Suvremeni trendovi u grafičkom oblikovanju i estetici temelje se na pojednostavljenim vizualnim elementima koji su često povezani s geometrijskom apstrakcijom, što ponovno potvrđuje stvaralački doprinos umjetnika Ivana Picelja. Inovativni oblici njegove geometrijske umjetnosti najavili su digitalnu estetiku koja se tek počela razvijati pedesetih godina.
Povodom 90. obljetnice umjetnikova rođenja u travnju je, bez puno pompe i nažalost bez pretjerano puno feedbacka u medijima, otvorena Piceljeva retrospektivna izložba u Kabinetu grafike HAZU na Strossmayerovom trgu.
Izložene su grafičke serije u tehnici serigrafije nastale u periodu nakon postexatovskog perioda (1951.-1957.). S obzirom na njegov istraživački duh “aktivne umjetnosti” povezan s konstruktivizmom, sigurno je da su njegove serigrafije respektabilno poglavlje hrvatske i europske moderne grafike.
Picelj se zalagao za promoviranje drugih umjetnika i širenje umjetničkih ideja, što govori samo o njegovoj dobronamjernosti. Želio je ostaviti dubok trag u suvremenoj umjetnosti i poticati njeno promicanje koje je vrlo često bilo radikalno.
Njegovo umjetničko stvaranje započinje u Zagrebu gdje pokušava studirati na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, ali ipak odlučuje s nekolicinom suradnika raditi na osmišljavanju jugoslavenskih paviljona i izložbi u zemlji i inozemstvu (Zagreb, Beč, Hannover, Stockholm, Torino, Chicago). Bila je to prilika da se ti umjetnici upoznaju sa zbivanjima u međunarodnoj umjetnosti, pa je nakon nekoliko godina oformljena grupa EXAT 51 (kratica od Eksperimentalni atelje) u kojoj je Picelj bio suosnivač. Programski su se zalagali za legitimnost apstraktne umjetnosti, sintezu svih likovnih umjetnosti i stvaranje veće umjetničke slobode. Ideja Exata preuzeta je iz iskustva njemačke škole Bauhaus, a bila je aktualna i u drugim europskim sredinama.
Nekoliko godina kasnije Picelj postaje dio međunarodnog projekta Nove tendencije (1961. – 1973.). Posebno treba istaknuti njegovo izlaganje u galeriji Denise René u Parizu 1959. godine kao početak suradnje s istoimenom galerijom, koja će kasnije biti izdavač njegovih grafičkih mapa, koje možete vidjeti na ovoj izložbi.
Picelj ostaje vjeran svojim korijenima, ali je uvijek u toku s trendovima. Radi seriju grafika posvećenih velikanima umjetnosti, avangardi prve polovice 20. stoljeća (Mondrian, Maljevič i Rodčenko).
Njegovom inicijativom organizirana je 1955. prva izložba industrijskog dizajna u Zagrebu, a godinu dana nakon toga bio je jedan od osnivača Studija za industrijsko oblikovanje (SIO). Kao dizajner najviše se dokazao u oblikovanju brojnih plakata i vizualnih identiteta za zagrebačke kulturne institucije (Galeriju suvremene umjetnosti, Kabinet grafike JAZU, MUO, Dramsko kazalište Gavella…) i brojne publikacije u nakladi Grafičkog zavoda Hrvatske, Matice hrvatske, Mladosti, nakladničke kuće Znanje. Picelj je zaslužan za bitnu ulogu promicanja vizualne kulture u nas, a uz njegovu grafičku djelatnost, paralelno se razvila i osuvremenila primjena tehnike svilotiska šezdesetih i sedamdesetih godina, te je nastao i pojam „zagrebačka serigrafija“.
Njegovi radovi nalaze se u važnim muzejima svijeta – kao što su Victoria & Albert Museum, London, Centar Georges Pompidou u Parizu, Muzej Boymans u Rotterdamu, Wilhelm Lehmbruck Museum u Duisburgu.
Izložba u Kabinetu grafike HAZU traje do 20.svibnja, a ona je samo skroman osvrt na njegov bogat opus radova koji seže u kategorije vizualnih komunikacija, slikarstva, avangarde i eksperimentalne umjetnosti.
