Činjenica da se ispod Pule nalazi čitav podzemni grad – mreža tunela, skloništa, rovova, galerija i prolaza čija je gradnja započela u austro-ugarsko doba, tijekom Prvog svjetskog rata, kako bi se ondje moglo skloniti gradsko stanovništvo tijekom zračnih napada na grad – dugo je bila zaboravljena. Nedavno su, međutim, ovi podzemni prostori obnovljeni i otvoreni za javnost. Više o projektu njihove obnove i rekonstrukcije, koji potpisuje pulska arhitektica Breda Bizjak, zajedno sa nekoliko suradnika, doznajte u nastavku.
Podzemni sustav skloništa glavne ratne luke Austro-Ugarske Monarhije rasprostire se pod cijelim gradskim područjem, a sačinjavaju ga većinom odvojeni klasteri ispod sedam gradskih brežuljaka, ali i izvan centra grada, ispod perifernih tvrđava i baterija. Od svog nastanka početkom 20. stoljeća do danas, tuneli su samo dvaput korišteni za sklanjanje civilnog stanovništva, 1945. godine za vrijeme savezničkog zračnog bombardiranja Pule i u zadnjem ratu 1990-tih godina. Preostalo vrijeme svog stogodišnjeg postojanja, ti su podzemni prostori bili zatvoreni za javnost i postupno izbrisani iz mentalne mape grada, sve do izložbe diplomskog rada (“Proces Pula Podgrađe”, Breda Bizjak, 2002, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Ljubljani) koji je austro-ugarske podzemne tunele ispod brežuljka Kaštel u povijesnoj jezgri Pule ponovno otkrio široj javnosti i afirmirao ih kao značajne za oplemenjivanje javnog prostora i kulturne ponude grada. Nepunih dvadeset godina nakon prvog predstavljanja projekta došlo je do njegove djelomične realizacije, čime je započeo proces revitalizacije kompleksnog podzemnog sustava grada, kao i njegove aktivne uloge pri očuvanju fortifikacijskog nasljeđa i poboljšanju funkcioniranja Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu. Redefinicija podzemnih prostora nadilazi funkciju sklanjanja i nadograđuje se po jednoj strani funkcijom vertikalnog povezivanja gradskog partera s mletačkom tvrđavom u kojoj je smješten muzejski kompleks i po drugoj strani funkcijom novog izložbenog prostora muzeja.
Aktiviranje sustava podzemnih ulica ujedno utječe i na redefiniciju javnog prostora odnosno infrastrukturne komunikacijske mreže u smislu stvaranja novih mogućnosti kretanja kroz grad, novu percepciju grada. Ako razumijemo grad kao kompleksnu i interaktivnu mrežu događaja, njihovo međusobno povezivanje i kretanje među njima postaje važna referentna točka kod formiranja novih uvjeta u prostoru. Prapovijesnu mrežu gradskih ulica, raspredenu u nekoliko koncentričnih prstenova koji se organski prilagođavaju topografiji brežuljka, podzemni putevi poprečno povezuju i nadopunjuju s četiri različita pravca, njihov su produžetak, podzemne ulice, pješački metro.
Interaktivni odnos podzemnog i nadzemnog komunikacijskog sustava prepoznaje se kao važna karika u oplemenjivanju i razvoju javnog prostora. Trodimenzionalno kretanje kroz brežuljak i nadovezivanje na nadzemnu mrežu puteva stvara dijalog suprotnosti koji upravo na prelazima iz površine u podzemlje omogućuje nastanak točaka potencijala. Permeabilnost površine uvjetuje novu topografiju, koja trećoj dimenziji grada nudi dodatnu ulogu, povezivanje grada iznad i ispod. Javni se prostor proširuje ispod brežuljka.
Pod Kaštelom nalaze se ukupno dva sklopa podzemnih tunela na dva nivoa: donji sklop na nivou grada ukupne površine cca. 2.000 m2 te gornji sklop ispod tvrđave i 11 m iznad donjih tunela površine cca. 700 m2. Temperatura zraka u svakom godišnjem dobu varira od 14 do 18°C. Ulazi u četiri kraka podzemnih tunela smješteni su na ključnim pozicijama grada omogućavajući brzo sklanjanje stanovnika u sigurnu nutrinu brežuljka i optimalno strujanje zraka. Donji sklop izveden je u živoj stijeni, pa se pri obnovi velika pozornost posvetila očuvanju stijenskog plašta, što je uvjetovalo sabiranje svih električnih instalacija u jednu trasu ispod svoda koja je ujedno iskorištena i za smještaj rasvjete. Jedine površine u koje se fizički interveniralo su betonski podovi i vertikalno okno dizala koje se nalazi u blizini centralnog prostora donjeg sklopa, na raskršću hodnika. Izlazna stanica dizala nalazi se u jugoistočnom kvadrantu tvrđave, između kazamata i rampe bastiona. Uspostavom vertikalne komunikacije između tunela i tvrđave olakšao se pristup posjetiteljima s poteškoćama u kretanju, starijoj generaciji te djeci vrtićkog i školskog uzrasta te muzej već u prva četiri mjeseca uporabe dizala bilježi značajan porast posjećenosti.
Zapušteni sustav podzemnih skloništa tako postaje drugačiji ulični prostor, izoliran od gradskog intenziviteta, izniman prostor u kojem se može zateći slučajno ili s namjerom – sklanjajući se od vrućine, kiše, ljetnih gužvi ili koristeći ga kao komunikaciju s tvrđavom, kao prečicu do drugog dijela grada.
Upravo izolacija od vanjskih utjecaja – javnog sadržaja, atmosferskih prilika, dnevne svjetlosti i zvuka prilika je za razvoj specifičnog multimedijalnog izložbenog prostora.
Obnova i rekonstrukcija austro-ugarskih tunela u Puli
Lokacija: brežuljak Kaštel, Pula
Investititor: Grad Pula
Autorica: Breda Bizjak u.d.i.a., BB arhitekti
Suradnici: Marta Bognar d.i.a., Goran Racan d.i.g.
Dizajn rasvjete: Dean Skira, Skira
Autori postava izložbe: Oleg Šuran i Oleg Morović ( Na konju smo)
Statika: sc.mr. Dino Ružić d.i.g., Istra inženjering
Električne instalacije: Godvin Poropat d.i.e., Skira
Strojarske instalacije dizala: Ivan Belobrajdić (glav. projekt), Rok Pietri d.i.s., Kone (izvedb. projekt)
Geomehanika: Živko Mihovilović d.i.g., Grasa projekt
Površina: 2.700,00 m2 (podzemno – dva nivoa: 2.600,00 m2, nivo utvrde: 100,00 m2)
Datum projekta: 2017 / 2018
Datum realizacije: 2020 / 2021
Fotografije: Jana Jocif
