Ovog ljeta u organizaciji Građevinskog i arhitektonskog fakulteta Osijek, uz podršku Grada Sinja i u suradnji s Fakultetom građevinarstva, arhitekture i geodezije u Mostaru, održana je međunarodna ljetna arhitektonska škola koja je tematizirala revitalizaciju ruralnog krajolika na primjeru Sinjskog polja, što smo najavili ovdje.
Novi teritoriji – Sinjsko polje
Tema radionice bila je ispitivanje prostornih mogućnosti Sinjskog polja kroz pomišljanje novih metodologija i načina stvaranja prostornih i gospodarskih preduvjeta za zadržavanje, povratak ili doseljavanje stanovništva stavljajući na prvo mjesto stvaranje nove vrijednosti, a ne turističku produkciju i satelitizaciju.
Ljetna škola koncipirana je na način da se sedam grupa studenata kroz vremenski period od 17. do 21. srpnja bavila istraživanjem teme i promišljanjem arhitektonskog sklopa na odabranoj lokaciji. Tema se razrađivala tijekom ljeta, a završna prezentacija je održana pred građanskom i stručnom javnošću 2. rujna
Voditelji ljetne škole bili su asistenti Ian Kruezi, Jakov Matas i Ivan Mimica te nositeljica kolegija Stambene zgrade 1, doc. dr. sc. Ivana Brkanić Mihić, i voditeljica studija arhitekture i urbanizma, doc. dr. sc. Željka Jurković.
U sklopu radionice predavanja su održali Stipe Marasović, Siniša Labrović, Dinko Peračić, Dragana Modrić, Ida Križaj Leko i Inga Panza. Gosti kritičari bili su Nikša Bilić, Jere Kuzmanić, Tea Truta i Grgur Butigan.
U nastavku pogledajte radove!
GRUPA 01
Klara Cindrić/Adriana Kelava/Ana Ratkajec
Sinjsko polje, kao polje mogućnosti, otvara brojna pitanja što ono može biti te što može postati. Tvornica tekstila Dalmatinka kao jedan od potencijala sinjskoga polja postavlja upit kako se ona kao jedan betonski spavač može ponovno probuditi, na tome i leži temeljna ideja koncepta.
Ostavljanjem golog betonskog kostura tvornice (nosiva konstrukcija i shed krov) dobiva se na zanimljivom prostoru unutar kojega se smještaju stambene jedinice i gospodarski prostori koji zajedno čine simbiozu.
Unutar te simbioze koju čine stambeni i gospodarski život nalazi se međuprostor koji ta dva svijeta razdvaja, a iz drugačijeg gledišta spaja. Prostor “između” zamišljen je kao prostor preobrazbe gdje se stanovnik pročišćuje, preobražava prilikom prelaska iz stambenog prostora u gospodarski i obrnuto. Na taj način čovjek u međuprostoru “čisti” sebe te stambeni život ne upliće u gospodarski, niti gospodarski život upliće u stambeni bez obzira na njihovu korelaciju.
Što se tiče oblikovanja, unutar nosive konstrukcije i shed krova, postavljene su jedinice koje su sačinjene od lagane drvene konstrukcije. Jedinice su modularne, a potrebi se dupliciraju. Tlocrtno su slobodnog karaktera te jedini akcentni objekti ,koji oblikuju prostor, su pomoćni kubusi koji se koriste po potrebi, a estetski glavni oblikovni element jedinice jest tkanina. Identične jedinice se pojavljuju u stambenom i gospodarskom prostoru te se one jedino razlikuju po njihovoj namjeni.
U želji da se postojeća konstrukcija što manje remeti sve potrebne instalacije za život postavljene su izvan konstrukcije u međuprostor. Svaka određena instalacija predstavlja jednu boju duge te tako cijeli sklop instalacija čini jednu dugu. Čovjek prolaskom kroz međuprostor i takvu konstrukciju u doslovnom smislu riječi prolazi ispod duge i proživljava preobrazbu.
GRUPA 02
Magdalena Runje/Ana Vračević/Martina Žagar
Projektom +++ poboljšava se tradicija obrade Sinjskoga polja i postojećom tehnologijom otvaraju nove mogućnosti stanovniku Sinja. Stvaramo simbiozu poljoprivrednika koji obrađuje polje i stručnjaka koji programira potrebne algoritme, te simbiozu između čovjeka koji održava mehanizaciju i robota/stroja koji olakšava posao poljoprivredniku.
Umrežena tema simbioze nastavlja se sa kukuruzom i gljivama. Kukuruz kao poznata sirovina Sinjskog polja, tehnološkim razvojem dobiva svoj +, proizvodnja škrobne bioplastike od zrna kukuruza, od koje je i sama konstrukcija hale nastala. Dodatni + simbioza komušine kukuruza s gljivama koja služi kao podloga za razvoj gljiva, gdje procesima pasterizacije, kompresije i sušenja, nastaje koža.
Projekt u kojemu proizvodnja nosi veliku ulogu, kontrolira svoje mogućnosti, povećava i smanjuje proizvodnju po potrebi. Kontrolu nad rastom i smanjivanjem kako proizvodnje tako i samih arhitektonskih oblika postižemo 3D printanjem konstrukcije. Tehnologija nam omogućuje parametraski dizajn mrežaste konstrukcije, čijim parametrima upravlja čovjek, stvara si po potrebi ono što želi, poput stanovanja kao dodatnog + projekta. Stanovanje za poljoprivrednika koji traži okrjepu i odmor, za stručnjaka koji programira ili pak za cijelu obitelj, stalne stanovnike.
Unutar hale montažni elementi namještaja, Peltierovim procesom pomoću temperaturne razlike opskrbljuju halu neophodnim izvorima energije, te iskorištavaju blizine rijeke Cetine za opskrbu vodom. Mreža samoodrživih elemenata povezana je s ovojnicom konstrukcije, platnom od kukuruza koje sadrži solarne nanoćelije za proizvodnju energije.
Samoodrživi i samoizgradivi projekt mreže pluseva u Sinjskom polju poboljšava život poljoprivredniku Sinja, a daje nove mogućnosti obrazovanim ljudima izvan Sinja.
GRUPA 03
Sara Galić/Marijana Jurić/Lana Lončarić
Kuća za proizvodnju tkanine od recikliranih materijala nastaje kao reakcija na krizu prezasićenog svijeta. Arhitektura u tom kontekstu negira estetiku i postaje utilitarna. Ulaz je formiran kao dugi tunel kojem se pristupa u vodotornju tvornice Dalmatinka. Nalik na rabbit hole, on vodi u distopijsku zemlju čudesa. Korisnik se u kući nađe neprimjetno, u zemljanom podrumu koji predstavlja put duhovne obnove. Radni proces čini niz strojeva povezanih strogom osi koja je dimenzionirana isključivo za komunikaciju. Oni se monumentalno pojavljuju u njenim proširenjima te su mjestimično spojeni na vanjsku ovojnicu. Utilitarni prostori “zakačeni” su za os i njihova dimenzija varira proporcionalno s njihovom važnošću. Rutina strojeva izjednačava se s rutinom čovjekovih potreba. Vanjska ovojnica definirana je čeličnom konstrukcijom, koja je obavijena mrežicom kao i unutrašnjost. U međuprostoru nalazi se tkanina za reciklažu – smeće – koja svojim nakupljanjem prisiljava čovjeka na rad, a u suprotnom će ga “progutati”. U slučaju da uspije sve reciklirati, čovjek odlazi i njegova kuća nestaje.
21. stoljeće negira računanje vremena prema događajima. Suvremeni je čovjek preokupiran rutinom i povijesni trenuci (rat, pandemija) ubrzano gube na svojoj važnosti i postaju zanemareni. Zbog njihove istovremenosti on ima osjećaj kao da živi u više paralelnih stvarnosti. Posljedično, u kući teku simultani kontinuirani ahistorijski procesi. Korisnik je svjestan tijeka vremena kroz vizualnu predodžbu prostora oko sebe. Strojevi su raspoređeni po meridijanima čiji je postav proizašao iz vremena potrebnog jednom stroju da obavi svoj zadatak. Prostor pokazuje vrijeme, a vremenska jedinica postaje jedinica prostora. Arhitektura nije oprostorena, već ovremenjena. Njeno mjerilo nije grafičko nego vremensko.
GRUPA 04
Sara Salak/Božena Štuc/Martina Vidović
Što znači polje mogućnosti?
Sinjsko polje i grad Sinj prostor je koji vibrira, život se na njemu gasi i pali, pamti odraz stare slave tvornice Dalmatinke i žena radnica zaslužnih za istu. To je prostor koji odiše životom, iščekujući novo vrijeme. Može li pojedinac stvoriti taj novi prostor?
Projekt je odraz mogućnosti, jedinke, žene, MAJKE koja stvara zajednicu, slobodna je u stvaranju svoje okoline i odlukama utječe na daljnji razvoj. Od majke, začetnice i jezgre društva kao primarne strukture razvijaju se manje strukture koje ovise o njoj, sve dok se same ne razviju i postanu primarne strukture svog vlastitog ciklusa. Arhitektura postaje svjedok vječnog ciklusa života. Kad konstrukcija doživi svoj vrhunac i puninu životnog vijeka, počinje njeno raspadanje i gašenje, vraćanje u prvobitni element praznog polja, zemlje i praha. Time, na mjestu gdje se jedna struktura ugasi, ostavlja novoj strukturi mjesto nastanka, što čini polje vječnim, ono nastavlja svoje vibriranje.
Kuća polazi od ideje slojevitosti, kako grada Sinja, tako i životnog ciklusa. Njezin primarni element je jezgra u čijem je središtu zemlja, oko koje se postavljaju esencijalni prostori minimalnih dimenzija za osnovne životne funkcije, na koje se vežu sekundarne i tercijarne prostorije. Kuća se raslojava od zatvorene jezgre prema otvorenom polju, što simbolizira život, od djeteta kojemu je najpotrebnija briga, do odraslog, samostalnog čovjeka. Osim prostorija, na isti se način raslojava i vegetacija, biljke kojima je potrebno najviše brige i kontrolirani uvjeti smještene su bliže jezgri (cvijeće), a one koje u tom podneblju rastu bez puno brige nalaze se dalje (kukuruz i smilje).
Kao takvi, pojasevi rastu do punine te se smanjuju i gase baš kao i životni ciklus pojedinca koji ih obrađuje.
GRUPA 05
Bono Adžamić/Luka Brzić/Ema Šibila
Koncept je nastao kao reakcija na društveni kontekst. Brojne apsurdne podjele u društvu, kako cijelog Balkana, tako i Dalmatinske zagore, navele su nas na banaliziranje ove društvene problematike te je kao rezultat proizašla sarkastična podjela društva na četiri krvne grupe. Potkrijepljeno daljnjim istraživanjem kako prehrambenih potreba tako i osobnih karakteristika ljudi ove četiri krvne grupe, nastaju karakteri prostora u kojima oni žive. Odnosom privatno – javno definirani su dijelovi polja tako da svaka krvna grupa sa svojom susjednom grupom dijeli određene kulture koje su im zajednički interes, a u samom središtu su one koje su zajedničke svim grupama. Jednu jedinicu krvne grupe karakterizira dva stambena prostora i jedan veliki proizvodni prostor s dva krila – proizvodnja i prodaja. Jedinice formiraju oblik ‘+’ tako da je na vanjsku stranu orijenirana prodaja proizvoda. Stambena jedinica postaje tabula rasa za postavljanje tipiziranih prostornih elemenata koji variraju ovisno o karakteru i potrebama pojedinih krvnih grupa. Radi se o tri servisne jedinice, kuhinji, kupaonici i praonici, koje svojim pomicanjem u lijevo ili desno oslobađaju, zatvaraju ili dijele prostor. U svakoj stambenoj jedinici nalazi se i radni prostor za osuvremenjavanje procesa proizvodnje te prostor za opuštajuće aktivnosti koje variraju od grupe do grupe.
GRUPA 06
Lovro Jelić/Lucija Čuljak/Fran Čuček
Polje mogućnosti je izotopijski koherentan projekt koji svojom minimalističkom vizualizacijom daje promatračima sposobnost stvaranja novih arhitektonskih oaza unutar rastera polja. Sa četiri fiksna elementa polje dobiva svoje funkcije neophodne za suvremeni život, a ostali elementi se materijaliziraju po potrebama korisnika polja. Polje daje bezbroj mogućnosti slaganja izotopijskog “grada” bez trajnog narušavanja okoliša. Prolazni elementi, kubusi, koji se postavljaju na raster postamenata u polju su montažno-demontažne kuće čija je konzumacija limitirana potrebama samoga korisnika i radi toga je neivazivna za prirodu. Ovakav pristup arhitekturi esencijalan za buđenje svijesti današnjih generacija čija je nužna obveza osigurati mogućnost razvoja i ugodnog života budućim generacijama.
GRUPA 07
Krtalić Manja/Matković Mia/Rimac Ena
U sklopu ljetne škole dobili smo temu revitalizacije novog područja, odnosno ruralnih krajolika, točnije – Sinjskog polja. Naš zadatak bio je stvaranje novih gospodarskih i prostornih okruženja koji bi unaprijedili područje i društvo koje se u njemu nalazi, te također stvorili uvjete za dolazak novog društva. Projektnom zadatku smo pristupile poštivajući i uzimajući u obzir tradicije ovog područja te smo se također osvrnule i na tvornicu Dalmatinku koja je bila izuzetno važna za ovo područje. Kao model našeg projekta izabrali smo tradicijske poslove primjerice stočarstvo, ratarstvo te po uzoru na tvornicu “Dalmatinku” proizvodnju konca i tkanine, uz sve to uveli smo i novu tehnologiju u ovo područje, to jest kompaktni sustav reciklaže. Zapravo, naš koncept objedinjuje u jedno sve navedene stvari na način da je svaki sistem i proces ovisan o drugim i nastavlja se na idući. U našem slučaju to je stočarstvo koje se bavi uzgojem ovaca, od čije se vune proizvodi konac i tkanina, a njihov otpad služi kao gnojivo za ratarstvo, drugim riječima za biljke lana, konoplje i limuna od kojih se također poizvodi tekstil. Ova 4 sustava međusobno su povezana u kružni ciklus gdje svaki od njih nešto dobija i daje drugim sustavima, a u čijem se središtu nalazi reciklaža koja objedinjuje ostale sustave koji su povezani u pravcu tubama.
