Časopis Život umjetnosti i Lauba vas pozivaju na razgovor povodom promocije novog broja časopisa Život umjetnosti (92/2013.), na temu Rub/nost umjetničkih praksi, koji će se u sklopu projekta Umjetnička vrtna kućica održati danas, u utorak, 9. srpnja. 2013., s početkom u 20 h.
Gosti razgovora bit će Boris Bakal, Una Bauer, Petra Belc, Silva Kalčić, Božena Končić Badurina, Siniša Labrović, Ivan Marušić Klif, Žarko Paić i Vlasta Žanić, a moderatorice Leonida Kovač i Suzana Marjanić
Rub/nost umjetničkih praksi
U razgovoru će se nastojati razmotriti rubnost umjetničkih praksi koja implicira danas već iznošenu tvrdnju da je umjetnost nepodložna definiciji, odnosno da je klasifikacija određenog čina ili činjenice kao umjetničke moguća jedino uz pomoć institucionalnog okvira. I ovaj je časopis jedna od čestica toga autoritarnog okvira koji, paradoksalno, egzistira unutar evidentne globalne krize institucija koja ne mimoilazi ni instituciju znanja.
Carolyn Christov‐Bakargiev, ideatorica zadnje kasselske, trinaeste Documenta‐e, obrazlažući svoju koncepciju u terminima plesne izvedbe, napominje da se kao konvencionalni termin riječ umjetnost upotrebljava za označavanje empirijskih i praktičnih oblika formacija spoznaje kroz činjenje i iskustvo estetičkih objekata koji su istodobno metafore, modeli i aktualna utjelovljenja načina na koji se percepcija elaborira u formu znanja i razumijevanja u specifičnom mjestu, vremenu i društvu.
Međutim, terminom umjetnost ona označuje i identificiranje jezika istraživanja s objektom istraživanja, uključujući i identifikaciju politike s praksom (ili radije, prakse s politikom), te društvenih odnosa sa situacijama društvene interakcije. Razmatrati situacije društvene interakcije ujedno znači i stvarati situacije društvene interakcije, što nam svakodnevno pokazuju i različite djelatne prakse koje se, u nedostatku preciznijih odrednica, svode pod zajednički nazivnik umjetnosti. Posrijedi su oblici (umjetničkih) djelovanja koji fokusiraju rubove disciplinarnim i inim matricama razdvojenih zona, a moguće ih je sagledavati u kontekstu pojma performansa, odnosno performativnih praksi u kojima izvedba stvara događaj stvarnosti. Nije naodmet spomenuti da različite manifestacije performansa postaju gotovo dominantnim umjetničkim formatom tijekom zadnja tri desetljeća, u razdoblju kada je nakon epohalnog pada Berlinskog zida stvoren Novi Svjetski Poredak, i kada je sam pojam ljudskog postao podložan redefinicijama.
‐
Leonida Kovač (iz uvodnika)
