Od svih vizuala i fotografija ikada napravljenih, tko bi mogao izabrati samo 100 onih koji bi trebali, negdje gore u dalekom svemiru, zastupati našu vrstu, čovjeka, ljudsku civilizaciju i svekoliki ljudski uspjeh? Kako selektirati nešto što bi nekoj novoj, budućoj i valjda jednako naprednoj civilizaciji negdje daleko u Svemiru, i daleko tisućama godina kasnije, objasnilo sve ono što se na Zemlji dogodilo u njezinoj tisućljetnoj povijesti? Upravo ove pretpostavke, nedoumice i izazovi zaintrigirali su umjetnika Trevora Paglena za projekt “The Last Pictures”. Ovaj njegov projekt temelji se na ideji da će za nekoliko milijardi godina svi znakovi ljudske civilizacije biti izbrisani sa Zemlje.
Od davne 1963. godine do danas u svemir je lansirano više od 800 raznih letjelica koje svojim bivanjem u orbiti formiraju umjetan prsten satelita koji kruže uokolo planeta Zemlja. Pretpostavlja se da su upravo ti sateliti predodređeni da postanu jedini preživjeli artefakti ljudske civilizacije koji će onda, dugo godina nakon što bude izbrisan i zadnji trag čovječanstva na Zemlji, opstati nečujno ploveći svemirom.
Upravo ova realna, daleka, izvjesna no svejedno pomalo zastrašujuća činjenica, potakla je ovog istaknutog američkog umjetnika, autora brojnih nagrađivanih projekata vezanih za surveillance tematiku, uključujući i nagrađivani i hvaljeni dokumentarni film “Citizen Four”, da kreira seriju fotografija poslanih u svemir. Njegova serija vizuala trebala bi jednom, nekom tamo nama nepoznatom biću i civilizaciji, prepričati priču što se dogodilo s ljudima, upravo tim bićima koja su “kreirala” baš taj naizgled morbidni prsten plovećih mašina uokolo njihovog planeta.
Paglenov projekt “The Last Pictures” zapravo je suvremena inačica NASA-inog projekta “Gold Record”, o kojem ćemo pisati nešto kasnije u tekstu. Kao i svoj prethodnik, ovaj projekt također predstavlja slikovnu viziju suvremenog povijesnog trenutka i kako Paglen objašnjava, najzanimljivija činjenica vezana za projekt jest da bi svaka grupa ljudi tih 100 reprezentativnih Zemljanih vizuala označila i odabrala sasvim drugačije.
Paglenov bizaran, možda čak i pretenciozan, ali svakako zanimljiv umjetnički projekt doslovno je lansiran 2012. godine iz Kazahstana, u sklopu komunikacijskog satelita EchoStar XVI. Radeći na projektu Paglen je proveo čak pet godina intervjuirajući znanstvenike, filozofe, umjetnike, kustose, antropologe i slične stručnjake, s ciljem dobivanja što zornije predodžbe o materijalu koji planira poslati u Svemir, kao svojevrsnu kulturnu oznaku suvremenog svijeta. Trevor Paglen za svoju selekciju odabire raznolike vizuale, fotografije i prikaze, vjerujući kako upravo takav odabir realno opisuje i vizualne prezentira zemlju. Njegova prezentacija uključuje čak i uznemiravajuće, dramatične prikaze, ponekad prepune impresionističkih nesigurnosti, paradoksa i anksioznosti o budućnosti.
Kakos sam Paglen navodi opisujući projekt, fotografije i vizuali uvršteni u ovaj rad nisu odabrani u svrhu grandioznog veličanja čovječanstva, već predstavljaju kolaž civilizacije koja se nalazi u trenutku duboke nesigurnosti vezane za vlastitu budućnost. Od stotinu odabranih slika, većina ih nije precizno datirana, a tematski su vezane za znanost, tehnologiju i okoliš, ali i “običan” život, svakodnevicu i jednostavnost, aludirajući takvim odabirom da su veličanstvena znanstvena otkrića i tehnološki napreci zaslužni za napredak čovječanstva ujedno i “krivci” za dugoročnu propast i konačni put ka kraju.
U suradnji sa znanstvenicima s Massachusetts Institute of Technology umjetnik je razvio artefakt dizajniran da traje milijardama godina. Riječ je o ultra – arhivskom disku, na kojem je ugravirano stotinu fotografija, a sam disk obučen je u pozlaćenu ljusku.
Paglenov novi projekt, kako smo već naveli, referira se na danas već legendarni odabir “reprezentativnih vizuala Zemlje” koji je završio na Voyageru. 5. rujna 1977. godine američka je NASA lansirala svemirsku sondu Voyager 1, u svemir odaslanu u svrhu istraživanja vanjskog dijela Sunčevog Sustava. Riječ je letjelici koja već gotovo 40 godina aktivno obitava u svemiru, Sonda je na svom dugom i dalekom putovanju svemirskim prostranstvima posjetila planete Jupiter i Saturn te zabilježila snimke njih samih kao i njihovih satelita. 12.rujna 2013., nakon 35 godina putovanja svemirom, Voyager 1 je napustio Sunčev sustav i tako postao prvi objekt , koji je izgradio čovjek koji je ušao u međuzvjezdani prostor (Interstellar).
Za našu civilizaciju važna letjelica sadrži i svojevrsni kompilacijski auditivno- vizualni prospekt ljudskog odnosno zemaljskog života pohranjen na aluminijskim kućištima sa svake strane. Vizuali koji su uvršteni u ovaj odabir su raznoliki, kao što život na Zemlji i jest. Među vizualima se tako primjerice nalaze Snapshot žene u supermarketu, fotografija Great Barrier Reefa, stranica Newtonove Philisophiae Naturalis Principia Mathematica Volume 3. Ovo su samo neke od 116 slika pohranjenih na Zlatnoj Ploči svemirske letjelice Voyager 1.
Navedena ploča, izrađena od bakra kao fonograf LP, idejno je poslana s letjelicom u Svemir s namjerom da prikaže život planete Zemlje kroz slike, zvukove, pozdrave i glazbu, nekim vanzemaljskim stanovnicima koji bi se nekada i negdje u svemirskom prostoru mogli susresti sa sondom. Na ovom prvom projektu vizualnog reprezentiranja zemlje radio je istaknuti astronom Carl Sagan, koji je vodio čitav projekt te je odabrao fotografije, a također u kao narator videa objašnjava da bi kroz 5 bilijuna godina sadržaj Zlatne ploče mogao biti jedini preživjeli trag ljudske rase u svemiru.
“Ljudski artefakti neće preživjeti na Zemlji i evolucija sunca će spržiti Zemlju” – ističe Sagan u svom obraćanju nekome tamo u zbilja dalekoj budućnosti te dodaje kako će Voyager unatoč tim događajima, daleko od kuće, letjeti svemirom, noseći uspomene na svijet koji više ne postoji.
14. veljače 1990. nakon što je završila primarnu misiju, NASA je letjelici poslala naredbu da se okrene i na rekordnoj udaljenosti od 6 milijardi kilometara fotografira planete Sunčevog sustava. Jedna od ovih slika prikazivala je Zemlju kao blijedu plavu točku na zrnatoj fotografiji poznatiju pod nazivom Pale Blue Dot. Referirajući se na ovaj Voyagerov događaj Sagan je ustvrdio: “S ove velike udaljenosti, Zemlja možda i ne izgleda posebno zanimljivo. Ali za nas je drugačija. Ponovno razmislite o toj točki. To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na njoj, svi koje ste ikad voljeli, svi koje poznajete, svi za koje se ikada čuli, svako ljudsko biće koje je bilo, proživjelo je svoje živote. Ukupnost naše radosti i patnje, tisuće uvjerenih religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac i sakupljač, svaki junak i kukavica, svaki stvaratelj i uništavatelj civilizacija, svaki kralj i podanik, svaki zaljubljeni mladi par, svaka majka i otac, nadobudno dijete, izumitelj i istraživač, svaki učitelj morala, svaki korumpirani političar, svaka “super zvijezda”, svaki “vrhovni vođa”, svaki svetac i grešnik u povijesti naše vrste živio je tu – na trunci prašine u zraci svjetlosti.”
Kako na svojim stranicama navodi NASA, Carl Sagan je napomenuo kako će vizuali biti pregledani i glazba preslušana jedino ako se letjelica nekad na svom putu susretne s naprednom civilizacijom. Svaki zapis pohranjen za ovu neobičnu arhivu obučen je u zaštitnu aluminijsku presvlaku, zajedno s uloškom i iglom. Instrukcije za pokretanje napisane su na bazičnom simbolskom jeziku, a objašnjavaju porijeklo letjelice te objašnjavaju kako bi se ovaj zapis trebao pokrenuti. 115 vizuala kodirani su u analognom format. Zapis također sadrži audio segment, pozdrave sa Zemlje, od Akkadianskog, jezika kojim su Sumeri pričali prije šest tisuća godina, završavajući s Wu – suvremenim kineskim dijalektom. U audio segmentu nalaze se i zvučni zapisi sa Zemlje, kao i posebno odabrana 90-minutna selekcija glazbe, koja uključuje i istočnu i zapadnu civilizaciju, klasičnu te etno glazbu.
*Tekst je dio Vizkulturinog projekta “Vizualne umjetnosti u medijima” i financiran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije
