Eksperimentalni film u režiji Jelene Blagović inspiriran umjetničkim radom Monografije Gorana Trbuljaka centralni je rad izložbe Svaki je umjetnik za sebe, svi zajedno nikad ovo dvoje autora, koja se u Galeriji SC u Zagrebu otvara u četvrtak, 7. listopada u 19 sati. Riječ je o dijalogu na temu autorstva u filmskoj umjetnosti i vrijednosti formalnog priznanja kojem većina umjetnika teži – vlastitoj monografiji. Izložba će se moći pogledati do 28. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
*kadrovi iz filma
Na izložbi će biti prikazani elementi kojima se promišlja i razlaže spomenuti eksperimentalni film. Autorica predgovora Leonida Kovač piše:
“U režijskom postupku Jelene Blagović događa se svojevrsna prefiguracija koju je moguće odčitati kao citat početnih kadrova Trbuljakovog hibridnog filma Svaki dan je za sebe svi zajedno nikad (2002.). Trbuljakov je naslov citat stihova Vlade Kristla objavljenih 1961. u samizdatu naslovljenom Pet bijelih stepenica. Film je crno-bijeli, kao uostalom i jedan od Kristlovih Varijabla (1961.) koji je u animiranom dijelu filma fabuliran kao svojevrsna subliminalna poruka, ali i plijen u provalnoj krađi. Poznato je da je vizualni eksperimentator i politički anarhist Vlado Kristl bio i animator, kao i to da je direktor fotografije mnogih narativnih filmova Goran Trbuljak, ujedno i autor jednog od kapitalnih radova hrvatske konceptualne umjetnosti Činjenica da je nekom dana mogućnost da napravi izložbu važnija je od onoga što će na toj izložbi biti pokazano (1973.). Ta će jasna i precizna formulacija četrdesetak godina poslije metamorfirati kroz Trbuljakovu izvedbu stotina vlastitih Monografija: Crno-bijelih, Bijelih i Kolor, koje posve otklanjaju od standardne predodžbe monografije nekog umjetnika. U predgovoru kataloga izložbe tih unikatnih, ručno rađenih i ‘samizdatih’ monografija Goran Trbuljak zapisuje: ‘Kada autor dođe u zrele godine voli vidjeti svoje radove u nekoj debljoj knjizi o umjetnosti. Tada je za njega idealna ona knjiga u kojoj nema drugih umjetnika, gdje je on sam na svim stranicama – slikom i tekstom’.
Naslov filma Jelene Blagović Svaki je umjetnik za sebe, svi zajedno nikad (2019.) neskrivena je parafraza Kristlovih stihova inkorporiranih u Trbuljakov izvedbeni postupak i hibridnog filma i projekta artikulacije vlastitih čudnovatih monografija koje publici uskraćuju viđenje očekivanog rezimea. U tom filmu snimljenom u digitalnoj eri na gotovo zaboravljenom analognom filmu 16 milimetarskom kamerom, mnogoslojni, skenirajući pogled kamere dodiruje hrpe Trbuljakovih Monografija, bivajući prekidan kadrom u kojemu jedna ruka pokreće starinski dijaprojektor koji na zid projicira kolor snimke tih Crno-bijelih, Bijelih i Kolor Monografija. Dijaprojektor je ovdje možda i reminiscencija na Kristlovu praksu snimanja faza izvedbe vlastitih slika dijapozitiv filmom prije no što će svaku od njih preslikati. Je li čin preslikavanja analogan postavljanju neprozirnih naljepnica u Trbuljakovim Bijelim monografijama ili preslojavanju perspektivnih umnogostručenosti u filmskoj slici Jelene Blagović?
Pa ipak, premda je ‘svaki umjetnik za sebe, svi zajedno nikad’, u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu trebao bi se ove jeseni dogoditi susret melankolične refleksije koju je filmskom slikom i pripadajućom joj glazbom artikulirala Jelena Blagović, s uzorcima Trbuljakovih Monografija i njegovim filmom koji u naslovu sadrži stihove Vlade Kristla. Naći će se tu i jedan enigmatični objekt, takozvana Crna kutija koju je Jelena Blagović jednom primila poštom. Kad spominjem melankoliju, a to u jednom kratkom tekstu čini i sama autorica filma, mislim dakako na onaj izgubljeni objekt kojim se bečki liječnik bavio u svom čuvenom Žalovanju i melankoliji, objavljenom na samom kraju Velikog rata, 1918. Njegovo ime epitomizira možda najznačajnije otkriće s prijelaza 19. u 20. stoljeće, otkriće nesvjesnoga. Spoznaja da postoji to nedostupno, ali sveupravljajuće polje, neprozirno poput slojeva Kristlove slike ili Trbuljakovih naljepnica, radikalno je promijenila tokove mišljenja uključujući i ono umjetničko.”
*kadrovi iz filma
Jelena Blagović (r. 1983.), završila je Fotografski odjel Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, a zatim studij fotografije pri Istituto Superiore di Fotografia e Arti Visive u Padovi, Italija. Školovanje nastavlja na University of Westminster u Engleskoj, gdje nakon završenog preddiplomskog i diplomskog studija umjetničke fotografije i teorije fotografije stječe diplomu magistra umjetnosti. Zaposlena je kao docentica na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na Katedri za fotografiju Odsjeka snimanja. Voditeljica je ADU Galerije f8 i stalni sudski vještak za fotografiju – intelektualno vlasništvo i autorska prava. Izlagala je na 20 samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i svijetu, te je dobitnica mnogih nagrada i priznanja.
Goran Trbuljak (r. 1948.), snimatelj, redatelj, likovni umjetnik, sveučilišni profesor. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je 1972. godine diplomirao na Grafičkom odsjeku. Nakon dvije godine usavršavanja slikarstva na École Nationale des Beaux Arts u Parizu, nastavio je studirati u Zagrebu i diplomirao je 1980. godine na tadašnjoj Akademiji za film, kazalište i TV (danas Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu) na Odsjeku snimanja. Od 1988. godine zaposlen je kao profesor filmskog snimanja na toj visokoškolskoj ustanovi, iz koje 2018. godine odlazi u mirovinu. Osim profesionalnog bavljenja filmom i umjetničkom djelatnošću na području likovnih umjetnosti, fotografije, videa, konceptualnih umjetnosti, radio je kao grafički urednik i urednik fotografije u časopisu Film, Polet i Gordogan te povremeno pisao i piše o fotografiji, filmu i slikarstvu u časopisima Spot, Film, Danas, Start, Globus i Slobodna Dalmacija. Kao snimatelji i direktor fotografiije snimio je brojne dugometražne igrane filmove, te niz kratkometražnih, eksperimentalnih, televizijskih filmova i serija.
