komade namještaja uvjerio da mu ‘rad s rukama’ itekako dobro ide. S Goranom smo popričali prije svega o biciklima, kako ih izrađuje, koliko mu vremena treba, odakle nabavlja dijelove, ali i o još niz drugih, zanimljivih tema, koje možete pročitati u intervjuu u nastavku:
Tvoji elegantni bicikli posljednjih nekoliko godina postali su apsolutni hit na dva kotača. Kako je došlo do ideje dizajniranja recikliranih bicikala?
Goran Šarić: Kao i puno drugih situacija u životu, i moja upletenost u bicikle je zapravo bila spoj okolnosti i prilika, premda je sve nekako vodilo k tome. Naime, prije bicikala puno sam radio s drvom, izrađujući manje komade namještaja, pa su se u tom nekom trenutku spojile moja ljubav prema biciklima i prema radu vlastitim rukama, te je tako nastao Re:Cycles. Baš u to vrijeme su stari čelični bicikli došli u modu, sve više ljudi je počelo voziti fixed gear i „obične“ jednobrzinske bicikle, pa sam tu ugledao priliku da spojim nešto što me veseli i ispunjava s, jednog dana, potencijalno korisnim.
No moja generalna ideja i želja su da malo po malo ovo recikliranje ostavim po strani, i počnem izrađivati svoje, po mjeri rađene bicikle. Na žalost, s obzirom na to da radim kao viši asistent na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, kronično mi nedostaje vremena da se ozbiljno prihvatim toga i napokon počnem nešto konkretno raditi po tom pitanju. Ali u travnju idem u London, na najveći europski sajam „custom made“ bicikala, pa ću možda tamo uspjeti dogovoriti nekakvu „školu“, tečaj ili nešto slično. Ako u tome uspijem, sigurno ću se potruditi da nađem vremena i za to.
*Goran Šarić
Možeš li nam opisati kako izgleda proces izrade jednog bicikla, od slaganja najsitnijih dijelova, pa sve do završne faze, dizajna, odabira boja i dodataka?
Goran Šarić: Proces izrade uvijek počinje razgovorom s naručiteljem, po mogućnosti uživo. Ponekad ti moji naručitelji točno znaju kako bi htjeli da im bicikl izgleda, zatim neki imaju samo osnovne ideje, a ostalo prepuste meni, dok ima i onih koji baš sve odluke oko boje, dizajna i dijelova prepuste meni. Svaka od ovih varijanti za mene ima svoje izazove, prednosti i nedostatke. Kada imam svu slobodu oko odluke, to mi daje mogućnost da izrazim svoje ideje i kreativnost te da probam napraviti nešto novo, ali koliko god da meni bicikl na kraju dobro izgledao, uvijek imam strah da se neće do kraja svidjeti onome tko ga je naručio. Ipak mi je najbitnije da se bicikl svidi svojem naručitelju. S druge strane, kada dobijem točne i decidirane upute što i kako moram napraviti, moj kreativni doprinos nije baš jako velik. Bez obzira na to, ja na kraju ipak inkorporiram nešto „svoje“ u takve bicikle i ljudi su u pravilu uvijek zadovoljni s rezultatom.
Dakle, nakon početnog i osnovnog dogovora ja krećem u nabavku dijelova. Ponekad je to relativno lagan posao, dok mi nekad treba puno vremena da nađem sve potrebne segmente, osobito ako se radi o jako malim ili jako velikim biciklima/okvirima, koji nisu baš standardni pa ih niti nema puno na tržištu. Jako bitan faktor je i cijena, koja također jako utječe na izbor tih dijelova, budući da ljudi najčešće imaju limitirani budžet. Nakon nabavke svih potrebnih dijelova, slijedi rastavljanje, čišćenje, poliranje, pletenje kotača, skidanje stare boje, lakiranje u novu i sl. Kada se boja osuši i kada su svi dijelovi spremni, bicikl se sastavlja, fotografira i isporučuje sretnom i nestrpljivom naručitelju.
Koliko taj cijeli proces sastavljanja jednog bicikla «od nule» traje?
Goran Šarić: Pa to ovisi o željama i zahtjevima mušterije, zatim trenutnoj potražnji (broju bicikala koje u danom trenutku imam na narudžbi), mogućnosti nabavke svih potrebnih dijelova i nekim drugim faktorima. S obzirom na sve navedeno, vrijeme potrebno da napravim jedan bicikl može varirati od oko mjesec dana do nekoliko mjeseci.
Je li sve bicikle izrađuješ sam ili možda imaš suradnike koji ti pomažu?
Goran Šarić: Sve radim sam, od nule! Od rastavljanja do sastavljanja bicikla, pletenja i centriranja kotača, skidanja stare boje i lakiranja, varenja/lotanja… Jedino što ne radim sam su kromiranja,bakrenja ili eloksiranja, iz jednostavnog razloga što za nemam minimalne tehničke uvjete. No nedavno sam si napravio komoru za pjeskarenje, pa sad i taj dio procesa mogu raditi sam u svojoj radioni.
Kako ide proces s narudžbama? Je li ima onih situacija da ti netko donese stari bicikl, s upotrebljivom ramom, pa ga ti potpuno transformiraš ili su češće situacije kada samo kažu ‘želim bicikl’ pa se ti za sve pobrineš sam? Koji ti je proces draži?
Goran Šarić: U principu to funkcionira tako da mi se zainteresirana osoba javi, naruči bicikl, a ja se pobrinem za sve dijelove – od okvira i kotača do zadnjeg šarafa. Na takve bicikle onda stavljam svoj Re:Cycles „headbadge“. U situacijama kada imam dovoljno slobodnog vremena, prihvaćam i poslove restauracije tj. da mi netko donese svoj stari bicikl i ja mu/joj ga sredim, ali na takve bicikle ne stavljam svoj logo. Ponekad, kad je gužva, mi je ovaj drugi proces draži, jer u tom slučaju ne trošim vrijeme na traženje dijelova već mi je sve (ili barem većina), dostavljeno i dostupno.
Gdje sve nalaziš materijale od kojih slažeš bicikle? Oglasnik, Hrelić, stari podrumi i tavani…?
Goran Šarić: Na Hreliću nisam nikad kupio bicikl, a bogme ih ni ne nalazim u starim podrumima ni na tavanima. Možda bi ih i nalazio, da imam nesmetan pristup takvim mjestima ☺. Zato sam najčešće prisiljen bicikle kupovati preko oglasa. Samo ponekad se dogodi da mi se javi netko tko zna s čime se bavim, pa mi ponudi bicikl kojeg prodaje, ali to je dosta rijetko.
Imaš li narudžbe samo iz Hrvatske, ili možda netko u velikim biciklističkim gradovima; Amsterdamu, Berlinu ili Kopenhagenu vozi bicikl iz tvoje radionice? Razmišljaš li o nekom inozemnom tržištu?
Goran Šarić: Što se tiče inozemstva, jedan bicikl se vozi po Stuttgartu, jedan negdje po BiH (nisam zapamtio o kojem se mjestu točno radi), dok svi ostali troše svoje gume po hrvatskim cestama. Prije sam spomenuo da bi htio izrađivati svoje, po mjeri rađene rame – no budući da će to biti prilično skupe rame i bicikli, te s obzirom na to da Hrvatska nije baš neko veliko tržište za takve proizvode, ako stvarno krenem s tim u svakom slučaju ću se pobrinuti da moje bicikle prezentiram i na stranim tržištima, u protivnom ću vrlo brzo morati završiti karijeru „framebuildera“.
Uz izradu unikatnih bicikala, kao što si rekao, radiš jedan «pravi» posao na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu, na kojem si i doktorirao. Misliš li da bi jednog dana mogao živjeti samo od dizajniranja bicikla i je li ti to uopće plan?
Goran Šarić: Da, od tog „pravog“ posla na PBF-u i živim – plaća mi račune, oblači i hrani me. Kako sad stvari stoje, moguće je da ću ubrzo morati tražiti neki drugi posao. Na žalost, situacija u našem društvu i državi je takva da se doktorat znanosti baš i ne cijeni, pa zbog toga, ali i zbog nekih drugih faktora, ja intenzivno razmišljam o tome da ovo s biciklima dignem na viši nivo i pokušam od toga i živjeti. Kako i hoće li to ići, vrijeme će pokazati.
Veliki problem biciklista u Zagrebu i Hrvatskoj je krađa bicikla. Kako na to gledaš, imaš li neke savjete za najbolja čuvanja bicikala na ulicama i jesu li tvoji klijenti imali loših iskustava s krađom?
Goran Šarić: Za sada nisam čuo da je ikome od mojih klijenata bicikl ukraden. Budući da su to ipak unikatni bicikli, na kojima nema jako puno dijelova, mislim da nisu pretjerano zanimljivi kradljivcima. Priča se da lopove zanimaju bicikli koje mogu rastaviti i prodati u dijelovima. Ja svoj bicikl nikad ne ostavljam dugo (a pogotovo ne preko noći) zaključan negdje vani, koristim U-lock u kombinaciji sa sajlom, na poslu ga čuvam u svom laboratoriju, doma lokotom zaključanog u garaži. Sada već ima i nekih suvremenih i inovativnih rješenja protiv krađe – postoje GPS trackeri koji se stave u ramu bicikla, nevidljivi su lopovu, osjetljivi na pomak koji, ako se to desi, šalje vlasniku poruku na pametni telefon, na kojem vlasnik onda može točno vidjeti gdje mu se bicikl nalazi. Naravno, to baš i nije neko rješenje ako se utvrdi da se bicikl nalazi negdje u Mamutici. 🙂 U svakom slučaju, moja preporuka je da se koriste efikasni i dobri lokoti, i da se bicikli ne ostavljaju dugo bez nadzora.
Kako dolaziš do novih klijenata? Ide li to preko preporuka, društvenih mreža, medija… što najbolje funkcionira?
Goran Šarić: Pa zapravo prodaja ide kombinacijom jednog, drugog, trećeg… Ali mislim da je dobar glas taj koji se daleko čuje. Budući da sam po prirodi perfekcionist, i pokušavam što bolje napraviti ono što radim, osnovna premisa mi je da nikad ne radim nekome nešto što ne bi htio da se napravi meni. Vjerujem da imam nekakvog smisla u dizajniranju i izradi bicikala, ljudi to prepoznaju i rado me preporučuju. Nadam se da će tako i ostati, jer moja uvjerenja i način rada ostaju isti.
Znaš li koliko si bicikala do sada napravio, postoji li neki broj i ima li neki bicikl od ovih kompletiranih koji je tebi osobno najdraži?
Goran Šarić: Iskreno, ne znam napamet, trebao bi otići na svoju stranicu ili Facebook, i prebrojati sve do sada napravljene bicikle. No ni to nije ukupni broj, jer ima dosta bicikala koje sam restaurirao, ali ih nisam „brendirao“ pod Re:Cycles, pa se zato nisu našli u galeriji. Najdražeg bicikla nemam, svi su mi dragi na svoj način, i uz svakog me veže neka draga uspomena na osobu koja ga je naručila. Moram spomenuti da sam imao sreću, i do sad radio bicikle za stvarno super i simpatične ljude.
I za kraj, od svih tih dragih klijenata, za koje vjerujem da si ih sve upoznao i znaš što rade i čime se bave, možeš li napraviti neki površni profil ljudi koji vole i kupuju tvoje bicikle?
Goran Šarić: Jedini „kalup“ u koji mogu strpati sve te ljude je da svi oni vole bicikle, a uz to žele imati nešto originalno i unikatno. Nekima je to jedini bicikl, dok su drugi pobornici „N+1“ filozofije, gdje „N“ označava broj bicikala koje dotična osoba već ima. Sve u svemu, to je jedno vrlo šaroliko društvo.
*Goran Šarić
Više o Re:Cycle biciklima saznajte na službenoj Facebook stranici celebrex tablets buy, Zoloft withoutprescription facebook.com/RCbikes
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizkulturiranje društva” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
